Koliko puta ste čuli onu mantru demokratskih štrebera „svaki glas je važan“? „Ti možeš promijeniti svijet, jer svaki glas može biti presudan“, uvjerava vas dan uoči izbora prijatelj iz srednje škole, zgubidan što se u pedesetoj odlučio kandidirati na izborima, pa naučio sve one kretenske fraze o praznicima demokracije i jednom glasu koji mijenja svijet. Nesmotreno ste mu povjerili kako vam ne pada na pamet sutra izaći na biralište - u životu imate jedva tri-četiri hiljade nedjelja, pola ste već potrošili na utakmice, mise, obiteljske ručkove i besmislene izbore, i sutrašnju ste planirali kraljevski prespavati pred televizorom - a ambiciozni prijatelj vadi onaj posljednji, posve idiotski argument, za koji štreberi još uvijek posve neobjašnjivo misle kako nekoga može natjerati iz kauča na biralište.
„A što ako bude samo jedan glas razlike, a?“, pita vas on glasom i uvjerenjem Jehovinog svjedoka. „Što ako bude nedostajao baš taj tvoj jedan glas, a? A?“
Sutradan se tako probudite oko četiri popodne, dobro se najedete i provedete ostatak dana gledajući serije i njemačku drugu ligu, pa sutra opet kuća-posao, posao-kuća, sve dok se negdje do četvrtka ne sjetite da su u nedjelju bili neki izbori, parlamentarni, lokalni, predsjednički, kotarski, niste više sigurni koji, pa provjerite na internetu. Kad tamo, stvarno, bili lokalni izbori, a vaš prijatelj iz srednje škole sa svojom listom dobio ukupno oko osam glasova. Samo lokalna Hrvatska čista republikanska stranka prava osvojila manje.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA