Znate li koji je jedan od najpopularnijih portala u Hrvatskoj? Ma sigurno ste čuli za kabelskodistributivnisustav.hr. Postoje već godinama i imaju dobru posjećenost. Ili za onaj adriaticmediazaizdavastvoipruzanjeinternetusluge.hr? Ni za taj ne znate? Ok, onda sigurno znate da o kazalištu najbolje pišu na boforart.hr, a da se najlakše do posla u IT sektoru dolazi preko web oglasnika racunalniiekonomskiposlovi.hr...
Ovako bi hrvatski virtualni svijet izgledao da se doslovno primjenjuje pravilnik koji regulira uvjete za dobivanje besplatne .hr domene. Tportal bi postao kabelskodistributivnisustav.hr, net.hr adriaticmediazaizdavastvoipruzanjeinternetusluge.hr, teatar.hr boforart.hr, a rip.hr racunalniiekonomskiposlovi.hr. U tom suludom hrvatskom domenskom prostoru ne bi bilo mjesta za Narodne novine, niti za Zagrebački velesajam, budući da se njihove domene sastoje od samo dva slova (nn.hr i zv.hr) što pravilnikom nije dopušteno. Za njih ne bi bilo spasa. Jednostavno bi morali nestati. Izbrisali bi ih stručnjaci u CARNetu i stranice Hrvatskog telekoma da se nisu u telekomunikacijskom gigantu dosjetili pa prijašnju adresu ht.hr promijenili u t.ht.hr.
Prije donošenja Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom, koji je stupio na snagu u srpnju 2010., sve .hr domene su bile besplatne, i svaka je tvrtka, obrt ili udruga mogla imati samo jedan svoj virtualni identitet. Onda su članovi Povjerenstva za upravljanje domenom .hr pametno zaključili da to ne može biti ispravno i da onaj tko želi imati ili zadržati besplatnu domenu, mora poštivati stroga pravila, koja su, najblaže rečeno, vrlo čudna. Naime, uvjet je za zadržavanje ili registriranje besplatne domene taj da naziv te domene mora sadržavati ime ili kraticu tvrtke pod kojom je upisana u sudskom registru, a onaj tko se toga ne pridržava, morat će ili platiti domenu ili promijeniti ime. Ista je situacija i kod obrtnika, samostalnih djelatnosti i udruga, s time da su oni posebno zakinuti jer mogu registrirati samo jednu dodatnu naplatnu domenu, dok tvrtke mogu uz jednu besplatnu imati još devet naplatnih. To je posebno razljutilo male poduzetnike i obrtnike koji godinama svoj biznis vode pod jednim, prepoznatljivim nazivom tvrtke, pa je većina njih bila prisiljena platiti domene koje su godinama bile besplatne.
Tu dolazimo do sljedećeg paradoksa.
S jedne strane, jedina smo država na svijetu koja uopće ima besplatne domene, a s druge strane oni koji ne zadovoljavaju uvjete za to, plaćaju najskuplju cijenu u Europi – čak 625 kuna godišnje. Zbog svega toga, mnogi od njih odlučili su prijeći na komercijalne domene, poput .com, .net. ili .org, koje su i po deset puta jeftinije od nacionalne domene, a nemaju nikakvih ograničenja.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....