I dalje sam nepoželjna

Krajnje neobičan ljubavni trokut - koju čine jedna mlada žena u visokom stupnju trudnoće, njezin suprug, šarmantni bivši roker iz Sarajeva i njezina bivša ljubav u koju se na ljetovanju oboje (opet) zaljubljuju - čine okosnicu novog filma sarajevske redateljice Jasmile Žbanić. “Otok ljubavi“ u hrvatska kina stiže 8. listopada, tjedan dana prije nego što njegovo prikazivanje starta u Bosni i Hercegovini.

“Kako su kod nas izbori, gotovo da ne postoji nijedno mjesto gdje možemo postaviti plakat, a na javnim televizijama uopće nema zabavnog programa. Tako smo premijeru filma u Bosni morali pomjeriti za dva tjedna i film ide u kina sredinom oktobra, tjedan dana nakon Hrvatske”, objasnila nam je na početku razgovora Žbanić, filmska autorica koja se sa svim svojim dosadašnjim igranim filmovima – “Grbavica“, “Na putu“ i “Za one koji ne mogu da govore“ - u filmskome svijetu pozicionirala kao vrlo zanimljiva i jaka ženska osobnost.

Čvrstih stavova, jasna i glasna, zadnjeg desetljeća ova je danas 39-godišnja redateljica postala jedna od najprepoznatljivijih filmskih autora iz naše regije na europskoj filmskoj karti. Njezini filmovi se redovito prikazuju na velikim svjetskim festivalima još otkad je 2006. godine sa svojim debitanskim ostvarenjem “Grbavica“ osvojila Berlinale. Bez dlake na jeziku, zimus je izazvala priličan kulturno-politički skandal kad je hrvatskom premijeru Zoranu Milanović, a u povodu njegova posjeta mostarskom HDZ-u u vrijeme velikih demonstracija u Bosni, poručila: “Mrš kući!“ “Umjesto da kao socijaldemokrat podrži zahtjeve za socijalnom pravdom, što je bila suština tih demonstracija, Milanović je po mome mišljenju došao razarati BiH”, uvjerena je Žbanić.

Ipak, povod našeg razgovora bio je njezin novi film, prva komedija u njezinom dosadašnjem opusu koji je, kao i većina njezinih prijašnjih filmova, hrvatska koprodukcija.

Svaki vaš film prate skandali. U slučaju “Grbavice“ i “Na putu“ puno su prašine dizale same teme kojima su se filmovi bavili – silovanje u ratu te sukob starog i novog poimanja islamske religije u Bosni. A “Otok ljubavi“, iako je komedija, od same predprodukcije bio je na “lošem glasu“ i optuživan za pedofiliju. Koliko je takva provokativnost namjerno smišljena, a koliko su to jednostavno teme koje vas zanimaju i ne možete si pomoći?

- Skandal kao skandal mene nikada ne zanima jer je površan. Zanima me govoriti o istinitim stvarima, a one često nisu najbolje prihvaćene. Kad se bavim nekom temom, ja po njoj kopam, ne zanimaju me službene istine i službena politika te pokušavam dati višedimenzionalnu stranu određenog problema – barem se nadam da mi to uspijeva. Uvijek se bavim temama koje su za mene jako emotivne, ali i koje su društveno relevantne i za koje vrijedi tri godine naporno raditi, koliko otprilike traje produkcija jednog filma. Kako svoje filmove financiram isključivo iz raznih fundacija, onda mi je važno da su to filmovi koji se bave i ovim društvom.

Vaš novi film “Otok ljubavi“ bavi se nekim generalnim tabuima kao što je istospolna ljubav?

- “Otokom ljubavi“ scenarist filma Aleksandar Hemon i ja počeli smo se baviti iz želje da izađemo iz konstrukcije stvarnosti u kojoj je sve čime se trebamo baviti težina i užas. Osim što me zanimaju ratne i poratne priče, zanimaju me i teme kao što su obitelj, ljubav i seks. Željeli smo ispričati priču o tome što je danas porodica, koje su njezine granice, koliko su danas one otvorene, koliko ljubav čini porodicu, a koliko neki društveni kontekst.

...

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA