Osjećao sam da u tom trenutku moram nešto pjevati i predložio sam Mataniću da to budu Idoli. Njemu je na pamet pala njihova pjesma “Amerika”. Mislim da se tako ta pjesma našla u filmu – objasnio mi je mladi glumac Dado Ćosić otkud pjesma Idola iz pradavne 1981. godine s kultnog “Paket aranžmana” u novom Matanićevu filmu “Zvizdan”. Minimalistički groove te zapravo avangardne pjesme Idola savršeno je legao u hrvatski film iz 2015. godine, kako u prvu priču “Zvizdana” koja se događa ratne 1991. godine, tako i u raversku priču iz 2011. godine u kojoj se na “Ameriku” nadahnuto nadovezuje doista izvrsna glazba braća Sinkauz i njihov moćan rave.
Dado Ćosić dio je sjajne glumačke postave vrlo dobrog Matanićeva filma. “Zvizdan” nosi snažan glumački par Tihana Lazović i Goran Marković, no glumačke laude za ovaj film pokupili su i sporedni glumci, Nives Ivanković u vjerojatno ulozi karijere kao požrtvovna majka te mladi Ćosić kao bijesan brat “srpske Julije” u prvoj priči ovoga u Cannesu nagrađenog hrvatskoga filma. Oboje su tako na Filmskom festivalu u Puli osvojili Zlatne arene za najbolje sporedne uloge. Čemu ovaj mladi 28-godišnji glumac nije siguran da li da se veseli ili ne. “Među glumcima, naime, kola priča kako Zlatna arena donosi lošu karmu. Pa mi je tako više kolega pričalo kako nakon osvajanja glumačke Arene nekoliko godina nisu snimili nijedan film”, napola u šali a napola ozbiljno priča ovaj mladi glumac koji je nevjerojatno zrelo, uvjerljivo, bez suvišne geste utjelovio lik na cijeli svijet bijesnog mladića, koji u ljeto ratne 1991. godine ne preza ni od čega da spriječi sestrin odlazak u grad sa svojim dečkom – Hrvatom.
Zanimljivo je što Ćosić svoj lik u filmu ne doživljava negativcem. “Ja nisam zlikovac. Moj lik u tom prvom dijelu filma prvenstveno funkcionira kao kontrapunkt ljubavnoj priči. Njega možda i motivira mržnja, no ona dolazi iz njegove izgubljenosti kao i iz ljubavi prema sestri”, objašnjava Ćosić, glumac Zagrebačkog kazališta mladih (gdje je u angažmanu tek od ovoga travnja) i jedan od sigurno najzanimljivijih novih glumačkih lica na sceni.
Šira publika imala ga je prilike upoznati u humorističnoj televizijskoj seriji Predraga Ličine “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” (2012) koja je pratila neuredne živote grupice prijatelja u 20-im godinama a Ćosić je bio potpuno urnebesan u ulozi – Srbina, točnije Hrvata povratnika iz Beograda koji sada svoje zagrebačke prijatelje zabavlja i osvaja besprijekornom ekavicom. U seriji su još glumili Igor Kovač, Filip Riđički, Iva Mihalić i Iva Babić, no unatoč doista zvjezdanoj mladoj postavi serija nije dobila drugu priliku, odnosno drugu sezonu. “Šteta. Jako mi je žao što nismo dobili šansu dalje elaborirati svoje likove pogotovo što sam vidio dio scenarija za drugu sezonu i tu je doista bilo zanimljivih preokreta”, objašnjava Ćosić, kojeg nakon premijere “Zvizdana” očekuje i njegova prva premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih. Riječ je o predstavi “Drakula”, nastaloj prema motivima glasovitog romana Brama Stokera, a koja je rađena u koprodukciji sa Slovenskim gledališčem u Mariboru. No, Ćosić upozorava kako bi bilo pogrešno očekivati romantičarsku verziju ove poznate priče. “Nema tu Mine, nema Lucy, nema ni grofa Drakule a bome nema ni odjeće”, smije se Dado i nastavlja: “Posrijedi je jedna vrlo neobična dramaturgija, a ja bih predstavu hrabro opisao kao performans koji susreće mjuzikl. No, to je silovita, snažna, energična predstava koja bi publici mogla biti zanimljiva.”
Fizički teatar je ono što Dadu Ćosića trenutačno najviše intrigira i zato mu je ova predstava, kaže, i dobro sjela. Kod njega je već na prvi pogled jasna vrlo fina verbalna artikulacija i zanimljiva, pomno dorađena fizionomija. “Negdje na drugoj godini Akademije uhvatila me neka depresija i prilično sam se udebljao, dogurao sam do 108 kilograma. I tada mi je sve bilo teško, i biti na sceni i znojiti se... Onda sam odlučio promijeniti sve, prehranu, način života...” Kao Novak Đoković, dobacujem. “To mi svi govore”, smije se Dado pa i on dobacuje. “Ali to je uloga koju bih sigurno volio igrati!” I doista, ima neke sličnosti između Đokovića i Ćosića, prvenstveno valjda u tom mršavom, yogom istreniranom tijelu.
Sklonost ka rizičnim, odnosno bolje bi bilo reći zahtjevnim ulogama, također je jedna od odlika dosadašnje karijere ovog mladog glumca. Tako je početkom godine zaigrao u hvaljenoj predstavi Edvina Liverića u Teatru &td “Teškoće s izražavanjem”, gdje zajedno s Bojanom Navojcem i Deanom Krivačićem tumači likove bez određenog spolnog identitet. Također, osim u “Zvizdanu”, na ovogodišnjoj Puli moglo ga se vidjeti i u kratkom filmu Jasne Nanut “Šake”, dijelom inspiriranom HBO-ovom serijom “Traženje” o životu homoseksualne zajednice u San Franciscu. Zagrebački “Looking” s Ćosićem kao glavnim protagonistom zapravo je nježno i na trenutke posve zbunjeno “krpanje” jednog slomljenog srca. “Nije nas toliko zanimala gay dimenzija koliko ljubavna priča i ta praznina koja se dogodi kad te netko napusti bez riječi”, objašnjava Ćosić. Na moju primjedbu kako je trenutačno na sceni vrlo zanimljiva kritična masa mladih glumaca, ne bez određene gorčine je ponovio. “Upravo tako – kritična masa. Mnogo je mladih glumaca, no posla nema ni približno dovoljno. Ja sam imao sreće da sam bio dio generacije s Akademije koja je osjetila tu neku energiju zajedništva i uspjeli smo se predstaviti s tom generacijskom, diplomskom predstavom, Molièreovim 'Tartuffeom', u režiji, odnosno u klasi Kreše Dolenčića.” Taj diplomski ispit s početka 2014. godine bio je toliko dobar da je doživio više repriza, no nažalost ipak nije uspio zaživjeti na repertoaru nekog od zagrebačkih kazališta.
I upravo je nesigurnost ono što, po Ćosićevim riječima, presudno razlikuje generacije mladih glumaca od njihovih starijih kolega. “Nas nakon Akademije u pravilu ne čeka stalan posao. Imam osjećaj da se mi oko svega trebamo jače i žešće truditi. A pogotovo se rijetko nalazimo u poziciji da odbijamo ponuđene uloge. Što ti se nudi, to i radiš. Jer, treba ti iskustvo, a treba ti i novac. Ja sam imao sreće da su mi se uglavnom nudile dobre stvari, ono što mi se sviđa. Neke moje kolege imali su manje sreće, što ne znači da nisu dobri ili da su se manje trudili”, objašnjava ovaj glumac koji ne skriva ni svoje režijske ambicije. “To me ozbiljno zanima, ali mislim da mi je, prije svega, potrebno još mnogo glumačkog iskustva”, kaže Ćosić, kojeg ćemo do kraja godine u ZeKaeM-u gledati još u dvije predstave “Njemačkom Hinkemannu” Ernsta Tollera, u režiji Igora Vuka Torbice, te u “Čarobnom brijegu” Thomasa Manna u režiji Janusza Kice. No, najbolji način da se publika upozna s karizmom ovog mladog glumca ipak je film “Zvizdan” koji je upravo došao u domaća kina. Prvih 35 minuta ove dojmljive Matanićeve melodrame i najbolji je dio filma. Ćosićeva filmska minutaža nije prevelika, no ubitačno je dojmljiva. “Moram priznati da sam se na kraju te prve priče – rasplakao”, otvorio se odmah na početku našeg razgovora, ovaj izvan scene čak i pomalo sramežljiv glumac. Priznajem, ni ja nisam bila daleko od suza gledajući “Zvizdan” na novinarskoj projekciji, domaći film koji bi bilo doista šteta, kako zbog fantastične glume te divne kamere i glazbe, propustiti na velikom ekranu.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
