KAKO POSLUJE CARSTVO ZLA:Naftne operacije džihadista iz samoprozvanog kalifata tjeraju i neprijatelje da posluju s njima

Na rubu naftnih polja Al Omar u istočnoj Siriji, iznad kojih prelijeću ratni avioni, proteže se šest kilometara dugačak red cisterni. Neki vozači čekaju i po mjesec dana da bi utovarili sirovu naftu.

Štandovi s falafelima i čajem iznikli su samo zbog tih vozača; tolika je potražnja za naftom. Kupci katkad, dok čekaju red za utovar, kamione ostavljaju bez nadzora i po nekoliko tjedana.

To je zemlja ISIL-a, džihadističke organizacije koja kontrolira dijelove sirijskog i iračkog teritorija. Trgovanje naftom proglašeno je primarnim ciljem međunarodne vojne koalicije koja se bori protiv te skupine. A ipak se trgovanje neometano nastavlja.

Nafta je crno zlato koje financira crnu zastavu ISIL-a - gorivo je to ratnog stroja, daje struju i fanatičnim džihadistima bitnu prednost pred susjedima. No, više od godinu dana nakon što je američki predsjednik Barack Obama pokrenuo međunarodnu koaliciju protiv ISIL-a, cvatuća trgovina u Al Omaru i na barem još osam drugih naftnih polja počinje simbolizirati dilemu te kampanje: kako srušiti “kalifat” a da se ne destabilizira život oko 10 milijuna civila u područjima pod kontrolom ISIL-a te da se ne kazne zapadni saveznici?

Otpornost ISIL-a i slabost kampanje koju vode Amerikanci dali su Rusiji razlog da pokrene svoju drsku intervenciju u Siriji. Unatoč svim ovim naporima, deseci intervjua sa sirijskim trgovcima i naftnim inženjerima, kao i zapadnjačkim obavještajnim službenicima i naftnim stručnjacima, otkrivaju raširenu operaciju gotovo nalik državnoj naftnoj tvrtki, koja je narasla i sve je stručnija unatoč međunarodnim pokušajima da je se uništi.

ISIL-ovom naftnom tvrtkom precizno upravljaju: aktivno regrutiraju stručne radnike, od inženjera do instruktora i menadžera.

Procjene su lokalnih trgovaca i inženjera da je proizvodnja sirove nafte na teritoriju koji drži ISIL između 34.000 i 40.000 barela dnevno. Nafta se prodaje na izvoru za oko 20 do 45 dolara po barelu, čime ta militantna organizacija prosječno dnevno zarađuje oko 1,5 milijuna dolara.

“To je situacija od koje se smijete i plačete istovremeno”, rekao je jedan od sirijskih pobunjeničkih zapovjednika u Alepu, koji dizelsko gorivo kupuje s područja pod vlašću ISIL-a čak i dok su mu trupe na frontu.

“No, nemamo izbora, mi smo siromašna revolucija. Nudi li nam netko drugi gorivo?”

ISIL-ova naftna strategija dugo se stvarala. Otkad se skupina pojavila na sceni 2013. godine u Siriji, mnogo prije nego što su stigli do Mosula u Iraku, džihadisti su naftu smatrali potpornjem svoje vizije islamske države. Mudžahedinski savjet Šura te skupine identificirao je naftu kao središnje sredstvo opstanka pobune i, još važnije, financiranja svoje ambicije za osnivanjem kalifata. Većina nafte koju kontrolira ISIL nalazi se u Siriji, na istoku bogatom naftom, gdje su se utaborili 2013. godine, odmah nakon što su se povukli sa sjeverozapada - područja od strateške važnosti, ali bez nafte. Te su mostobrane onda koristili kako bi nakon pada Mosula 2014. godine konsolidirali kontrolu nad čitavom istočnom Sirijom.

Kad su prošli kroz sjeverni Irak i zauzeli Mosul, ISIL je zauzeo i polja Ajil i Allas u sjevernoistočnoj iračkoj provinciji Kirkuk. Istog dana kad su ih zauzeli, kaže lokalno stanovništvo, militanti su osigurali polja i poslali inženjere da počnu s operacijama i šalju naftu na tržište.

“Bili su spremni, imali su već ljude zadužene za financije, tehničare koji su brzo prilagodili procese punjenja i skladištenja”, kaže lokalni šeik iz grada Hawije, pokraj Kirkuka. “Dovezli su stotine cisterni iz Kirkuka i Mosula, počeli vaditi naftu i izvoziti je.” U prosjeku su punili 150 cisterni, dodaje, svaku s naftom u vrijednosti od oko 10.000 dolara. Iračka je vojska u travnju ta polja otela ISIL-u, no on je tijekom 10 mjeseci kontrole nad tim područjem zaradio oko 450 milijuna dolara.

Dok je Al Kaida, globalna teroristička mreža, ovisila o donacijama bogatih stranih sponzora, ISIL svoju financijsku snagu izvlači iz statusa monopolističkog proizvođača esencijalne robe koja se troši u velikim količinama u čitavom području pod njihovom kontrolom. Čak i ako nisu u stanju izvoziti, posao cvjeta, jer je tržište u Siriji i Iraku golemo i zatvoreno.

I zaista, dizelsko gorivo i benzin koji se proizvode u područjima pod vlasti ISIL-a ne troše se samo na teritoriju koji kontrolira ta skupina, već i u područjima koja su tehnički u ratu s njima, kao što je sjever Sirije pod vlašću pobunjenika: to je područje u potpunosti ovisno o gorivu džihadista. Bolnice, trgovine, traktori i strojevi kojima se žrtve izvlače iz ruševina rade na generatore koje pogoni nafta ISIL-a.

“U svakom momentu se isporuka dizela može prekinuti. Ako nema goriva - ISIL zna da smo mrtvi”, kaže jedan trgovac naftom iz Alepa kojeg drže pobunjenici, a koji svakog tjedna kupuje gorivo i s Financial Timesom je razgovarao telefonom.

Strategija ISIL-a počiva na projiciranju slike države u nastajanju te on pokušava voditi svoju industriju nafte oponašajući načine rada nacionalnih naftnih korporacija. Prema Sirijcima koji tvrde da ih je ISIL pokušao regrutirati, ta skupina traži inženjere i nudi konkurentne plaće svima s potrebnim iskustvom. Također potiče buduće zaposlenike da šalju prijave u odjele ljudskih resursa.

Putujuća komisija specijalista provjerava naftna polja, nadzire proizvodnju i razgovara s radnicima o operacijama. Također članove ISIL-a koji su radili u naftnim tvrtkama u Saudijskoj Arabiji ili drugdje na Bliskom istoku proglašava “emirima” ili prinčevima, kako bi vodili najvažnija postrojenja, kako kažu trgovci koji kupuju ISIL-ovu naftu i inženjeri koji rade na poljima koja kontrolira ISIL.

Neke su tehničare ISIL-ovi regruteri aktivno zavodili. Rami - što mu nije pravo ime - nekad je radio u Siriji, u naftnoj provinciji Deir Ezzor, prije nego što je postao zapovjednik pobunjenika. Poslije ga je ISIL-ov vojni emir u Iraku kontaktirao preko aplikacije WhatsApp.

“Mogao sam birati mjesto koje sam poželio, obećavao mi je sve. Rekao je: ‘Sami si odredite plaću’.” Skeptičan prema projektu ISIL-a, Rami je na kraju odbio ponudu i pobjegao u Tursku.

ISIL regrutira i među simpatizerima u inozemstvu. U govoru koji je održao nakon pada Mosula, vođa ISIL-a Abu Bakr al Bagdadi pozvao je ne samo borce, već i inženjere, liječnike i druge profesionalce. Skupina je nedavno imenovala egipatskog inženjera, koji je donedavno živio u Švedskoj, novim upraviteljem rafinerije Qayyara u sjevernom Iraku, kako kaže irački naftni inženjer iz Mosula koji je odbio da ga se imenuje.

Središnja uloga nafte se odražava i na statusu koji joj daju ISIL-ove strukture moći.

Pristup vladavini preko granica teritorija koji kontrolira visoko je decentraliziran. Uglavnom se oslanja na regionalne valije - guvernere - koji upravljaju teritorijima prema uputama središnje Šure.

Međutim, naftu - uz ISIL-ove vojne i sigurnosne operacije i sofisticirane medijske poruke - iz centra kontrolira vrhovno zapovjedništvo. “Organizirali su si pristup nafti”, kaže jedan stariji zapadni obavještajni službenik. “To je ključno područje koje se kontrolira i dokumentira iz središnjice. To je središnje pitanje Šure”, dodaje ono što se odnosi na ISIL-ovu “vladu”.

Donedavno je ISIL-ov emir za naftu bio Abu Sajaf, Tunižanin čije je pravo ime, prema Pentagonu, bilo Fathi Ben Avn Ben Jildi Murad Al Tunisi, i kojeg su ove godine u svibnju tijekom jednog prepada ubile američke posebne snage. Prema američkim i europskim obavještajcima, uz njega je pronađena škrinjica s blagom puna dokumenata koji se odnose na naftne operacije ISIL-a.

Ti dokumenti otkrivaju operaciju koja se vrlo precizno vodi, prihode od izvora i sve pažljivo pobrojane troškove. Dokumenti pokazuju pragmatičan pristup u određivanju cijene, jer ISIL oprezno iskorištava razlike u potražnji na svim svojim teritorijima kako bi maksimizirao profit.

Nadzor nad izvorima nafte pažljivo provodi Amnijat, ISIL-ova tajna policija, koja pazi da prihodi idu onamo gdje su namijenjeni - uz brutalne kazne ako se to ne dogodi. Čuvari patroliraju oko pumpnih stanica, dok su udaljeni pojedinačni izvori okruženi zaštitnim pješčanim dinama, a sve trgovce detaljno provjeravaju kad prilaze napuniti cisterne. Na polju Al Džibsa u provinciji Hasakeh, u sjevernoistočnoj Siriji, koja proizvodi 2500 do 3000 barela dnevno, “puni se oko 30 do 40 velikih kamiona dnevno, svaki kapaciteta 75 barela”, kaže jedan od trgovaca naftom iz Hasakeha.

No, najveći je izvor Al Omar. Prema trgovcu koji redovno ondje kupuje naftu, sustav te kolone od šest kilometara je spor, no tržišni su se igrači prilagodili. Vozači ISIL-ovim službenicima pokazuju dokument s brojem registarske tablice i kapacitetom cisterne, a oni ih unose u bazu podataka i dodjeljuju im broj. Većina onda odlazi u svoja sela, povremeno se vraćajući svaka dva ili tri dana kako bi provjerili vozila. Trgovci kažu da pred kraj mjeseca neki ostanu i podignu logor kako bi ostali u blizini kamiona dok čekaju red.

Jednom kad imaju naftu iz Al Omara, trgovci je voze ili do lokalnih rafinerija ili je prodaju uz profit posrednicima s manjim vozilima koji je prevoze do gradova dalje na zapad, poput Alepa i Idliba.

Taj ISIL-ov dobar posao s naftom možda neće potrajati. Koalicijske bombe, ruska intervencija i niske cijene nafte možda će smanjiti prihode.

Najveća prijetnja ISIL-ovoj proizvodnji dosad je, međutim, bila iskorištenost sirijskih starih naftnih polja. Nemaju tehnologiju velikih stranih tvrtki kako bi kompenzirali ono što lokalci opisuju kao polagano smanjenje proizvodnje. ISIL-ove potrebe za naftom za vojne operacije znače isto tako i manje nafte za prodaju na tržištu.

Zasad, ipak, na teritorijima koje kontrolira ISIL džihadisti kontroliraju i ponudu, a potražnja ne pada. “Svi trebaju dizel: za vodu, za poljoprivredu, bolnice, urede. Ako nema dizelskog goriva, ovdje nema života”, kaže jedan poslovni čovjek koji radi pokraj Alepa. “ISIL zna da je [nafta] karta koja pobjeđuje”.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: