Hrvatsko stanovništvo samo u prva tri mjeseca ove godine smanjilo se otprilike za grad veličine Senja. Toliko je, naime, više ljudi umrlo nego što ih se rodilo - samo u prvom tromjesečju ove godine.
Lani se u Hrvatskoj rodilo najmanje djece otkad se vodi statistika - oko 39.500, dok je umrlo oko 11.300 osoba više. Ove je godine situacija još lošija - rodilo se stotinjak djece manje nego u istom periodu lani.
Na svakih 1000 stanovnika Hrvatske lani je nestalo - njih troje.
I sve to prirodnim putem, ne računajući iseljenike koji posljednjih godina krize pojačano napuštaju Hrvatsku: uzmu li se i oni u obzir, Hrvatska je lani na svakih 1000 stanovnika gubila njih petero.
To je jedna od najviših stopa gubitka stanovništva. Europska unija ukupno je rasla za 2,2 stanovnika na svakih tisuću. Švedska je rasla za njih 10,6, a Francuska za 4,5 stanovnika.
Hrvatska je, pokazuju podaci, potpuno nezanimljiva kao životna destinacija drugima i država u kojoj se stanovništvo sve teže odlučuje na podmladak: stopa fertiliteta, odnosno pretpostavljeni broj djece po ženi, iznosi 1,4. Da bi se stanovništvo samo zamjenjivalo (ne i raslo), stopa mora biti najmanje 2,1, kako bi djeca nadomjestila roditelje te one koji neće imati djece.
Hrvatska stoga, sasvim je jasno, izumire, a struktura stanovništva dramatično se mijenja. Zbog sve nižeg nataliteta pada udio djece, zbog produženja životnog vijeka galopirajuće raste broj starijih od 65 i smanjuje se broj stanovništva između te dvije skupine - onog koje čini radnu snagu i treba podmirivati troškove zdravstvenog, mirovinskog i drugih sustava. U sljedećih 15 godina, prema umjereno optimističnoj projekciji Eurostata, starijih od 65 godina bit će dvostruko više nego djece do 14 godina - koji čine buduću radnu snagu, a svaki deseti stanovnik bit će stariji od 80 godina.
- U pitanju je opstanak naroda i ekonomska održivost sustava. U ovom trenutku donošenje promišljene, sveobuhvatne i trajne obiteljske politike strateški je prioritet Hrvatske, oko kojeg svi čimbenici društva i, osobito, političke stranke moraju postići konsensuz - kaže dr. Anđelko Akrap, predstojnik Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Političke elite odmah će se deklarativno složiti s dr. Akrapom. I, kao i proteklih 20 godina, neće učiniti - ništa.
Hrvatska je u ovom trenutku jedna od rijetkih država koja nema jasnu obiteljsku politiku. Aktualna Vlada najavila je njezino donošenje na samom početku mandata. Sastavljala je i oformljivala radne grupe, koje bi se jedva sastale, bez konkretnih zadataka i ciljeva, da bi konačno početkom ove godine - posljednje u svojem mandatu - aktivirala radnu skupinu i od nje naručila novu obiteljsku politiku. Radilo se o eminentnim stručnjacima s raznih područja - dr. Siniša Zrinšćak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta, dr. Ivana Dobrotić i dr. Ninoslava Pećnik sa Studija socijalnog rada, dr. Andreja Brajša Žganec i dr. Nenad Pokos s Instituta “Ivo Pilar” te dr. Urelija Rodin iz Škole narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar” - koji su vrlo ozbiljno odradili svoj posao. U dogovorenom roku, do kraja lipnja, naručitelju - Ministarstvu socijalne politike Milanke Opačić - dostavili su krajnje jasan, konkretan i precizan dokument na desetak stranica s jasno propisanim konkretnim mjerama za sljedećih deset godina.
Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić u međuvremenu je raspustila radnu skupinu, a dokument, koji Globus posjeduje, pospremila u ladicu. Nije ga ni predstavila javnosti - on službeno ostaje tajna, a njegovi autori nemaju dozvolu o njemu javno govoriti. Ministrica ga je ocijenila vrlo kvalitetnim te najavila kako će stručnjaci Ministarstva napraviti izračune i vidjeti koliko bi koštala provedba takve politike. Bude li je moguće isfinancirati, rekla je, ona će je provesti.
Od tada je prošlo više od mjesec dana, a o izračunima i sudbini Obiteljske politike - ni riječi. Na osnovna Globusova pitanja - što kažu izračuni stručnjaka te koja je sudbina obiteljske politike - Ministarstvo nije odgovorilo. Neslužbeno se može čuti da je preskupa.
Može li demografska politika uopće biti jeftina?
- Može li dijete biti jeftino? - odgovara protupitanjem dr. Akrap.
Želi li se preokrenuti dramatični demografski trend, treba uložiti ozbiljan novac - ne odjednom i ne odmah, već sukladno dobro razrađenoj strategiji. A propisane mjere, slaže se struka, itekako bi imale učinka. Dokazuju to primjeri europskih država kojima je obiteljska politika duboko utkana u svaki zakon - od radnog preko socijalnog do poreznog.
- Skandinavske zemlje imaju izvrsne obiteljske politike koje se temelje na poticanju radne aktivacije roditelja - dakle ne na ostanku majke izvan tržišta rada, nego na visokoj zaposlenosti s razumijevanjem za potrebe roditelja, na rodnoj ravnopravnosti i maksimalnom uključivanju očeva te na osiguranju priuštivih usluga roditeljima, poput vrtića, pomoćnica i sličnog. No, imaju i vrlo razrađen sustav novčanih naknada i dopusta. Početkom 90-ih godina, kad ih je zahvatila kriza, Šveđani su smanjili neke naknade i povlastice. Odmah je uslijedio pad nataliteta. Iste su sekunde vratili sve na staro: ne zato što im je isključivo stalo do obitelji, nego zato što su im ekonomisti izračunali da je to dugoročno neusporedivo jeftinije - kaže dr. Akrap.
Stoga kao prvu mjeru u novoj obiteljskoj politici stručnjaci su predložili redefiniranje sustava rodiljnih i roditeljskih dopusta i naknada. Sadašnja regulativa, pojednostavljeno, propisuje da dopust ukupno traje godinu dana. Od 2008., tijekom prvih šest mjeseci roditelj dobiva svoju punu plaću bez ograničenja, a za drugih šest mjeseci najviše 2550 kuna. Koristi li otac najmanje 60 dana dopusta, ukupni se dopust (uz naknadu od 2550 kuna) produžava za dva mjeseca i traje ukupno 14 mjeseci.
Zbog vrlo niske naknade tijekom drugih šest mjeseci brojne majke se vraćaju na posao prije isteka dopusta, a udio očeva koji su koristili dopust izražava se u promilima.
Prema novom prijedlogu, rodiljni dopust trajao bi od 28 dana prije poroda djeteta do 112 dana (nešto više od tri i pol mjeseca) nakon njegova rođenja. Namijenjen je prije svega majci (rodilji) te zaposlena majka cijelo vrijeme prima svoju punu plaću. Tijekom tog perioda, dakle istovremeno s majkom, propisan je i obavezni očinski dopust od 14 dana, tijekom kojeg i otac prima svoju punu plaću. Nakon toga kreće roditeljski dopust u trajanju od 320 dana (oko deset i pol mjeseci) tijekom kojeg roditelj na dopustu prima također iznos svoje pune plaće - uz gornji limit od tri prosječne plaće u državi, dakle od oko 17.000 kuna. Otac mora iskoristiti najmanje dva mjeseca roditeljskog dopusta - uz punu plaću. Tih 320 dana ne mora se iskoristiti odjednom, nego do 8. godine djetetova života.
- I povijest i istraživanja pokazala su da je visina naknada tijekom roditeljskog dopusta iznimno važna: nakon što je prošla koalicijska Vlada na čelu sa SDP-om 2002. godine dodatno snizila porodiljne naknade tijekom drugih šest mjeseci na 1600 kuna, broj rođene djece dramatično je pao - kaže dr. Akrap, ne želeći komentirati konkretne mjere iz nove obiteljske politike jer su i stručnjaci s njegove Katedre sudjelovali na njezinoj izradi. Istraživanja pak govore da se mladi roditelji teško odlučuju na dijete, osobito drugo, i zato što ne mogu preživjeti dopust s tako niskim primanjima, a jaslica za djecu od šest mjeseci u većini Hrvatske - nema.
Koliko bi provedba ove mjere koštala, u ministarstvu Milanke Opačić još računaju. No, vjerojatno bitno manje od očekivanog, jer prosječna naknada tijekom prvih šest mjeseci dopusta - dakle, dok majke primaju iznos svoje pune plaće - za svibanj ove godine iznosila je daleko ispodprosječnih 3698 kuna.
Za roditelje blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta - koji sada imaju pravo biti na dopustu do treće godine života, uz naknadu od 1600 kuna nakon što dijete navrši godinu dana - nova obiteljska politika predlaže potpuno novi model. Mogu birati žele li biti na dopustu do djetetovih godinu i pol uz primanje svoje pune plaće (roditeljski dopust mogu koristiti i razlomljeno, do djetetove 8. godine, a otac mora koristiti najmanje tri mjeseca) ili žele koristiti dopust uz 60 posto prethodne plaće 320 dana, zatim 40 posto plaće do djetetovog drugog rođendana te još 40 posto prosječne plaće u državi (oko 2250 kuna) do djetetova trećeg rođendana.
Sustav za nezaposlene roditelje bitno bi se pojednostavio. Naknadu bi dobivali svi nezaposleni roditelji (i oni izvan tržišta rada, poput studenata), bez obzira jesu li prijavljeni na burzu ili ne, a umjesto sadašnjih 1600 kuna naknada bi iznosila 40 posto prosječne plaće.
Uz to, posebno se naglašava nužnost fleksibilizacije u korištenju dopusta: da roditelji, primjerice, dopust mogu, ovisno o radnom mjestu, koristiti i kroz znatno duže razdoblje (i zato se izriče u danima, a ne mjesecima), primjerice jedan ili dva dana svaki tjedan kroz duži period.
Predložena je i jedna potpuna novost u Hrvatskoj - stimuliranje relativno brzog rađanja sljedećeg djeteta, kakvo je poznato u skandinavskim zemljama. Naime, praksa pokazuje da se roditelji u Hrvatskoj nakon dopusta vrlo često vraćaju na slabije plaćena radna mjesta ili ostaju bez posla. Stoga se predlaže da se roditeljima koji dobiju sljedeće dijete u razdoblju od dvije do pet godina nakon rođenja prvog djeteta, dopust produži za još 140 dana, a da im naknada bude jednaka onoj koju su imali nakon rođenja prvo djeteta - bez obzira jesu li sada, primjerice, nezaposleni ili im je smanjena plaća. To se ne bi odnosilo na roditelje kojima je sadašnja plaća kao osnova za naknade povoljnija od one prijašnje. Dakle, za drugo dijete dopust bi ukupno trajao, ako bi se koristio u komadu, do djetetova 19. mjeseca života, uz punu plaću.
Nema sumnje da bi ovakav sustav imao izravne učinke na odluke bitnog dijela roditelja.
Dvojica istraživača s Oxforda, Stuart Basten i Tomas Frejka, početkom ove godine napravili su opsežnu analizu i usporedbu obiteljskih politika srednje i istočne Europe. Jedan dio zemalja s lošom demografskom slikom, prije svega Bjelorusija i Ukrajina, ekstremno su posljednjih godina povisile novčana davanja roditeljima: za prvo dijete ukrajinski roditelji dobiju univerzalnu naknadu od 3259 dolara, za drugo dijete 6441 dolar, a za treće dijete 13.067 dolara! Uzmu li se u obzir ukrajinske prilike, radi se o golemu novcu: BDP po stanovniku u toj državi iznosi oko 3100 dolara te se naknade za rođenje djeteta kreću od tog iznosa do čak četverostrukog iznosa BDP-a po stanovniku. Usporedbe radi, BDP po stanovniku za Hrvatsku iznosi 13.500 dolara, a jednokratna državna naknada za rođenje svakog djeteta iznosi 2300 kuna.
Ukrajina je od 2004. do 2012. ovom izdvojenom mjerom udvostručila ukupan broj trećerođene djece. I dalje ima negativan prirodni prirast, međutim 2007. zabilježila je 290.000 više umrlih od broja rođenih, a 2013. ta je razlika pala na 143.000.
Novi prijedlog hrvatske obiteljske politike, među novčanim naknadama, predlaže i uvođenje univerzalnog dječjeg doplatka za svu djecu do kraja srednjoškolskog obrazovanja u iznosu od pet posto prosječne plaće - oko 280 kuna mjesečno. Taj bi se iznos udvostručavao za treće i četvrto dijete.
Hrvatska obiteljska politika nadalje predlaže ujednačavanje kriterija smještaja u dječje vrtiće u cijeloj državi, koji moraju biti “javno financirani, priuštivi i kvalitetni”. Naime, Hrvatska je država s najmanjim udjelom djece u vrtićima u EU (oko 75 posto četverogodišnjaka, dok je prosjek EU veći od 90 posto), čemu najvećim dijelom pridonosi nedostupnost i - skupoća. Vrtići su u nadležnosti lokalnih uprava te je vrtić skuplji što je općina ili grad siromašniji. Stoga obiteljska politika predlaže da cijena vrtića nigdje ne smije biti viša od 10 posto prosječne plaće (oko 560 kuna), da cijena za jednu obitelj - koliko god djece imala u vrtiću - ne smije biti veća od 15 posto prosječne plaće, a da roditelji koji imaju četvero ili više djece ne plaćaju vrtić uopće bez obzira idu li sva djeca u vrtić ili ne. Također nalaže da svi vrtići rade cijelo ljeto te da u svakom gradu postoji najmanje jedan vrtić koji radi u smjenama i vikendom.
- Usluge su strašno bitne za usklađivanje radnih i obiteljskih obveza i nema sveobuhvatne obiteljske politike koja ih ne uzima n obzir - kaže dr. Akrap. Analitičari s Oxforda samo su dvije politike središnje i istočne Europe ocijenili usklađenima i sveobuhvatnima - onu Estonije i Slovenije. One, kažu, imaju pristojne novčane naknade i izvrsno posložene usluge te daju željene rezultate. Cilj estonske politike, donesene 2012. godine, bio je dići stopu fertiliteta s 1,64 na 1,77 do 2020. godine. Očekuje se će ta stopa biti dosegnuta već ove godine.
Domaća obiteljska politika također nalaže uvođenje besplatnog boravka za djecu nižih razreda osnovne škole u svim školama u Hrvatskoj te besplatni topli obrok za svu djecu.
Ova je politika skupa, slažu se stručnjaci, ali Hrvatska nema alternativu. Kao drugo dugoročno rješenje koje bi moglo riješiti budući manjak radne snage nameće se imigracija. Međutim, ističe dr. Akrap, ako je suditi po stranim iskustvima, imigranti nas neće spasiti, čak ni kad bi došli.
- Kad bi imigranti bili rješenje, onda bi Njemačka imala sasvim sigurno najbolju demografsku sliku u EU. Međutim, ima jednu od najlošijih - objašnjava dr. Akrap.
Iako je Njemačka u drugoj polovici prošlog stoljeća primila desetke tisuća mladih stranih radnika, od kojih veliki broj njih iz Turske - države s tradicionalno visokim natalitetom - danas ima oko 200.000 umrlih više nego rođenih godišnje i panično traži izlaz.
- Doseljeno stanovništvo vrlo brzo gubi navike zemlje iz koje je došlo i počinje se ponašati kao i domicilno stanovništvo, osobito u demografskom smislu. Njemačka nije dugo donosila obiteljsku politiku zbog povijesnog opterećenja, jer je to jako podsjećalo na Hitlerove politike. Stoga se pouzdavala u doseljenike i ignorirala problem, posebno oko tretmana zaposlenih roditelja. Iako ima pristojne novčane nagrade, ne uspijeva u okretanju izrazito negativnog trenda - kaže dr. Akrap.
Na drugom je kraju ljestvice Francuska s odličnim demografskim pokazateljima. Njihova populacijska politika strateški je dokument oko kojeg postoji potpuno političko suglasje i koji se, uz modernizaciju i nužne izmjene, provodi od 1920. godine.
- Ako se političari mogu složiti oko Savudrijske vale, mislim da bi morali i o opstanku naroda, iako to ne daje tako brze rezultate - kaže dr. Akrap.
Analitičari s Oxforda analizirali su i Hrvatsku. Podsjetili su da je do sada donosila nekoliko obiteljskih politika - od one iz 1996. koja je predlagala uvođenja plaćenog zanimanja majke odgajateljice za majke troje ili više djece, preko odličnog dokumenta dr. Vlade Puljiza napravljenog 2003. za vrijeme koalicijske Vlade do onog Jadranke Kosor iz 2006. Međutim, konstatiraju na Oxfordu, iako Hrvatska načelno iskazuje svijest o problemu, a politika ističe ključnost njegova rješavanja, ne poduzima ništa, uvijek uz isto obrazloženje: nema novca.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
