Ured potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša još uvijek je prazan. Još se nije do kraja smjestio, ali otkad je stupio na tu dužnost, već je dao nekoliko intervjua, izjava za medije, imao je nastupe u svim važnijim televizijskim emisijama, prosvjeduje protiv Vijeća za elektroničke medije, oglašava se na Facebooku, kritizira oporbu... Mladi 35-godišnji diplomirani etnolog i povjesničar zapravo je postao glasnik ideološke borbe Domoljubne koalicije. Iako to u intervjuu za Globus negira, Tepeš govori ono što HDZ misli. Kao predsjednik Hrvatske stranke prava Ante Starčević (HSP AS) ispao je vješt pregovarač pa je dobio čak tri saborska mandata i osnovao Klub zastupnika iako je stranka osvojila tek oko 11.000 preferencijalnih glasova. HSLS i HSS, puno veće stranke, mogu mu samo zavidjeti jer imaju manje mandata. Čime je zaslužio toliko Karamarkovo povjerenje, što misli o ideološkim sukobima na političkoj sceni, kako se stranka udaljila od ustaštva, te koje su mu slične europske desne stranke uzor govori u prvom velikom intervjuu za Globus.
Ministar Zlatko Hasanbegović izašao je na naslovnici tjednika Novosti na fotografiji iz 1993. na kojoj pozira u kapi nalik ustaškoj. Isti je tjednik objavio njegov tekst iz 1996. u kojem veliča ustaštvo. Što mislite o tom njegovu tekstu?
– Nisam pročitao taj tekst, ali koliko sam uspio čuti, upitno je autorstvo tog teksta. Suludo je da danas razgovaramo o nekim tekstovima i slikama nastalima 1993. Nekome možda to može biti zanimljivo, ali meni je simptomatično da tjednik koji je od toga pokušao napraviti senzaciju istodobno ismijava hrvatsku himnu, ili pad migova, da su novine u vlasništvu Srpskog narodnog vijeća. Svjedoci smo da osoba poput Vučića, koja je 1995. huškala u Glini na rat, sada staje u obranu Milorada Pupovca i nama docira. Pupovac najnormalnije surađuje s tim Vučićem, on je legitimni premijer Srbije i to njima očito nije sporno. S druge strane, koriste se svi načini da se diskreditira ministar Hasanbegović, a napomenuo bih da su prosvjedi protiv njega započeli i prije nego što je fotografija izašla u medijima i prije nego što je ministar stupio na dužnost. Izlike da se to dogodilo zbog ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije nisu točne. Zapravo, ovakve ideološke podjele potencirane su od strane gubitnika ovih izbora, SDP-a. To se vidjelo i u raspravi o potvrđivanju Vlade kad su se samo fokusirali na ministra Hasanbegovića.
Je li se to onda moglo izbjeći tako da je ipak neka druga osoba izabrana za ministra? Bilo je tu drugih kandidata...
– Ne mogu govoriti u ime premijera, jer on je birao svoj tim. Očigledno je predsjednik Vlade odabrao najboljega. A to što se njemu sada pokušava imputirati nešto, medijski su spinovi. Da se doznalo da je ministar 1993. bio u Kumrovcu i pjevao “Od Vardara pa do Triglava”, i nosio petokraku na čelu, bio bi prihvatljiv svima onima koji ga sada kritiziraju. A znamo da su tu istu petokraku nosili Šljivančanin i Mladić. Meni su te rasprave degutantne. Pa mi smo u Hrvatskom saboru imali ljude koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, koji su nosili kokardu...
Tko su ti ljudi?
– Vojislav Stanimirović. On nije problem za Novosti, Pupovca ili kolege iz SDP-a.
Što je bilo na toj kapi? Neki kažu slovo U?
– Nisu imali U. Na ovoj konkretnoj slici to se ne vidi, ali oni koji su tamo bili kažu da je bio HOS-ov grb.
A kakav je to grb?
– Imate onaj njihov amblem, ali slika je mutna i to se ne vidi.
Biste li vi tu kapu stavili?
– Na hipotetska pitanja ne odgovoram, ali žalosno je da danas uniformu branitelja koji su ginuli za Hrvatsku problematiziraju oni koji su se tih godina borili na briselskim hodnicima. Ali kad me već pitate, da sam tada bio punoljetan, vjerojatno bih bio u HOS-u i imao takvu odoru.
Dobro, ali ne možete bivšoj Vladi to predbaciti. Više je ministara branitelja bilo u toj Vladi nego u HDZ-ovoj.
– To mi sada ništa ne znači ako oni napadaju uniformu.
Što mislite o izjavi Franje Tuđmana iz 1992. u kojoj je osudio crnokošuljaše koji su nosili fašistička obilježja?
– Da je Tuđman imao bilo kakav negativan odnos prema braniteljima HOS-a, ne bi izjednačio njihova prava s pravima ostalih branitelja. Iz tisuća njegovih izjava izvučena je ova od onih ljudi koji inače govore o crnim 90-ima i Tuđmanu kao diktatoru. Milanović je iznio te teze, a HOS je danas priznat kao regularna postrojba Hrvatske vojske.
U Hrvatskoj je popriličan broj političara i javnih djelatnika imao te izlete u “ustaštvo”. Imali smo bivšeg predsjednika Stipu Mesića koji je u iseljeništvu govorio o pobjedi 10. travnja, bivši ministri Ante Kotromanović i Predrag Matić pjevali su “Juru i Bobana”, Davor Šuker posjetio je Pavelićev grob. Jeste li i vi imali takvih izleta?
– Ne, ne sjećam se da jesam. Nisam bio na Pavelićevom grobu. Ja sam dečko iz Zagreba, jedino što sam bio na utakmicama Dinama i reprezentacije, bio sam primjerice na onoj utakmici kada je Šimunić vikao “Za dom spremni”, ali ja sam već bio otišao prije kraja utakmice zbog gužve pa sam se iznenadio kad sam došao doma i vidio vijesti.
Mislite li i vi da je antifašizam floskula, odnosno da je Hrvatska pobijedila samo jednom, u Domovinskom ratu?
– Ta je izjava ministra Hasanbegovića izvučena iz konteksta, ali za mene je Domovinski rat temelj moderne hrvatske države. U tom ratu je narod bio jedinstven. Sinovi i unuci ustaša i partizana su rame uz rame obranili Hrvatsku. Većina Hrvata je u Prvom svjetskom ratu bila dio poražene austrougarske vojske. U Drugom svjetskom ratu bili su dio pobjedničkog partizanskog pokreta, ali i dio domobrana i ustaša koji su se našli na poraženoj strani. Rijetko tko zna, primjerice, da je Stepinac bio solunski dobrovoljac. Povijest, dakle, nije crno-bijela i o njoj trebamo raspravljati u javnosti, diskutirati. A sve drugo je politiziranje. Pitao sam zastupnike u Saboru koliko je njih pročitalo njegove radove.
Stručnjaci kažu da su njegovi radovi doista kvalitetni, ali kritičari spominju i to da nije dovoljno pisao o zločinima Holokausta.
– Hasanbegović sigurno ne bi došao do tog stupnja, niti bi bio renomirani znastvenik da mu je znanstvena metodologija upitna. Svako propitkivanje povijesti danas se naziva revizionizmom. Ja ću uvijek osuditi svaki zločin i ubojstvo već i samo jedne nevine žrtve. Bez obzira na narodnost. Te stvari nitko ne dovodi u pitanje kao što su zločini u Jasenovcu.
Je li ustaški režim u svojoj srži bio zločinački?
– Ustaški režim je doveo do toga da su se događali zločini. Postojala je ta želja za hrvatskom državom, a u vihoru Drugog svjetskog rata uspostavlja se ta hrvatska država koja je bila u savezu s fašistima, Hitlerom i Mussolinijem, donose se nažalost rasni zakoni, potpisani su Rimski ugovori i to sve nije dobro. Nitko to ne opravdava. Ali, smatram da je antifašizam 1943. predstavljao stvarnu borbu protiv fašizma i nacizma, a danas bih volio da oni koji se predstavljaju kao antifašisti javno osude i zločine komunizma, sve ono što se događalo od svibnja 1945., da iznesu svoj stav da je zvijezda petokraka u Domovinskom ratu bila simbol agresora. Nisam vidio to od onih koji sebe vole nazivati antifašistima, a mi smo zato svi drugi kao fašisti. Svi se slažemo da su se u to vrijeme događali zločini. Dio onih koji su bili u vodstvu NDH dobili su presude, neki su doduše pobjegli u Argentinu, ali neki su odgovarali za zločine. Čak su i naši generali Markač i Gotovina svoju nevinost morali dokazivati u Haagu. Samo ne postoje nikakvi procesi za zločine Bleiburga, Golog otoka, za ubojstva emigranata.
Pretpostavljam da ćete ići na Bleiburg. Planirate li kao potpredsjednik Sabora ići i u Jasenovac?
– Naravno. Nemam problema s time. I onaj dan kada je bila rasprava o Hasanbegoviću, jasno sam osudio zločine. Od onih koji relativiziraju komunističke zločine ne traži se da stalno o tome pričaju. Kada se u Saboru bude odlučivalo o pokroviteljstvu u Jasenovcu, uvjeran sam da će ta odluka biti jednoglasna. Žalosno je da za Bleiburg to nije bio slučaj. Poruka koju moramo poslati našoj djeci i unucima je jasna: zločin se ne isplati. O svemu možemo raspravljati i volim kada je ta rasprava iz više kuteva, ali je nulta točka za to da se osudi zločin tko god da ga je počinio.
Deklarirate se kao pravaš i hrvatski nacionalist. Što to konkretno znači i jeste li vi ekstremni desničar?
– Mi nismo nikakva ekstremna desnica. Voljeti svoju naciju više od druge ne znači da tu drugu naciju mrziš. To vam je kao kad svoju suprugu ili curu volite više nego druge žene, ali to ne znači da mrzite sve druge žene. Nacija je kao identitet oko kojeg se okuplja zajednica. Nacionalizam kao identitet nacije. Pravaška ideologija, kao jedina izvorna hrvatska, ima svoje specifičnosti. U 19. je stoljeću, primjerice, ta ideologija bila liberalna u pogledu stvaranja moderne nacije. Smjer pravaštva kod nas bio je doći do neovisne države. Hrvatsku imamo, pa danas govorimo o borbi za hrvatske nacionalne interese. To je recimo i sprječavanje odlaska mladih iz zemlje, iskorištavanje svih gospodarskih potencijala, stavljanje u funkciju neobrađenih površina, povezivanje turizma s poljoprivredom, ili kulturom. Kada u kontekstu EU gledamo Hrvatsku, onda je tu čuvanje identiteta velikog, ali malobrojnog naroda kao što su Hrvati. U tom kontekstu promišljam današnje pravaštvo.
Kako se taj nacionalizam očituje u ekonomiji? Je li to borba pod parolom “Ne damo svoje”?
– Mi smo dio slobodnog EU tržišta, ali moramo voditi računa i o radničkim pravima. Mi smo tu, recimo, više socijalni nego oni koji se nazivaju socijaldemokratima. Tu je i borba za ljude koji su blokirani, da svatko može ljeti otići na more, a zimi na skijanje, da mogu živjeti od svog rada. To je danas zadaća pravaštva.
Pa vi ste socijalisti?
– Ja sam dijete radničke obitelji. Znam kako je to kad čekaš plaću svakog prvog u mjesecu. Znam kako je studirati od roditeljske radničke plaće. Naša je zadaća vratiti srednji sloj. Naravno, treba rasteretiti malo i srednje poduzetništvo, ali nismo za to da krupni kapital diktira tempo, nego da poštuje radnička prava. Socijalno smo osjetljivi i zalažemo se da oni koji rade kod tih poduzetnika mogu živjeti od svog rada.
U kojem se trenutku tadašnji HSP zapravo odrekao ideje ustaštva?
– U HSP sam ušao 1999. s 18 godina. Već 2000-ih počinjemo otvarati teme gospodarskog pojasa, GMO hrane. Tada smo imali prepoznatljive zastupnike poput Tončija Tadića i Miroslava Rožića. Ja sam djelovao kroz mladež i tada nije bilo govora o ustaštvu. Mi danas opet o tome razgovaramo, a mislili smo da je s time gotovo 2000-ih.
Zašto, primjerice, u svom stranačkom obilježju još uvijek imate hrvatski grb s prvim bijelim poljem?
– To je hrvatski povijesni grb. Maknut ćemo ga kada se takav isti skine s crkve Sv. Marka.
Kako gledate na slične desne stranke koje jačaju u Europi i jesu li vam one uzor?
– Nikako. U Hrvatskoj podjela na lijevo i desno ne odgovara europskoj podjeli ljevice i desnice. Naša je podjela uvjetovana povijesnim razvojem. Desne stranke u Europi su danas fokusirane na antiimigrantsku politiku. U Francuskoj živi 6 milijuna muslimana. U Grčkoj je Zlatna zora išla toliko daleko da su imali ideju da djeci migranata ne pružaju liječničku skrb. To je degutantno. U Britaniji opet imate Nigela Faragea, tu je pitanje ostanka ili izlaska iz EU. Hrvatska nema tih problema i takvih desnih stranaka nemamo. Mi nismo ekstremni desničari. Nikada nisam pozivao na linč i mržnju. Smatram da su nacionalne manjine naše bogatstvo. A kao uzor bih spomenuo bavarski CSU, Kršćansko-socijalnu uniju.
Ipak, te stranke osvojile su popriličan broj glasova na izborima. Vaša je stranka osvojila oko 11.000 preferencijalnih glasova na posljednjim parlamentartnim izborima, imate oko 15.000 članova, no svejedno dobili ste čak tri mandata. Kako vam je to uspjelo i što ste dogovorili s HDZ-om da vam je toliko izašao u susret?
– Mi nismo u dvije izborne jedinice uopće imali svoje kandidate, niti smo išli na preferencijalne glasove već smo pozivali naše birače da glasuju za listu Domoljubne koalicije. Takav je bio koalicijski dogovor. Ja sam primjerice bio u IV. izbornoj jedinici iako sam iz Zagreba. Naši uvjeti su bili skroz skromni i da dr. Ivan Kirin nije osvojio mandat preferencijalnim glasovanjem, mi danas ne bismo imali Klub zastupnika. Bitno nam je da je dr. Kirin, kao jedan od najjačih mikrokirurga u svijetu, osvojio mandat u VIII. izbornoj jedinici. Tamo je i Starčević bio izabran. U tom dijelu zemlje sada utiremo put pravaštvu i pokazujemo da Istra i Rijeka nisu crvene.
Postali ste i potpredsjednik Sabora, često nastupate u javnosti ispred Domoljubne koalicije. Jeste li vi glavni prenositelj svjetonazorske ideje te koalicije koji govori ono što i HDZ misli, ali su vama prepustili te ideološke borbe?
– Ne. Bilo bi neozbiljno to reći. Ja imam svoj opus tema o kojima mogu govoriti. Medijski sam eskponiran zbog tih ideoloških tema jer sam povjesničar, u tim sam temama doma, ali bolje bi bilo da je netko drugi tko govori o temama iz gospodarstva.
Bojite li se da će vas HDZ “progutati” kao i sve dosadašnje pravaške stranke?
– Da su nas htjeli progutati, već bi se to dogodilo. Mi smo odlučili ići na izbore u sastavu Domoljubne koalicije jer smo shvatili da je na izborima 2011. Kukuriku-koalicija osvojila manje glasova, nego svaka od tih stranaka 2007., ali su dobili više mandata. Stvar je matematike. Shvatili smo da stranke od centra nadesno moraju zajedno ići jer jedino tako možemo dobiti izbore. Dosad smo uvijek imali prepoznatljivost u javnosti, potpuno smo samostalni u djelovanju, komuniciramo svoje politike, dobro surađujemo s HDZ-om i nadam se da će se ta dobra suradnja nastaviti i dalje.
Kao potpredsjednik Sabora prosvjedovali ste pred Vijećem za elektroničke medije, što je osudio i HSLS. Mislite li da je ispravno što ste tamo bili, a na toj ste važnoj funkciji?
– Prosvjed je održan kao reakcija na odluku Vijeća da se televiziji Z1 oduzme koncesija na tri dana, a organizirala ga je HVIDRA Grada Zagreba. Tamo sam bio kao građanin, a ne kao potpredsjednik Sabora i uvijek ću se u tom svojstvu odazvati njihovom pozivu, kome drago, kome krivo zbog toga.
Znači li to da ćete prosvjedovati ako ti prosvjedi budu usmjereni protiv vlasti?
– Ma ne, mislim da neće biti takvih prosvjeda. Oni su to organizirali i ja sam došao da bih pokazao da u društvu postoje dvostruka mjerila. Govor mržnje ne odobravam, ali ne odobravam ni zabranu medija. Novosti su se izrugivale s himnom, pa nikome ništa. U eteru su za mene govorilo da sam filofašist, pa nitko nije reagirao. Meni je to uvreda. Da mi bivši premijer nalijepi tu etiketu isti dan kada sam kao potpredsjednik Sabora obilježavao Dan sjećanja na žrtve Holokausta. To je užasno. Ali on jako dobro zna što radi i da to dovodi do podjela. Njima je to cilj. Mi smo protiv toga. Evo i jučer je govorio o probisvijetima. Da mi to kažemo, pribili bi nas na križ. One udruge koje s pravom skaču na govor mržnje ne skaču na takve stvari. Zašto SDP-ovci ili Pupovac nisu osudili izvrgnuće ruglu hrvatske himne ili Porfirija koji je pjevao četničke pjesme? Priznao je to i nikome ništa. Niti su pisali SPC-u, niti su tražili ostavku.
Na tom su prosvjedu pojedinci uzvikivali “Za dom spremni”. Možete li osuditi takve povike?
– Ja to nisam vikao, a o tome sam već izrazio svoj sud. Tim povicima tamo nije bilo mjesto. Ali jedan od vođa prosvjeda je izjavio da postoji sumnja da su to bili ubačeni provokatori.
Neki su čak imali ideju da taj pozdrav bude službeni u Hrvatskoj vojsci. Što mislite o takvoj ideji?
– Taj je pozdrav u Domovinskom ratu bio na rukavu HOS-ovaca. Dok je u Drugom svjetskom ratu imao negativno značenje. Moramo to gledati u tom kontekstu. Zašto nitko ne problematizira zvijezdu petokraku koja je u Domovinskom ratu simbol zločinaca. Isto tako je ta zvijezda bila simbol pobjedničke partizanske vojske u Drugom svjetskom ratu. Ne mislim da bi se taj pozdrav trebao koristiti u vojsci, Hrvatska vojska ima svoje pozdrave.
Jeste li počeli pisati Zakon o lustraciji, i koga bi taj zakon obuhvatio?
– Na njemu se radi. Taj zakon neće predstavljati lov na vještice i ne bi smio biti progon nikoga nego lustracija treba biti jedna nit vodilja da nijedan zločin od svibnja 1945. ne može ostati nekažnjen. Ne može se slati poruka djeci i unucima da se zločin isplati.
Ali to je stvar pravosuđa.
– Pa da, u tom kontekstu i gledam na to. Postoje određeni spisi i ljudi koji su radili zločine. Kao što Izrael i danas lovi naciste u poodmakloj dobi, ne vidim razloga zašto ne bismo i mi lovili zločince iz komunističkog režima.
Most se tome protivi, kako mislite onda izlobirati da se taj Zakon ipak uvede?
– Nismo još o tome s njima razgovarali. Koliko shvaćam, oni se više tome protive jer ne žele pričati o prošlosti i ne žele ideološke sukobe. Ali za mene to nije ideološki sukob.
Vaš glavni tajnik poprilično je bio oštar prema Mostu, rekao je da je zamalo odustao od pregovora o kadroviranju. Što im najviše zamjerate?
– Smatramo da sve treba ići brže. Javnost s obzirom na gospodarsku situaciju želi hitno provođenje reformi, da se što prije formiraju sve strukture koje su bitne da se počne raditi.
Miro Bulj vas je nazvao strankom od jedan posto i priljepkom HDZ-a. Kako to komentirate?
– Bulj je malo osebujan i brzopotezan. Nemam komentara na to, to je njegovo Mišljenje. Meni je on simpatičan i imam dobar odnos s njim. Ja jako dobro znam koliko vrijedimo i jesmo li ili nismo priljepak. Ozbiljna smo stranka i stojimo puno bolje od jedan posto, za mene je to nedovoljno, ali zasad smo na 2,5 do 3 posto. Cilj je vratiti 150 do 200 tisuća pravaških glasova.
Planirate li ujedinjenje svih sedam pravaških stranaka?
– Teško da će to biti moguće ali otvoreni smo prema svima i pozivamo sve na razgovore. Na njima je da sjednu s nama i da odluče u kojem smjeru ići, zasebno kao neparlamenatarne stranke, ili nam se pridružiti da kroz Sabor radimo kvalitetne zakone.
U kakvim ste danas odnosima s Ružom Tomašić?
– Nisam se s njom niti čuo niti vidio otkad je otišla. Nemam nekih komentara o njoj. Mislim da su birači na izborima sve rekli o svima nama.
Na koji način biste uveli registar agresora, ako je Tuđman uveo aboliciju za one koji nisu počinili zločine u ratu?
– Da, mislim da bi se u tom registru trebali naći svi oni koji su digli ruku na Hrvatsku, koji nekažnjeni hodaju okolo, a koji su počinili zločine. Abolicija se odnosi samo na one koji nisu radili zločine.
Kako biste vi rješavali problem izbjeglica i migranata? Treba li Hrvatska i dalje imati otvorene granice ili staviti žicu?
– Mi nikada nismo zagovarali žicu već samo da moramo kontrolirati ulazak, da Hrvatska ne postane hot spot. Bivša vlast tada nije bila pripremljena za situaciju. Danas je to puno bolje organizirano.
Treba li Srbija ući u EU iako ne budemo imali sve podatke o nestalima? Čime biste još uvjetovali njihov ulazak u EU?
– Sa Srbijom moramo riješiti problem nestalih, a dok se to ne riješi, treba im blokirati ulazak u EU. Zna se gdje su ti ljudi, srbijansko pravosuđe mora surađivati. Tu je i pitanje opljačkanog kulturnog blaga, zatim minske karte. Domovinski rat ni danas nije gotov jer još uvijek imamo žrtve mina. Ako žele ući u EU, moraju imati dobru volju da se to riješi.
Biste li se ikad mogli susresti s Tomislavom Nikolićem kao potpredsjednik Sabora i što biste mu rekli na tom susretu?
– Puno toga bih mu rekao, ali prvenstveno ovo što sam vama rekao. Treba riješiti otvorena pitanja kao što je pitanje zastupljenosti hrvatske manjine u skupštini. Hrvatima u Vojvodini u udžbenicima piše da je Oluja bila zločinačka akcija. Oni moraju priznati da je Oluja odgovor na ratnohuškačku retoriku i oružanu pobunu vođa pobunjenih Srba, a ne je nazivati genocidom i zločinačkom akcijom. Koliko to Vučić i Nikolić kao akteri takve politike mogu, ne znam, ali bilo bi dobro da to naprave. To očekujem i od vodstva SDSS-a u Hrvatskoj. Nisam baš čuo da su ikada rekli ovo što ja govorim. U kontekstu stvaranja dobrih odnosa, volio bih da se počne pričati i o onim Srbima koji su bili u Hrvatskoj vojsci. Idemo njih uzeti kao primjer. To su teme o kojima trebaju pisati Novosti.
Što mislite – trebali li ukinuti Novosti, odnosno financiranje iz proračuna?
– Svatko ima pravo na svoj časopis, ali nitko nema pravo vrijeđati većinski hrvatski narod. Ja sam za slobodu medija, ali glasilo manjinske zajednice financirano od strane poreznih obveznika ne može se ponašati na takav način. Oni se trebaju baviti pitanjima nacionalne manjine. Što bi bilo da se Hrvati u Vojvodini izruguju srbijanskoj himni i vojsci?
Na koji način mislite provesti svoju ideju da se smanji broj zastupnika srpske nacionalne manjine?
– O tome treba povesti javnu raspravu, treba vidjeti odnos manjina i dijaspore. Pupovac sigurno nije smio odmah otrčati Milanoviću kod prikupljanja potpisa za mandatara Vlade, jer zastupnici manjina uvijek trebaju biti uz vladajuće, a koliko vidim sada nisu. Ne može nijedna hrvatska vlast ne poštivati prava nacionalnih manjina. To su prava zagarantirana Ustavom i ako želite dobro svojoj manjini, mora vam biti u interesu da surađujete s onima koji kreiraju proračun.
Zašto mislite da Dragan Lozančić mora otići? Spominjali ste neke njegove afere, kako znate za njih?
– To je ono što smo svi čitali u medijima. Ako je predsjednica izrazila nepovjerenje, očekivao sam da će Lozančić sam dati ostavku. Ona je rekla da ima puno razloga za smjenu o kojima ne može govoriti jer je to pitanje nacionalne sigurnosti. Smatram da je to u redu i da te razloge trebaju znati predsjednica, sadašnji premijer, bivši premijer i šef SOA-e i da je sukladno zakonu na predsjednici i premijeru da odluče o daljnjem povjerenju. Predsjednica je rekla da nema povjerenje i stvar je vrlo jednostavna.
Zašto se zalažete za ukidanje Zakona o životnom partnerstvu? Biste li zabranili Gay Pride u Zagrebu?
– To nije točno. Došlo je do greške u komunikaciji između dužnosnika moje stranke i novinara. Znači, mi smo samo tražili od Ustavnog suda da odgovori na zahtjev “U ime obitelji” je li taj zakon u skladu s Ustavom, s obzirom na referendum koji je definirao brak kao zajednicu muškarca i žene. Mi se ne zalažemo za ukidanje tog zakona, legalisti smo, samo tražimo da Ustavni sud što prije o tome odluči. Nemam problem s takvim zajednicama, niti nam je to pitanje primarno u našem političkom djelovanju.
Biste li vi zabranili Zagreb pride?
– Ja sam protivnik bilo kakvih zabrana. Ali smatram da u hrvatskom društvu homoseksulaci nisu ugroženi. U društvu ne vlada takva klima.
Ivan Kovačić iz Mosta najavio je u intervjuu Jutarnjem listu smjenu ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, to je podržao i Tomislav Karamarko. Slažete li se vi s njima i što mislite – bi li Velimir Bujance bio dobar kandidat za to mjesto?
– Normalna je stvar da kada jedna politička garnitura dođe na vlast, da mijenja ravnatelja HRT-a. Sada će biti izglasavanje o izvješću o poslovanju HRT-a koje neće proći i zakonski je tu sve čisto. Radman mora otići kao i svi drugi koji moraju poštovati pravo danas vladajućih da nisu zadovoljni njegovim radom. Kada je riječ o Velimiru, to morate pitati njega. Mislim da on nema takve afinitete, barem je meni tako rekao.