Iz arhive Globusa

Jugoslavenski špageti-vesterni: propaganda i nostalgija

Jedan dan obilježavamo pad Berlinskog zida kao simbol sloma komunizma, a drugi dan u "Sutjesci" Richard Burton kao Tito borcima poručuje "Komunisti, jedan korak naprijed!". Uz partizanske filmove odrasle su generacije stanovnika bivše Jugoslavije, pa ne čudi njihova rekordna gledanost

Ničim izazvana, hrvatska javna televizija započela je ovih dana emitirati ciklus "anitfašističkog filma", što je eufemizam za obični jugoslavenski partizanski film. Tajming početka emitiranja ciklusa je zanimljiv: na 20. godišnjicu rušenja Berlinskog zida, ali i u mjesecu studenom, kada se u bivšoj Jugoslaviji slavio Dan Republike, u sjećanje na postavljanje temelja Titove Nove Jugoslavije 29. studenog 1943. na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.

- Mislim da se javnosti ovime šalju proturječne poruke, pa sve postaje i pomalo smiješno. Jedan dan obilježavamo pad Berlinskog zida, kao simbol sloma komunizma i dolaska demokracije, a drugi dan u "Sutjesci" vidimo Tita (Richarda Burtona) kako svojim borcima poručuje "Komunisti, jedan korak naprijed!", dok se u pozadini vijore crvene proleterske zastave - kaže povjesničar Nikica Barić.

Partizanski filmovi ipak su autentični doprinos ovih krajeva svjetskoj kinematografiji. Na njima su se odgojile, ili barem uz njih rasle, generacije stanovnika propalog južnoslavenskog državnog eksperimenta u dva dijela.

Balkanski špageti-vestern

Ma kako (ne)kvalitetni, filmovi su bili sredstvo indoktrinacije, a priznati režimski stručnjaci preporučivali su ih stanovništvu, prvenstveno đacima (obavezni masovni odlasci na projekcije) kao "autentičniji prikaz historije od onoga što piše u udžbenicima". Posjeti djece i vojnika tim filmovima nisu bili samo u službi ubacivanja režimskih standarda u podatnu populaciju, nego i način da se ti filmovi finacijski iskupe.

Ovaj filmski žanr imao je priličan broj svojih nepisanih pravila. Najviše je sličio američkom vesternu, u većini slučajeva špageti-vestrenu (u Srbiji se nepotrebno pokušao nametnuti termin "gibanica-vestern" za partizanske filmove, ali se nije pretjerano udomaćio ni raširio, jer je sam termin "partizanski" bio dovoljno jak i prepoznatljiv), ili japanskom džidaigekiju, odnosno "samurajskom filmu" koji govori o razdoblju Edo, periodu japanske povijesti od 1603. do 1868. godine. Film Žike Mitrovića "Kapetan Leši" i "Most" Hajrudina Krvavca najboji su primjeri te usporedbe.

Partizanski film je tipičan za jugoslavensku kinematografiju. Jedan od dokaza toga je da je jedini jugoslavenski film koji je ušao u konkurenciju za Oscara (i izgubio ga, kažu bolje informirani, za dlaku) upravo partizanski spektakl Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi" s mnoštvom razmaženih svjetskih glumaca. Postoji anegdota da je američki režiser John Milius inspiraciju za svoju hladnoratovsku filmsku fikciju "Crvena zora", o sovjetskoj okupaciji SAD-a, našao upravo pregledavajući mnoštvo partizanskih filmova, u prvom redu one nezaboravnog majstora Hajrudina Šibe Krvavca, bosanskog Sergija Leonea.

- Mislim da bi partizanske filmove više trebalo gledati kao plod vremena u kojima su nastali, kad je trebalo "učvrstiti tekovine Narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije", a manje kao "istinit" prikaz događaja, pa bi ti filmovi uglavnom dobro odgovarali sekciji "Film kao propaganda", koja je nedavno održana na Zagrebačkom filmskom festivalu - nastavlja Nikica Barić.

Bratstvo i jedinstvo

- Većina partizanskih filmova zapravo su političko-povijesni uraci, bilo da se radi o "evociranju uspomene" na neke ofenzive i istinite događaje, ili su pak izmišljene priče o partizanskim akcijama. Osnovna zadaća bila je propaganda NOB-a, socijalističke revolucije te, u konačnici, u službi kulta ličnosti Josipa Broza Tita - kaže povjesničar Hrvoje Klasić.

Svi partizanski filmovi morali su pokazati i dokazati isti obrazac - da je država stvorena u krvi i zajedničkoj borbi svih naroda i narodnosti. Tako se u svim filmovima pojavljuju likovi iz različitih jugoslavenskih naroda i krajeva, ali i socijalih, društvenih i obrazovnih slojeva te djeca, žene, starci i muškarci - nastavlja Klasić.

Filmovi su nepogrešivo morali slijediti taj obrazac, pa se uvijek pojavio kakav doktor, student, pjesnik, uz polupismenog seljaka i obespravljenog radnika, djeca koja su ostala bez roditelja (priklali ih ustaše ili četnici). Naglašavala se i lokalna i regionalna pripadnost, ako već nije bilo dosta da se radi o Hrvatu, Srbinu, Slovencu, Makedoncu, Crnogorcu...

To općenarodno jugoslavensko sudjelovanje u NOB-u naglašavalo se i kroz izbor glumaca. Gotovo da nema partizanskog filma s jednonacionalnim castingom. Najpoznatiji filmski "partizani" svakako su par Velimir Bata Živojinović (Srbin) i Boris Dvornik (Dalmatinac), koji su u svakom zajedničkom nastupu morali potvrditi glavnu potku režima, "bratstvo i jedinstvo stvoreno u ratu". Zato nije čudno da su upravo ta dvojica glumaca u "stvarnom životu" početkom 90-ih, kada je započeo krvavi raspad Jugoslavije, postali i najdraži neprijatelji, odabravši svaki svoju režimsku stranu priče. Bata se priklonio Miloševiću, a Dvornik Tuđmanu. Preko njihovog sukoba prelamala se i jugoslavenska novija povijest. No, u filmovima su njih dvojica pobili valjda više Nijemaca i domaćih izdajnika nego ih je stvarno poginulo u ratu na ovim područjima.

Ljuba Tadić pričao je kako su, nakon sirovih projekcija "Sutjeske", generali koji su pregledavali film bili nezadovoljni brojem poginulinh neprijtelja, pa su Bata i Boris pozvani na dodatno snimanje da povećaju prosjek smaknutih Nijemaca.

Celebrity partizani

Nije postojao samo taj tim superheroja - bili su tu i Makedonac Kole Angelovski, Albanac Bekim Fehmiu, Bošnjak Husein Čokić, Slovenac Bert Sotlar...

Kad je trebalo, u partizanski film su ušli i skupi strani glumci. Tako je u "Sutjesci", gdje se po prvi put pojavljuje i lik Josipa Broza Tita, tu ulogu dobio skupo plaćeni holivudski Britanac Richard Burton. Njegov honorar pojeo je toliko novca da je skoro uništio jugoslavensku filmsku produkciju sredinom 70-ih, a zato jer je film naprosto loš, nije uspio lukavi plan da se zaradi po svjetskim kinima.

Ipak, Richard Burton u ulozi Tita bio je vrlo važan politički moment. U tom trenutku Jugoslavija je bila u velikoj vanjskopolitičkoj ofenzivi i trebao joj je dodatni imidž, koji će na svjetskom tržištu potvrditi partizansku borbu kao dio pozitivne novije europske povijesti, ali i omekšati stav Zapada o Titovoj diktaturi, o čemu se intenzivnije pisalo upravo početkom 70-ih, nakon rušenja "hrvatskog proljeća" i "srbijanskih liberala".

Angažiranje svjetskog filmskog celebritya imalo je prvenstveno tu ulogu, ali je dokazivalo i "drukčijost" jugokomunizma u odnosu na zamlje Lagera: teško da bi Burton prihvatio ulogu u nekom bugarskom ili poljskom ratnom filmu.

Socijalistička i islamska revolucija

Postojale su sage, službene interpretacije povijesti, redom skupi megaspektakli ("Neretva", "Sutjeska", "Kozara", "Vrhovi Zelengore", "Užička Republika"), ali su slavu žanra pronijeli i filmovi iz pera Šibe Krvavca. Taj je čovjek u mutna vremena IB-a odabrao pogrešnu stranu i odgulio dvogodišnji "službeni put" na Golom otoku, da bi se kasnije pronašao u akcijskim filmovima partizanskog tipa. Slavu mu je donio kultni "Valter brani Sarajevo", najgledaniji jugoslavenski film svih vremena. Naime, otkupila ga je Kina i prikazala u milijardu seoskih kina!

Partizanski film bio je bogomdan za zemlje Trećeg svijeta. One su ih najčešće i otkupljivale, ili bi im Jugoslavija u ime nesvrstane solidarnosti besplatno uvaljivala svoju filmsku produkciju. U vrijeme Prvog zaljevskog rata Sadam Husein podizao je moral sunarodnjacima puštajući partizanske filmove na televiziji, a apsurdna situacija zbila se sa "Sutjeskom", koja je prikazana u Iranu nakon Islamske revolucije 1979. Tamošnji propagandisti uredili su film tako da su na svaku partizansku kapu uspjeli ucrtati polumjesec, i sinkronizirati ga tako da partizani umjesto "Hura!!!", prodorno viču "Alahu akbar!". I filmski sadržaj, unatoč dijametralno suprotnoj ideološkoj potki, uopće nije izgubio na svojoj fiksacijskoj i fikcijskoj aktualnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. siječanj 2021 11:59