Ništa ne može nadražiti klitoris hrvatske sportske javnosti kao lascivna priča o Zdravku Mamiću. Posebno priča o njegovom novcu, nogometnom, a naročito o političkom utjecaju, koji se rasteže od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović do zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Prije dva mjeseca nogometna javnost je povjerovala da su mu napokon “prikliještili jaja”, međutim, iz Remetinca je izašao nakon samo jedanaest dana. Iako je čak i FBI upro prst u 49. najmoćnijeg čovjeka u svjetskom nogometu.
Agencija MSA u Fijanovoj ulici, prekoputa stare zagrebačke gostionice “Pod mirnim krovovima”, Ahilova je peta Zdravka Mamića. To je bila prva moderna menadžerska agencija na ovom meridijanu, u kojoj je bilo oko 50 igrača, i o većini se danas ne zna baš ništa. Uglavnom su propali. A te promašene nogometne biografije vozile su skupe BMW-e, stanovale u luksuznim stanovima i dobivale bogate apanaže. U podrumu agencije bili su uredno sortirani liječnički kartoni i trenerske bilješke o manama i prednostima nogometaša, koji su bili pod paskom agencije, također i procjena nadarenosti, koju su dostavljali skauti.
Ali, bila je to skupa agencija, skupa za uzdržavanje. I Zdravko Mamić se ozbiljno zadužio da bi agenciju održao na životu. Tada je još bio samostalni igrač, bez Dinamovog imidža iza leđa. A u Zagrebu se možete zadužiti samo kod opasnih ljudi, koji će vas, ako niste uredni platiša, žestoko pritisnuti. Našao se i Zdravko Mamić u takvoj situaciji, ali je “vožnju u gepeku sljemenskim serpentinama” zaustavio pokojni poduzetnik Dino Pokrovac. Naredio je: “Pustite dečka neka se razvija...”.
I dečko se razvio. Prodao je Boška Balabana u Aston Villu za astronomskih 5,5 milijuna funti, a transfer se između Mamića i Dinama dijelio po načelu 80-20. Tako je stekao prvi kapital i zauvijek je pobjegao iz “gepeka”...
Luka Modrić je u Zagreb došao kao potpuni nogometni anonimus, kržljavo, izbjegličko dijete koje Hajduk nije htio. Pred vrata Mamićeve kancelarije doveo ga je zadarski trener, pokojni Tomo Bašić. Nisu puno vjerovali u njega, bio je toliko minijaturne, krhke građe da ga prvih mjesec dana nisu ni primijetili. I tada, želeći ga se riješiti, poslali su ga na “kaljenje” u Mostar, u Zrinjski. Preživio je brutalnu bosansku ligu i, kao i Eduardo da Silva, potvrdio da je silno talentiran. Kada je Zdravko Mamić zaratio s Nikom Kranjčarom, trener Ilija Lončarević mu je savjetovao: “Prodaj Niku, Luka je bolji!” Ispostavilo se da je barokni brk hrvatskog nogometa bio u pravu...
Za razliku od Eduarda da Silve, čija je supruga pažljivo iščitavala Duduove ugovore s agencijom i obilazila odvjetničke kancelarije, Luka Modrić to uopće nije čitao. On je primao i potpisivao. Vjerovao je da o njegovim poslovima brigu vodi punica Vesna Juraić, bivše šefica Dinamovog računovodstva, žena koja zna sve tajne Mamićevog poslovanja.
I kada je dogorjelo do noktiju, kada je FBI hrvatskim poreznicima dojavio da im “curi lova”, punica je instruirala zeta. “Reci USKOK-u istinu, da i ti ne bi stradao!” Kao što je stradao Neymar, kao što je u problemima bio Leo Messi, poreznici nemaju milosti prema slavnim imenima. I Luka je poreznicima rekao istinu i vjerojatno predao i neke papire. Kazali su tada advokati – umočio je Zdravka do grla, samo da bi dobio oprosnicu.
Sada se moram vratiti na prvu rečenicu iz ovog teksta. Nije Luka Modrić prvi koji je dobio dio transfera, bila je to redovita praksa u jugoslavenskom, a kasnije i u hrvatskom nogometu. Zar se Mark Viduka, Dario Šimić, Silvio Marić, Igor Bišćan, Igor Cvitanović nisu prodavali za milijunske transfere? Naravno da jesu, i svi su imali anekse u ugovorima, prema kojima se transferi dijele, uglavnom fifti – fifti.
A dijelili su se, jer klubovi nisu redovito plaćali igrače, već bi se nakon prodaje u inozemstvo podvukla crta. Bilo je tu puno više kriminala, nego u slučaju prodaje Luke Modrića u Tottenham. Jer, Zdravko Mamić, odnosno njegova agencija, ulagala je ne baš mali novac u stanove i automobile igrača, a Zdravko Mamić im je davao i ekstra premije. Tako je Sammir svaki gol za Dinamo naplatio 500 eura.
Naravno, publiku zanima rasplet. Odgovor je u izborima. Zna se da vladajuća stranka želi zakrenuti vratom Zdravku Mamiću, tražili su mu Ahilovu petu, slali, figurativno rečeno, “plaćene ubojice”, strpali ga 11 dana u zatvor, ali mu, ipak, nisu ozbiljno naudili. Jedini dokaz protiv njega leži u Modrićevom iskazu USKOK-u, no, pravni eksperti kažu da mu Modrićevo priznanje može nauditi “kao žaba lješnjaku”. Ako na izborima pobijedi SDP, i dalje će ga proganjati, kao vrag griješnu dušu. Ako izborni pobjednik bude HDZ, optužnica protiv braće Mamić će završiti u nekoj ladici. Pa u pitanju je “sitniš” od 52 milijuna kuna.
A Luka Modrić, koji je nakon tog iskaza igrao strašno loše u Oslu i umjesto svojima, lopte je davao u gol šansu suparničkim igračima, ionako je rekao da će, ako treba, tih pišljivih 1,9 milijuna eura vratiti. Da se ta mrlja zauvijek izbriše s njegovog kaputa.
Nema pravne osnove da bilo koga procesuirate zbog pohlepe, pa ni Zdravka Mamića. Jer, bilo je u Dinamu igrača, poput Vedrana Ćorluke, koji je u Manchester City prodan za 13,000.000 eura, a nije bio u Mamićevoj “štali”. Njegov otac se nije polakomio za šaku eura, kada su sklapali prvi ugovor, rekao je: “Želim da sav novac od Vedranovog transfera pripadne Dinamu”. Bilo je igrača, poput Kramarića i Tomečaka, koji nisu željeli u agenciju pa su morali otići iz Maksimira. I to je Mamićev grijeh. A koliko je griješan nakon svjedočenja Luke Modrića, procijenit će sud. Ako ga uopće bude...
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
