Dikanova rasistička pisma popu Milenku

Kad me gospodin Josip Radeljak krajem 2000. zajedno s ostalim stanarima zgrade na Preradovićevu trgu 5 ljubazno pozvao u svoj stan na trećem katu kako bi izložio prijedlog da ga imenujemo predstavnikom stanara, u tome nisam vidio ništa loše.

Nisam ga tada poznavao, no djelovao je jako pristojno. Predstavio se kao uspješan biz­nismen koji poznaje puno ljudi i koji će novcem od najma poslovnih prostora u prizemlju napraviti od naše zgrade najljepšu u Zagrebu.

Štoviše, dometnuo je kako ćemo zaraditi toliko novca da će ga i ostati pa ćemo ga moći podijeliti međusobno - prisjeća se arhijerejski namjesnik zagrebački Milenko Popović svog prvog susreta s Radeljakom. Popović je zastupao interese Pravoslavne crkve, koja je posjedovala 51 posto zgrade.

No, ono što je započelo kao najobičnije planiranje uređenja zgrade, smještene na najelitnijoj lokaciji u Zagrebu, ubrzo se pretvorilo u sukob nevjerojatnih razmjera. Novčane prevare, vrijeđanje na etničkoj osnovi, uzurpiranje zajedničke terase, beskrupolozno iskorištavanje stanara, prijetnje i zloupotreba njihovih identiteta dovele su do sudskog spora.

Paroh Popović je prošli tjedan nakon osam godina dobio pravni rat. Županijski sud u Zagrebu pravomoćno je presudio da Radeljak mora srušiti bespravno sagrađeni stan na vrhu zgrade.

Milenko Popović za Globus se prisjetio kako je početkom desetljeća povjerovao u Radeljakove lijepe riječi te mu predao upravljanje stanovima pravoslavnih svećenika i nekoliko zagrebačkih obitelji: “Sjećam se kako smo nakon potpisivanja međuvlasničkog ugovora, kojim smo gospodina Radeljaka imenovali predstavnikom stanara, svratili kod mene u kancelariju kako bismo proslavili dobar posao te popili viski ili konjak. Samo je ponavljao kako se nećemo pokajati.

Kada je na prvim sastancima zamolio sve stanare da na jedan papir stave svoj potpis i matični broj kako bismo mogli točno znati tko može doći na sastanke, nitko ni tada nije posumnjao u namjere gospodina Radeljaka.”

Rušenje kina No, tada je u poštanski sandučić Milenka Popovića stigla obavijest tadašnjeg zagrebačkog Poglavarstva kojom se najavljuje rušenje dvorišne zgrade Kina Zagreb, koja je oduzeta SPC-u i koju ta crkva potražuje od države: “Mislio sam da je šala, no kad su se naši odvjetnici vratili iz Poglavarstva, rekli su mi da je gospodin Radeljak potpisao suglasnost u ime cijele zgrade. Bio sam šokiran.

Ubrzo sam gospodina Radeljaka sreo na ulici. Rekao sam mu da me prevario. No, on je, tada bahat i rogobatan, rekao da mogu pričati što god hoću, ali da on radi svoj posao da se mogu žaliti na sudovima ako nisam zadovoljan. U meni se tada probudio inat koji me nagovorio da mu se suprostavim”, kaže Popović.

Iako je crkveni odbor Pravoslavne crkve donio odluku da Radeljak više nije predstavnik stanara, on to nije prihvaćao. Pokrenuta je parnica. Poduzetnik je pak svoje prijedloge i optužbe stavio na papir te ih u formi pisama ubacivao u poštanske sandučiće stanara i Popovića. Do djela tih javnosti nepoznatih uradaka Josipa Radeljaka došla je i redakcija Globusa. Ona otkrivaju novo, “patriotsko” lice 66-godišnjeg poduzetnika...

“Ne mislim odstupiti s moje ugovornim klauzulama zaštićene dužnosti, dok ne stavim reda u zapuštenu nam zajedničku kuću. To očito nije dosta sada već naizgled povampirenom popu srpske crkve M. Popoviću – on me po jednoj bizantskoj navadi ‘zbog viših srpskih interesa srpske pravoslavne crkvene opštine u Zagrebu’ smjenjuje.

I sve se ovo događa, tako da znate, ništa manje nego u središtu Hrvatske, u Zagrebu, u centru grada i na Cvjetnom trgu!?!? - da čovjek ne povjeruje”, u lipnju 2002. pisao je stanarima Radeljak.

Pero Josipa Radeljaka ipak nije moglo promijeniti činjenice koje su tada izašle na površinu, a koje mu nikako nisu išle u prilog. On je, naime, prije nego što je postao predstavnik stanara u ime cijele zgrade potpisao ugovore o postavljanju odašiljača i reklama na zgradu vrijedne više od pola milijuna kuna.

Iako je taj novac prvotno bio položen na račun zgrade, Popović kaže kako je Radeljak polovicu tog novca povukao na račun svog odvjetnika, dok se za drugu polovicu ni danas ne zna gdje je završila.

Uporni Radeljak svoje poteze ostalim stanarima ponovno je pokušao opravdati pisanim putem: “…Histerični pop uspio je privoliti etnički naklonjene bukače u našoj zgradi, da se i oni makar nezakonito stave protiv mene u nastojanju da me silom zaustave – bijedno i nevjerojatno.

Ono malo Hrvata suvlasnika u našoj zgradi (petorica), izmorenih neobjašnjivim nasrtajima srpske pravoslavne crkve potiče me i moli (i to je činjenica) da ne napustim svoje mjesto i ostavim ih na milost i nemilost onih koji su se dokazali i pokazali u skoroj nesretnoj prošlosti našeg naroda”, zaključio je Radeljak.

Tajni zakup Ova retorika međutim nije pomogla kada je parnica iznijela podatke koji su bacili novo svjetlo na Radeljakovo vođenje zgrade. Saznalo se da je iskoristio potpise stanara i u tajnosti zakupio polovicu terase na 30 godina. Riječ je o zajedničkoj terasi koju su do tada mogli koristiti svi stanari.

Radeljak je svoje i hrvatske interese i dalje branio neumornim pisanjem pisama. U pravoslavnoj crkvi prepoznao je ruku Beograda, koja ponovno želi ugušiti hrvatsku državu.

“Prisiljen sam nabrojiti i demantirati sve navedene zlonamjerne laži pravoslavne crkve. Žao mi je, ali neće biti moguće me smijeniti…. Srpska pravoslavna crkva može donositi i provoditi odluke samo u u okvirima hrvatskih zakona i propisa, koje mi strogo poštujemo i ne marimo za naređenja iz Beograda, na sreću već odavno”, kliče Radeljak.

Ipak, činjenice su pokazale suprotno. Famozni papir s potpisima stanara Radeljak je iskoristio kada je sastavio ugovor o specijalnoj punomoći kojim je sebi dao za pravo izvoditi radove na zgradi, čiji je sadržaj bio drugačiji od dogovorenog. Uz ugovor o specijalnoj punomoći priložio je potpise stanara, kojima je htio potvrditi njegovu autentičnost.

Čak je pribavio i potpisanu izjavu jedne stanarke u kojoj je ona navela kako je osobno skupila potpise stanara za ugovor o specijalnoj punomoći. Kasnije je tu izjavu opovrgnula.

Ni te nove okolnosti nisu pokolebale Radeljaka. U sve češćim literarnim uracima odlučno je branio svoj stav. Najavio je neumorni nastavak radova na kući, a na svoju stranu je stavio hrvatsko sudstvo.

“Molim sve zainteresirane u kući naročio SPC i paronoično opsjednutog popa M. Popovića, ukoliko me i dalje žele smijeniti sa moje funkcije moraju pričekati moj pristanak ili ishoditi moju smjenu pred regularnim hrvatskim sudom, a što neće biti previše lako.

Upozoravam da zbog mojeg skupocjenog vremena i zauzetosti ne mislim više odgovarati na bilo kakve pamflete ili provokacije, a kada završim svoj preuzeti zadatak uređivanja kuće, jer želim osobno živjeti u civiliziranim uvjetima, sam ću sa zadovoljstvom odstupiti sa moje funkcije i pokušati zaboraviti i prestati poznavati sve one koji su nerazumno pljuvali u svoj tanjur”, izvješćuje Radeljak.

Trampa Poduzetnik je tada napravio pauzu od nekoliko mjeseci u pisanju obznana. Bili su, naime, započeli pregovori sa SPC-om da se spor pokuša riješiti nagodbom. Dogovori nisu postignuti, a definitivno je propala mogućnost bilo kakve suradnje kad je Radeljak vraćanje terase uvjetovao trampom nekretnina.

Tako je htio da mu SPC kupi stan u još nezapočetoj luksuznoj zgradi Tomislava Horvatinčića gdje je četvorni metar tada bio procijenjen na 10 tisuća eura. Zauzvrat bi se Radeljak i iselio s Preradovićeva trga 5 te bi svoja dva stana ustupio SPC. Tražio je trampu kvadrat za kvadrat.

Radeljak nastavlja borbu oštrim perom. Najnoviji uradak odisao je kulinarskom notom. Između ostalog, Milenka Popovića nazvao je “četničkim gibaničarem”. Pravoslavnim svećenicima sad je i zaprijetio: “Ukoliko na nezakonitom sastanku popovi ipak donesu nezakonite, a time i ništavne odluke bilo kakvog tipa, treba da znaju da ćemo se mi ostali suprotstaviti divljanju svim zakonskim mogućnostima, a ukoliko dođe do nasilnog ponašanja znati ćemo odgovoriti istom zaštitarskom mjerom”, završio je Radeljak.

Kad je Županijski sud donio pravomoćnu presudu, Popović je Globusu otkrio kako zapravo izgleda tzv. Dikanov penthouse. Riječ je o 42 četvorna metra prostorije koja je prvo služila kao vešeraj, a potom je u njoj živio domar. Radeljak je od 120 kvadrata zajedničke terase svom stanu dodao 26 četvorna metra dok je preostalih gotovo 100 kvadrata koristio kao svoju terasu iako je ona vlasništvo svih stanara.

PRAVOMOĆNA PRESUDA

Radeljak mora srušiti staklenik na Cvjetnom

Presuda suda konkretno znači da će Josip Radeljak s uzurpirane terase morati srušiti pregradni zid, ukloniti staklene stijene i vratiti tri metalna stupa, ukloniti 13 betonskih žardinijera, jedan unutarnji i vanjski kamin, ljuljačku, sudoper, stol sa 12 stolica. Pod terase na koji je stavio keramičke pločice morat će zamijeniti novim betonskim pločama, a morat će ukloniti i tepison s terase.