Holivudske zvijezde na prosjačkom štapu

U svojim najboljim danima Nicolas Cage nikad se nije zadovoljao malim. U gotovo 30 godina svoje glumačke karijere, u kojoj je snimio više od 60 filmova, zaradio je mnogo novca i kupio dva dvorca – jedan u Engleskoj, drugi u Njemačkoj, 15 raskošnih palača, cijelu flotu jahti, avion Gulfstream, ergelu Rolls-Roycea, a nekoliko milijuna dolara potrošio je na nakit i umjetnine.

Od četiri jahte koje je kupio jedna je bila namijenjena za plovidbu na Karibima, druga na Mediteranu, treća je usidrena u Newport Beachu u Kaliforniji, a čevrta na Rhode Islandu. Opsesivno trošenje doseglo je vrhunac 2007., kada je za 33 milijuna dolara kupio tri nove palače, potom 22 automobila, od čega devet Rolls-Roycea, 12 komada vrlo skupog nakita i 47 umjetničkih djela. Samo za kolekciju stripova platio je 1,6 milijuna dolara.

Opsesivno trošenje Sada je svemu tome vjerojatno došao kraj. Nicolas Cage postao je jedan u nizu bogatih i slavnih koje je opsesivno trošenje dovelo do bankrota. Njegov bivši financijski savjetnik Samuel Levin kaže kako je jedna od najbolje plaćenih holivudskih zvijezda prisiljena rasprodavati svoju imovinu.

Cage, naravno, tvrdi kako njegovoj financijskoj propasti nije kumovalo neumjereno trošenje, nego je bez novca ostao zbog Levinovih loših poslovnih savjeta, koji su ga koštali nekoliko milijuna dolara. Levina je tužio i sada od njega traži 20 milijuna dolara. No, ni bivši savjetnik ne ostaje dužan: od glumca na sudu potražuje 129 tisuća dolara, koliko mu je ostao dužan za posao oko povrata poreza. U tužbi se navodi kako je Cage bio “duboko u dugovima” još 2001., kad je Levin počeo raditi za njega. Do tada je već potrošio desetke milijuna dolara koje je zaradio snimajući filmove.

“Upozorio sam ga da godišnje mora zarađivati najmanje 30 milijuna dolara ako želi živjeti luksuznim životom na kakav je navikao. Molio sam ga da uštedi barem 10 milijuna dolara kako ne bi bio prisiljen prihvaćati bilo kakve uloge i kako ne bi time naškodio svojoj karijeri”, izjavio je Levin novinarima. No za to je vjerojatno kasno. Nekoliko posljednjih filmova u kojima je Cage glumio kritika je sasjekla, rugajući se glumcu da “tezgari” i da se vidi da odrađuje “plaćene gaže”.

Levin u tužbi tvrdi kako je od 2005. preklinjao Cagea da prestane kupovati nekretnine i da smanji svoju imovinu za polovinu, upozoravajući ga da mediji tvrde kako je tržište nekretnina prenapuhano i kako će uskoro puknuti. Često je Cagea znao upozoravati na druge zvijezde koje su također opsesivno trošile novac i na kraju same sebe dotjerale do bankrota. O tome da glumac nije znao na što se troši njegov novac nema govora, tvrdi Levin, jer je potpisao svaki ček osobno. Ukratko, ponašao se kao pijani milijunaš.

Tužba bivše djevojke Iako je Cageov posljednji film "Proročanstva" (Knowing, 2009.), dosad zaradio 60 milijuna dolara, to nije bilo dovoljno da glumac zadrži svoj bavarski dvorac Schloss Neidstein, koji ima 28 soba, od čega deset spavaćih, i pet kupaonica. Drugi dvorac, Midford Castle, koji je kupio u srpnju 2007., zasad je još u njegovu vlasništvu. Financijski gledano, situacija će vjerojatno postati još gora jer ga ovih dana, osim bivšeg savjetnika, tuži i bivša djevojka, Christina Fulton (42), koja potražuje 13 milijuna dolara.

Toliko vrijedi njegova kuća u Los Anglesu, koju je prepustio Christini i sinu, a sada je pokušava prodati. Fulton, koja je prije 18 godina Cageu rodila sina, tuži ga za “psihičko, fizičko i emocionalno zlostavljanje” jer je zbog njegova zanemarivanja ostala dužna milijun dolara IRS-u, američkoj poreznoj službi. Cage joj je, tvrdi, dužan i 250 tisuća dolara koliko je potrošio na kreditnim karticama. Sam Nicolas Cage navodno je poreznim vlastima dužan više od šest milijuna dolara.

No možda se Nicolas Cage, rođen kao Nicolas Coppola, tome naprosto ne može oduprijeti. Možda su u pitanju – geni. Kao i njegovu nećaku, tako bi i slavnom redatelju “Kuma” i “Drakule” Francisu Fordu Coppoli dobro došao knjigovođa koji ga zna držati pod kontrolom. Većinu 80-ih redatelj je proveo u bankrotu, koji je počeo s neuspjelim filmom “One from the Heart” (bacio ga je u dug od 30 milijuna dolara) i kolaposom Coppolina privatnog studija Zoetrope.

Kao i njegov nećak, i Coppola je počeo odrađivati “gaže” da bi mogao platiti dugove. Priče govore kako je Coppola tih godina dobivao trećerazredne scenarije i pretvarao ih u drugorazredne filmove poput “Cotton Cluba”, “Gardens of Stone” i “Peggy Sue Got Married”. Najnevjerojatnije je to što je Coppola kasnio i probijao budžet samo sa svojim projektima; prema drugima je bio maksimalno odgovoran – snimao je filmove na vrijeme, držao se financijskih okvira i stekao reputaciju pouzdanog redatelja. Sam je uvjeren kako bi mogao nastaviti snimati fantastične filmove samo kad ne bi upadao u dugove.

U nedavnim intervjuima sam je sebe javno “naribao” zbog kompromisa na koje je pristajao. Uvjeren je kako je prodaja – odnosno snimanje filmova zbog novca i dugova, a ne zbog umjetnosti – pokvarila njegov stil. No, Coppola je, htio-ne htio, uvijek bio na prodaju ili, blaže rečeno, kvaliteta njegovih filmova nije ovisila o tome je li se za njih morao prodavati.

Neki su od “njegovih” filmova, poput “Apokalipse danas” fantastični, neki su užasni. I neki filmovi koje je snimao za velike studije, poput “Cotton Cluba” također su loši, no njegovo remek-djelo – trilogija “Kum” – nije bila njegova ideja, nego naručen projekt. Ironija je sudbine da je studio Paramount Coppolu kao redatelja “Kuma” odabrao iz jednog jedinog razloga. Bio je jeftin, jer je upao u dugove nakon neovisnog filma “The Rain People”.

Rastrošna Kim Basinger Kim Basinger nije patila za automobilima ili dvorcima. Njezina slaba točka bio je gradić Braselton, u Georgiji. Pošto je odbila ulogu u filmu “Boxing Helena” (koju je prihvatila Sherilyn Fenn), Basinger je samoj sebi poklonila grad za 20 milijuna dolara. Odbijanje uloge možda je bila pametna karijerna odluka, no gradić ju je pokopao financijski. U siječnju 1995. njezini su odvjetnici poslali pismo New York Timesu pošto je u medijima poput bombe odjeknulo da je glumica ostala bez bogatstva.

“Uredniku: pišemo ovo pismo u ime naše klijentice Kim Basinger kako bismo ispravili netočne implikacije koje su navedene u članku objavljenom prošloga tjedna. Članak za bankrot gospođe Basinger i njezino razilaženje s Main Line Pitcures krivi lošu ekonomiju u Braseltonu, kao i propast projekta renovacije grada.

Ako u Braseltonu postoje problemi, onda su oni uzrokovani recesijom, lokalnim i nacionalnim padom vrijednosti tržišta nekretnina i promjenama u investicijskoj strategiji mirovinskog fonda Ameritech Corporation, ključnog faktora u procesu obnove grada”, pisali su Leslie A. Cohen i Julie M. Philips iz odvjetničkog ureda Levene & Eisenberg.

I sama rođena u Georgiji, u gradiću Athens, Kim Basinger vjerojatno je povukla nostalgija kad je potkraj 80-ih pristala uložiti u projekt pretvaranja Braseltona u šarmantan povijesni i komercijalni centar. Dvadeset milijuna dolara, koliko je uloženo u gradić, sama nije imala, nego je novac, kao glavni investitor, posudila i predala ga mirovinskom fondu Ameritech.

Međutim, iako je im je dala mnogo novca, nije imala kontrolu nad projektom. Imala je, pored toga, i dodatni problem: kad je odbila ulogu u “Boxing Helena”, Main Line Pictures, s kojim je sklopila usmeni dogovor, tužio ju je za 8,1 milijuna dolara. Izgubila je parnicu. Iako je njezina žalba poslije uvažena, a s Main Lineom se nagodila izvan suda (platila im je 2 milijuna dolara), bila je prisiljena prodati svoj udio u Braseltonu, i to za samo milijun dolara. U to je vrijeme, svježe udana za Aleca Baldwina, mjesečno trošila 43.100 dolara, od čega je 6100 dolara odlazilo na odjeću, a 7000 dolara na brigu za kućne ljubimce i ostale privatne troškove.

U vrijeme njezina bankrota Main Line je pokušavao doći do svojeg novca implicirajući da je dug Kim Basinger ujedno i dug njezina supruga, Aleca Baldwina, iako je ona bankrotirala prije udaje. Alec Baldwin nije morao platiti dugove svoje sada odavno bivše supruge, ali je njegova brata, kao i Alecovu bivšu suprugu, po džepu opalila recesija.

Početkom ljeta ove godine Stephen Baldwin proglasio je bankrot u New Yorku, jer duguje milijune. U papirima koje je predao sudu naveo je kako duguje više od 2,3 milijuna dolara te da dio duga može podmiriti prodajem nekretnine u New Yorku koja vrijedi 1,1 milijuna dolara. U dug je dospio zbog hipoteke od 1,2 milijuna dolara za dvije nekretnine u New Yorku te zbog poreznog duga koji premašuje milijun dolara. Dužan je i 70 tisuća dolara na kreditnim karticama.

Tysonovi tigrovi i dijamanti Njegov je bankrot gotovo dosadan u usporedbi s razlozima financijske propasti Mikea Tysona i pokojnog Michaela Jacksona. Mike Tyson, što znaju svi oni koji su nedavno u kinu pogledali film “Mamurluk” (u kojem glumi samog sebe i dosta se dobro šali na vlastiti račun…), ima neobičnu strast.

Obožava tigrove. Iako su ti kućni ljubimci činili samo 8000 dolara njegova gubitka, pokazuju koliko je daleko išla njegova ekstravagancija koja ga je mjesečno koštala 400 tisuća dolara. Bivši prvak u teškoj kategoriji sve do 2003., kad mu je imovina otišla na bubanj, ponašao se kao – bankomat. Trošio je na kuće, nakit, automobile, limuzine, mobitele, zabave, odjeću, motocikle i – sibirske tigrove. Iako je u posljednjih 20 godina zaradio više od 400 milijuna dolara, sve je uspio potrošiti.

Završio je s dugom od 23 milijuna dolara. Imao je običaj, primjerice, ući u draguljarnicu u Las Vegasu i odabrati zlatni lanac s 80-karatnim dijamantima koji je koštao, da budemo precizni, 173.706 dolara. Nije ga platio. “Znam ga tako dugo pa sam mu dao ogrlicu i pretpostavio da će platiti kasnije. Kod mene ima otvoren račun. I prije je imao uspona i padova. Oporavit će se”, objasnio je prije šest godina vlasnik draguljarnice Mordechai Yerushalmi.

Ali to nije bilo tako jednostavno. Tyson je tada imao već 37 godina i njegova boksačka vještina više nije bila kao prije. Nekad je u jednoj noći mogao zaraditi 30 milijuna dolara; sada ni izbliza nije toliko zarađivao. U trenutku bankrota morao je dobro zasukati rukave i ispljuvati još dosta krvi da bi otplatio 9 milijuna dolara bivšoj supruzi Monici Turner, potom 13,4 milijuna američkoj i 4 milijuna dolara britanskoj poreznoj službi, 600 tisuća dolara sedam odvjetničkih tvrtki, pola milijuna dolara svom financijskom menadžeru Barryju Hankersonu, gotovo jednako toliko glazbenom producentu Jimmyju Henchmenu, 800 tisuća dolara bivšem treneru Staceyu McKinleyu i još mnogima drugima…

U pokušaju da plati sve te dugove, pristao je na niz ekshibicijskih mečeva. “Novac koji ovako zaradim neće mi mnogo pomoći, ali ću se osjećati bolje. Neću biti depresivan”, objasnio je zašto se vratio u ring. S naslovne stranice USA Today Tyson je 2005. poručio: “Cijeli mi je život bio uzaludan – bio sam promašaj.”

Možda to objašnjava sve to silno opsesivno trošenje. “Samo želim pobjeći. Zbilja se sramim i sebe i svojeg života. Ljudi me dižu u nebesa, a ja samo želim srušiti tu sliku”, ispovjedio se javnosti. Čini se da su zabave, skupi nakit, automobili, žene i sibirski tigrovi – sve to – bili samo način da zakrpa rupe na vlastitoj duši. Slava i očekivanja koja je donio boks očito su bili preteški. Svi su htjeli novac, malo je tko nudio ljubav i razumijevanje.

Jacksonovi roboti Michael Jackson imao je sličan problem. U televizijskom dokumentarcu “Život s Michaelom Jacksonom” kralj popa je u nekoliko sati uspio potrošiti nevjerojatnih 6 milijuna dolara! I nije se nakon toga osjećao bolje, kao što mu sreću nije donijela ni kupnja Sonyjevih robota pasa AIBO, koje je po komadu plaćao 5000 dolara.

Mjesečno je samo na održavanje kuće trošio 200 tisuća dolara. U vrijeme dok se protiv njega vodila parnica za seksualno zlostavljanje djeteta, trošio je 20 do 30 milijuna dolara godišnje više nego što je zarađivao. Iako Jackson nikada nije bankrotirao, često je imao problema s novcem. Glasine su govorile da duguje čak pola milijarde dolara i da je to bio glavni razlog što je pristao na novu turneju od 50 koncerata neposredno prije smrti. Njegova djeca ipak neće živjeti u siromaštvu jer prava na njegove pjesme te na katalog pjesama Beatlesa koji je kupio vrijede oko milijardu dolara.

U nedavno objavljenom članku u New York Timesu bivši komičar i redatelj Doug Ellin pokušao je objasniti tipičnu holivudsku financijsku priču. “Kad zaradite novac u ovom gradu vrlo brzo, mislite da nikad neće prestati stizati. Bio sam u toj poziciji. Bio sam idiot koji je trošio i trošio, i mislio: ‘Nisam našao posao već dvije godine’”, piše Ellin.

Evan Bell poslovni je savjetnik brojnim novim holivudskim zvijezdama. Smatra kako su poslovni savjetnici tu da održavaju ravnotežu prema menadžerima, koji svoje zvijezde uvjeravaju kako “ionako nitko ne čita te loše kritike”. “Ja im kažem – ako si dobio loše kritike, nemoj kupiti novi automobil”, objašnjava Bell. Drugi holivudski financijski savjetnik, Scott Feinstein, prepričao je poziv svojeg klijenta u 20-ima koji ga je nazvao jer je htio kupiti sat od 35 tisuća dolara.

“Pitao sam ga: ‘Koliko sati pokazuje?’”, a on je odgovorio: ‘Tri sata i deset minuta.’ Rekao sam mu: ‘I moj pokazuje tri sata i deset minuta, a koštao me 60 dolara. Makni se od tog sata”, kaže Feinstein.

Potonuće Burta Reynoldsa Slavne u bankrot, naravno, neće otjerati jedan sat, nego način života. Dok je MC Hammer pjevao svoj hit “Can’t Touch This”, očito nije mislio da to vrijedi za lovu koju je zaradio. Kupio je vilu za 30 milijuna dolara, a osoblje ga je mjesečno koštalo pola milijuna. Završio je s dugom od 13,7 milijuna kuna i bankrotom 1996.

Na ljestvici deset najslavnijih bankrota svoje mjesto i danas čvrsto drži Burt Reynolds, koji je 70-ih imao vile, helikopter, ranč na Floridi i seksepilnu ženu. Život nije mogao biti bolji, pa je umjesto toga postao gori. Nakon niza loše odabranih filmskih uloga i skupog razvoda, 1996. podnio je zahtjev za bankrot. Dugovao je više od 10 milijuna dolara. Uspio je zadržati kuću na Floridi vrijednu 2,5 milijuna dolara, a dugove je otplatio u iduće dvije godine.

Televizijskog voditelja Larryja Kinga, koji danas vrijedi oko 50 milijuna dolara i koji je dosad intervjuirao 30 tisuća ljudi, poslovni su partneri početkom 70-ih optužili za krađu (iako je optužba odbačena, ljaga je dugo ostala), a zbog dugova je 1978. proglasio bankrot.

Naravno, nijedna od ovih slavnih osoba nakon bankrota nije završila na ulici ili u prihvatilištu za beskućnike. Dapače, neke su od njih tek nakon bankrota postale ono po čemu ih znamo ili pamtimo. Šesnaesti američki predsjednik, Abraham Lincoln, bankrotirao je 1833. pošto mu je propao dućan namirnica. Nakon toga postao je odvjetnik koji se specijalizirao upravo za proglašenje bankrota. Od toga je, čini se, bio samo korak do predsjedničke pozicije.