Kako si tumačite raspravu u medijima koja se posljednjih dana vrti oko uvođenja ćirilice u škole?
– Sve mi je to smiješno, iskonstruirano i nepotrebno. O uvođenju ćirilice trebali bi govoriti ministar obrazovanja, njegovi prethodnici i savjetnici, a ne rektor. Ovo o čemu se trenutno govori za mene je prazna slama. Mi ne znamo meritum stvari, a rektor Sveučilišta sigurno nije meritum.
Je li prema vama uvođenje ćirilice dobra inicijativa?
– Gledajte, nisam protiv, ali smatram da naturiti nekome nešto na silu neće donijeti ništa dobroga. Ćirilicu je dobro znati, uostalom, mi smo svi nekad u Jugoslaviji čak i svjedodžbe dobivali na ćiriličnom pismu. No, dobar dio nastavnika uopće ne zna ćirilično pismo pa je pitanje tko će ga podučavati. Dakle, problem je u infrastrukturi pa mi se zato ova rasprava ne čini svrhovitom.
Kako to mislite da dio nastavnika ne zna ćirilicu? Ne uče li svi kroatisti ćirilicu tijekom studija?
– U određenoj mjeri uče, ali ja znam na uvid dobivati radove studenata koji ne razlikuju č i ć. Kako onda očekivati da će poznavati ćirilično pismo?
U kakvom obliku biste podržali uvođenje ćirilice – kao obvezni ili dodatni dio nastave?
– Nikako kao obvezni predmet nego kao dodatni dio nastave. I to na način da učenike osvijestimo kako se ćirilicom pisalo u Dubrovniku, u Poljičkoj republici, čak i na Braču. Dakle, da ih osvijestimo da je ona hrvatsko pismo baš kao što je to i glagoljica.
Zašto toliki zazor od ćirilice? Je li to samo stvar politike ili ima i nekih drugih razloga?
– Sigurno da je to politička priča, ali problem ćirilice je i nešto prizemniji. Naime, latinica je oku lijepo pismo – njena slova idu iznad i ispod reda dok ćirilica ide u bloku, njena se slova teško gledaju i nije baš ugodna oku i mozgu. Danas i neki strojevi zbog toga imaju poteškoća s očitavanjem ćiriličnih znakova.
Kakve bi konkretne koristi učenici imali od učenja ćirilice?
– Vrlo jasno – mogli bi čitati knjige na ćirilici, a kad bi stigli u zemlje koje koriste ćirilično pismo, puno bi se lakše snalazili.
Jesu li današnje generacije koje ne poznaju ćirilično pismo u nekom smislu zakinute? I kako?
– Svako neznanje je zakinutost, a svako znanje oslobađa.
Jesu li izmjene školskog kurikuluma pravi način za razrješavanje nekih naših dnevno-političkih pitanja?
– Ne, to nikako nije dobro. Dići će se velika prašina, trebat će puno vremena da se sve izrečeno slegne, a na kraju, kad se prašina slegne, ćirilica će od toga najmanje profitirati.
Takvi prijedlozi malo su u suprotnosti sa stavovima stručnjaka koji govore da u školama nedostaje više praktičnog znanja i tehničkih predmeta. Kako te dvije stvari pomiriti?
– Teško. Osobno smatram da niti jedno znanje ne opterećuje mozak, ali ako znamo da je đacima danas teško pročitati makar i 30 stranica na mjesec, onda je jasno da će kroz svaki drugi oblik prisile samo dodatno zamrziti i pismo i čitanje.
Bili ste dekan Filozofskog fakulteta u trenucima kad je ćirilica ukinuta u školama. Jeste li tada bili protiv njena ukidanja?
– Čujte, nitko me tada nije pitao što o tome mislim. No, svakoj je hrani potrebno malo soli i gorčine, pa tako i znanosti.
Nije li dovoljno da ćirilicu uče oni kojima je to struka – kroatisti i slavisti – umjesto da ona bude sastavni dio nastave?
– Tako je, ćirilicu bi trebali učiti oni koji to žele. No matematiku, fiziku, hrvatski i engleski – to ipak moraju znati svi.
Da razrješimo to pitanje – u kojem trenutku Hrvati napuštaju ćirilicu i prihvaćaju latinično pismo?
– To se događa spontano, samo po sebi. Hrvati su tropismeni narod – koristili su i latinicu i ćirilicu i glagoljicu, no ćirilica se gotovo u potpunosti napušta s prosvjetiteljstvom.
Jesu li u nastavi dovoljno promovirani svijest i teorijsko znanje o tome da su se Hrvati nekad služili ćirilicom?
– Ne, nisu, a slična je situacija i s glagoljicom iako je znanost objavila puno više knjiga na glagoljici i o njoj nego o ćirilici.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
