Da biste otvorili j.d.o.o. u svojem stanu, samo iz segmenta zaštite na radu morat ćete platiti izradu procjene rizika, osposobiti se za pružanje prve pomoći, nabaviti ormarić za prvu pomoć s ribljom masti te izraditi elaborat kućnih instalacija. No, od ove godine stiže još pet novih pravilnika iz zaštite na radu, a za poslodavce i nove obveze: radnike će umjesto jednom, sad svakih nekoliko godina morati licencirati kako bi bili sigurni na radnim mjestima
Gledajte, ja stvarno obožavam svoj posao. Samo kad bi mi više dopustili da se njime mogu baviti umjesto da većinu vremena provodim ispunjavajući sulude birokratske odredbe – požalio mi se vlasnik tvrtke Betaware d.o.o. iz Osijeka Krunoslav Ris.
On muku muči sa zaštitom na radu.
Što god napravi, netko nije zadovoljan.
Elaborat o procjeni sigurnosti radnog prostora izradio je već dva puta.
Kupio ormarić s gazama, ribljim uljem, flasterima – čak i kirurškim rukavicama.
Unajmio tvrtku koja će mu za tadašnjih sedam zaposlenika napraviti procjenu rizika radnih mjesta.
Osposobio se za pružanje prve pomoći.
Osposobio se za rad na siguran način.
No, uvijek nešto nedostaje, nije baš kako treba ili je zaboravio.
A u njegovoj tvrtki specijaliziranoj za softverska rješenja ugroze i rizici vrebaju poput bakterija na wc dasci.
Na primjer, tu su zračenja monitora koji donose opasnosti od miopije ili hiperopije.
Dolaze li radnici do ureda stepenicama – česta je mogućnost padova pa onda lakših ili težih ozljeda.
Da ne spominjemo sindrom karpalnog tunela ako njegov radnik pogrešno koristi računarni miš ili tastaturu.
Zato je država radnika "pokrila" Zakonom o zaštiti na radu, krovnim dokumentom kojim se regulira sigurnost na njihovim radnim mjestima.
No, kad se to primijeni na one manje i "sigurnije" poslodavce, propisi za većinu ne predstavljaju puno više od još jednog nameta kojim financiraju osiromašenu državu.
Jednostavnije rečeno – nekome moraju platiti da bi im procijenio koliko su nesigurni buljeći osam sati dnevno u monitore, prelazeći povišene pragove i sjedeći na stolici koja je ergonomski bitno ispod standarda.
Da bi se sve to kako treba reguliralo, bilo je potrebno donijeti Zakon o zaštiti na radu, ali potom još i 30 podzakonskih akata i različitih pravilnika kojima se taj zakon dalje prilagođava različitim sektorima i industrijama.
“Postoji dosta razloga zbog kojih je važno regulirati zaštitu na radu, posebno kad znamo da naša demografska slika ide prema starenju stanovništva. S druge strane, produljuje se i radni vijek koji će za muškarce u jednom trenutku doći do 67 godina. Zato je važno cijeli sustav zaokružiti zakonom i svim potrebnim podzakonskim aktima kako bi se zaštita na radu provodila na dobar način”, kaže za Globus ravnatelj Zavoda za unapređivanje zaštite na radu Vitomir Begović.
Ta je institucija osnovana krajem 2014. godine kad je na snagu stupio novi Zakon o zaštiti na radu, prilagođen praksama Europske unije.
Iako je bilo za očekivati da će se nadležnost nad tom sferom zakonodavstva provoditi kroz postojeći Zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, naša je država radije osnovala još jednu ustanovu.
Svrha mu je brinuti se o zdravlju radnika odnosno uvjetima u kojima radnici rade, i to kroz edukaciju poslodavaca i bodovanje sigurnosti strojeva.
Ta sigurnost primijenjena na male poslodavce, posebno one koji izvode poslove niskog rizika – poput recimo administrativnih poslova – najbolje prokazuje apsurdnost domaće, ali i europske birokracije.
Zamislite, recimo, da ste računovođa.
I osnovali ste famozni j.d.o.o. – pravnu osobnost koja bi vas trebala stajati samo deset kuna.
Uz to, posao ćete raditi od kuće.
Iz jedne sobice koju ste preuredili u manji ured.
Uistinu je zabavno nabrojati kakve ste sve zakonske odredbe dužni ispoštovati samo iz segmenta zaštite na radu, ne želite li da vas u toj sobici posjeti gospodarska inspekcija.
Prvo ste dužni ugovoriti poslove zaštite na radu.
Ako ste poslodavac koji zapošljava do maksimalno 49 radnika – a to jeste s obziorom da ste u j.d.o.o-u zaposlili samo sebe – država vam je izašla u susret.
Ne morate završavati specijalistički program ili stručno osposobljavanje za zaštitu na radu, nego će biti dovoljno da angažirate vanjsku specijaliziranu tvrtku koja će vas osposobiti da ste na radnom mjestu maksimalno sigurni.
U svojoj kući, u kojoj inače svakodnevno boravite.
Nakon što ste pronašli kompaniju i s njom potpisali ugovor, trebao bi vas posjetiti njihov djelatnik i dobro promotriti situaciju na radnom mjestu.
Vidjeti pod kojim vam kutem stoji monitor.
Blješti li vam vanjsko svjetlo previše u oči.
Ima li u vašem radnom prostoru kakvih prepreka i opasnosti.
To sve će biti potrebno kako bi vam radnik te unajmljene tvrtke napravio silno važan dokument.
On se zove "Procjena rizika na radu" i izrađuje se za svako radno mjesto u kompaniji.
Tu će taj djelatnik detaljno opisati vaše radno mjesto knjigovođe i nabrojiti sve rizike koji bi vaše radno mjesto mogli učiniti nesigurnim.
Naprimjer – nije šala – primijeti li da za dolazak do svojeg ureda morate prolaziti stepenicama – onim istima kojima svaki dan dolazite kući – napisat će kako na vašem radnom mjestu postoji rizik "česte opasnosti od padova".
Stavit će tamo taj specijalist zaštite na radu i jednu uputu koja bi vas trebala zaštititi od ugroza pada.
"Potrebno redovito održavati površinu", pisat će u dokumentu koji ćete biti dužni uvijek imati negdje blizu, zatraži li ga inspekcija.
Oko toga nema zezancije – nemate li procjenu rizika za taj sobičak koji ste uredili u vlastitom stanu u kojem živite i spavate – slijede kazne.
Sljedeće što morate nabaviti jest zidni ormarić kutije prve pomoći.
Zasebnim pravilnikom strogo je propisano što se u njemu mora nalaziti.
Naprimjer, nezamislivo je da u uredu koji ste uredili u vlastitom domu sjedite a da vam pri ruci nisu riblja mast, kirurške rukavice, sigurnosna igla, sapun, sterilne gaze i komprese...
Ormarić ćete platiti između 400 i 700 kuna, i svakako ga morate montirati na zid, negdje gdje vam je u vidnom polju.
Ipak, da biste znali rukovati sadržajem, morat ćete se osposobiti za pružanje prve pomoći.
Na samome sebi.
Nema veze što ste prije 20 godina položili vozački ispit, a uz njega i prvu pomoć: nije naodmet osposobiti se još jednom, što će vam država još jednom fino naplatiti.
Trebate zatim u Narodnim novinama nabaviti i Knjigu nadzora iz područja zaštite na radu (40-ak kuna) te obavezno aparat za gašenje požara za koji ćete iskeširati još 500 kuna.
Vaša sigurnost na radnom mjestu bit će zaokružena tek kad napravite i Elaborat o procjeni opasnosti na radnom mjestu.
To znači da će vam netko stići u stan u kojem inače sigurno živite te vam naplatiti kako bi provjerio jesu li vam prikladni temperatura, vlažnost i strujanje zraka te ima li u vašem radnom prostoru kakvih štetnih koncentracija plinova, pare ili prašine.
Ako ih udišete izvan radnog vremena – nisu štetni, no kad ste na poslu, država vas želi zaštititi.
Samo za taj elaborat dat ćete oko tisuću kuna, ali svakako će vam se isplatiti jer bi vam se kazna, ulovi li vas inspekcija bez tog atesta, mogla popeti i do 20 tisuća kuna.
Kad se sjeti tog elaborata, Krunoslav Ris iz tvrtke Betaware danas odmah prasne u smijeh.
Radio ga je dva puta, a izgledno je da će i treći jer se tvrtka proširila i uskoro će trebati novi radni prostor.
Kad je sa sedam zaposlenika unajmio prve urede u sklopu osječkog inkubatora, Ris je prvi put izradio elaborat o procjeni opasnosti iako je prostor bio unajmljen te u sklopu inkubatora koji je već u startu za rad morao ishoditi sve potrebne dozvole.
Godinu kasnije Ris je morao izraditi novi dokument.
Nije bilo važno što je svoju firmu preselio u susjedni ured, u sklopu istoga inkubatora s istim instalacijama – elaborat je morao raditi opet, i o tome nije bilo pregovora.
"Sad smo opet kao kompanija narasli i morat ćemo tražiti nešto veće urede, a ja ću treći put morati plaćati isti elaborat, čak i ako ostanemo poslovati unutar istog inkubatora. Ne mogu shvatiti što je točno namjera zakonodavca, no osobno smatram kako je procedura suluda za tvrtku čiji radnici sjede za računalima", smatra Ris.
Sve ovo što smo opisali predstavlja najjednostavniju proceduru zaštite na radu koja postoji za poslodavce.
Dakle – to je minimum minimuma, i to za radna mjesta koja objektivno spadaju pod ona s malim stupnjem rizika.
Jednostavnije znači ne može, ali zato može kompliciranije.
Ako ste poslodavac koji zapošljava iznad 49 radnika, Zakon vas tada obvezuje da više ne možete usluge osposobljavanja za zaštitu na radu "autsorsati" na neku vanjsku tvrtku nego sada morate jednog svojeg radnika uputiti na specijalistički tečaj ili mu omogućiti da položi stručno osposobljavanje.
To je danas moguće ostvariti u jednoj od 40 znanstvenih institucija koje prema podacima Agencije za stručno osposobljavanje pružaju takve programe.
U firmama s većim brojem zaposlenih potrebno je imati minimalno jednog osposobljenog radnika na prvi 50 zaposlenih, a potom još jednog na svakih daljnjih 50.
Slično je i s radnikom osposobljenim za pružanje prve pomoći.
Na 20 radnika morate imati barem jednog takvog, a potom još jednog na svakih novih 50.
Poželjno bi zatim bilo da te radnike rasporedite po smjenama, kako biste u svakoj smjeni imali nekoga tko može drugome pružiti prvu pomoć.
Ali to nije obveza.
Ako ste mislili da je već sve ovo skupa previše, razmislite opet.
Ravnatelj Zavoda Vitomir Begović najavljuje kako će tijekom ove godine biti izrađeno još pet novih pravilnika i tek tada će cijela priča o zaštiti na radu biti zaključena.
Prvo ćemo dobiti Pravilnik o obveznicima i izvješćima koje koje ovlaštene osobe trebaju dostavljati u središnji informacijski sustav zaštite na radu popularno prozvan - data colector.
Zatim stiže Pravilnik o mjerama, pravilima i postupcima za radnike izložene statodinamičnim, fizičkim i drugim naporima, potom pravilnik kojim će se propisati najmanji broj sati koje je poslodavac obvezan ugovoriti sa specijalistom medicine rada, a na kraju i Pravilnik o pružanju prve pomoći te Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada.
"Osim toga, kako priča o zaštiti na radu i osposobljavanju ne bi trebala biti statična, predvidjeli smo cjeloživotno učenje za one radnike koji završe specijalistički tečaj. Umjesto da tečaju pristupe samo jednom i gotovo, uvest ćemo licence što znači da će se znanje iz zaštite na radu konstantno unapređivati, kako se mijenjaju i industrije te poslodavstvo", najavljuje Begović daljnje planove.
Dakle, umjesto jednom, sad ćete svoje radnike na daljnje osposobljavanje morati slati svakih nekoliko godina.
I to pošteno platiti.
I onda tvrde da naši radnici nisu zaštićeni...