Iz arhive Globusa

Ivo Radić, Splitski Le Corbusier

Ivo Radić živio je boemski. Vječno razapet između žena, kocke i arhitekture. Nakon što je jednom završio u zatvoru na Bilicama, rekao je: “Pa to sam ja projektirao!”
Ivo Radić živio je boemski. Vječno razapet između žena, kocke i arhitekture. Nakon što je jednom završio u zatvoru na Bilicama, rekao je: “Pa to sam ja projektirao!”

Grabio sam život kaciolom – znao je reći Ivo Radić (1930-2006), legendarni splitski arhitekt i boem, konsenzualno proglašen najvažniji projektant novih vizura grada pod Marjanom u drugoj polovici 20. stoljeća. A njegovi prijatelji objasnili su nam što je to značilo: “Njemu su žene, karta i ribe bile život, ravnopravno s arhitekturom.” I još dodali da je Ivo Radić bio vrlo uspješan baš u svemu od toga što su nam nabrojali.

Lista ostvarenja tog “majstora lođa, žaluzina i igri sjenama” je impozantna. Mala kuća u Solinskoj u Splitu, neboderi u Solinskoj i na Spinutu, urbane vile na Mejama, Papandopulova ulica, zatvor Bilice, kuća Punta u Omišu, restoran u uvali Mala Grčka na Hvaru.

Upravo će izložba “Misli o čuvanju moderne arhitekture” koja će uskoro biti otvorena u Splitu ukazati na ostvarenja i biografije legendarnih arhitekata Nevena Šegvića, Ive Vitića, Ive Radića, Lovre Perkovića, Frane Gotovca, Lavoslava Horvata, Mladena Kauzlarića i Harolda Bilinića, o kojima inače postoji tek tu i tamo pokoja monografija. Izložba se stvarala mjesecima kroz razgovore s iskusnim arhitektima, a potaknula ju je fascinacija vremenom velike graditeljske ekspanzije nakon Drugog svjetskog rata i snažnim osobnostima arhitekata koji su današnju urbanu scenografiju hrvatskih gradova. “Vrijeme je to u kojem su arhitekti bili glavni krojači i imali snagu i otvoren prostor da budu i bonvivani i radnici i crtači i kolumnisti – sve u istom mahu”, kaže inicijatorica Branka Juras iz Društva arhitekata Split.

Posebno je zanimljiv aspekt izložbe ponovno skretanje pažnje na Ivu Radića, kojeg mnogi drže najboljim splitskim arhitektom. Bio je i splitska legenda, a priče i anegdote koje se i dan-danas prepričavaju u rangu su s onima o Tinu Ujeviću i Miljenku Smoji.

Ivo Radić rođen je u Splitu 10. siječnja 1930. godine. Kao mladić, njegov je otac s braćom otišao iz Pučišća u Boliviju, gdje su stekli stanovit imetak u rudnicima, a nakon što se razbolio vraća se u Split. Tu se oženio jednom djevojkom s Korčule, i kupio veliku kuću, koju iznajmljuje, i od toga njegova obitelj živi.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. siječanj 2026 22:23