Na dogovoreni intervju u Zaprešiću frontmen Psihomodo Popa stigao je u minutu točno - sreli smo se ispred vrata vintage kafića SchlafRock, a dobro raspoloženi Gobac, koji je bez pogovora pristajao na sve zahtjeve naše fotografkinje Neje Markičević, na intervju je došao nakon jutarnjeg vježbanja u teretani, što mu je zadnjih godina već uhodana rutina.
- Vježbam svako jutro zato što to ide uz moj posao. Imam 54 godine i bolje se osjećam kada se bavim fizičkom aktivnošću - kaže Gobac, koji je odrastao na Kajzerici, ali već godinama živi u Zaprešiću.
Povod našem intervjuu dva su jubileja: prvi je 35 godina postojanja benda, a drugi 30 godina od objave debi albuma “Godina zmaja”, što će proslaviti 2. lipnja velikim koncertom na zagrebačkoj Šalati. Nedavno su objavili i akustični album “Live Unpljugd 2 Gavella”, a u dugom razgovoru protresli smo i ostale teme, od Ramonesa do dokumentarca koji pripremaju.
Davne 1988. godine bend je izdao svoj prvi - i najbolji - album “Godina zmaja”, koji ih je promovirao u jedan od omiljenih domaćih rock bendova, i čijih pregršt hitova i dan-danas čine okosnicu njihovih nastupa. Od tada pa do danas snimili su još deset studijskih albuma i uspjeli su opstati na sceni punih 35 godina u gotovo pa nepromijenjenoj postavi - Gobac, Brada, Šparka, Tigran i Kuzma. Pripreme za dvostruko slavlje narušila je iznenadna smrt bubnjara Tigrana Kalebote, koji je prije nepuna dva mjeseca preminuo od posljedica srčanog udara, što je za bend, ali i za njihove obožavatelje bio veliki šok.
- Tigran je bio jako sklon stvarima vezanim za video, skupljao je trake za nas, dosta se brinuo oko spotova, spot za pjesmu “Baš kao” čak je i sam napravio. I baš tih dana prije nego što je otišao pomagao je našem producentu Skansiju (Srđan Sekulić, op. a.) složiti i spojiti novi mikspult u studiju, to su tisuće žica, a Tigran je imao tu crtu, bio je uostalom i tonac na televiziji pa se razumio u to - ispričao je Gobac.
Umjesto Tigrana u bendu trenutno svira brat basista Šparke, Igor Paradiš, koji je svirao bubnjeve i na prva četiri albuma Pips, Chips & Videoclips.
- Igor je dio familije i svirao je s nama udaraljke u Gavelli tako da je dosta upućen u materijal, čak je svirao i jedan koncert u Vintageu kada je Tigran imao nekih problema s okom pa se neko vrijeme nije smio naprezati. Ostavili smo si jedan period da bude tako dok nam se ne slegnu emocije, ali svi smo se dogovorili da nećemo stati i s Igorom smo odsvirali već nekoliko koncerata - kaže Gobac te dodaje da u 35 godina postojanja nikada u bendu nisu došli u ozbiljan sukob.
- Brada je smiren i pedantan, bluzer, Šparka je vrlo muzikalan, zna biti pravi jarac, svojeglav je, ali to je uvijek dobro leglo na Tigranovo sviranje koje je bilo jednostavno, jer mi smo uvijek bili bend koji je ganjao groove, a ne neke tehničke zavrzlame. Tigran je bio nasmiješeni tip, koji se nije puno uzbuđivao i volio je dobru papicu, a Kuzma je umjetnik, zna izvući neke harme kad se najmanje nadaš, npr. ona čudna harma u “Donni”, to je Kuzmi palo na pamet, on ipak zna solfeggio - smije se Gobac, a sebe opisuje kao dežurnog luđaka koji obožava pozornicu za koju je, veli, rođen. Nacija ga voli (“znam provaliti neku foru, ali zna mi i jezik biti brz”) pogotovo kad joj se obrati s “Draga nacijo”, a svi oni koji su gledali bend uživo moraju se složiti da je Gobac školski primjer frontmena uvijek spreman za neki show.
- Još prije prve ploče smo dva dana zaredom punili Kulušić, već onda smo zarađivali neku lovu, a otkad smo krenuli ozbiljno raditi i snimili ploču postali smo profesionalci i od tad živimo od svoje muzike. Ja sam uživao i u dobrim i u lošim trenucima jer sam znao da sviram rock’n’roll i da je to jedino što želim raditi. Meni je Psihomodo Pop cijeli život i uložili smo puno stvari da bismo bili neovisni - nikad nisam imao direktora, radno vrijeme, sâm sam sebi izmišljao svoj život, i to je ono na što smo kao bend najviše ponosni. Mi smo živjeli svoj život, nismo živjeli život ni socijalnih ustanova ni nekih firmi, mi smo bili firma za sebe i ja sam direktor firme Psihomodo Pop - u svom stilu objašnjava Gobac.
Iako su osnovani još 1983. godine, dugo su slovili za kultni rock bend koji nikako da objavi debi album, makar je to razdoblje bilo zlatno doba diskografije. Uspjelo im je kad su upoznali producenta Ivana Pika Stančića, koji je sve dogovorio sa Sinišom Škaricom, tadašnjim alfom i omegom Jugotona. Po kineskom horoskopu, godina zmaja bila je godina rođenja članova benda, a te 1988. godine počela je točno na Gopčev rođendan, 17. veljače, pa nije bilo dvojbe kako će se zvati dugoočekivani album. Piko je predložio da prvi singl bude “Ja volim samo sebe”, a zanimljivo je da se Gobac dugo mučio s tekstom za ovu pjesmu čiji im je spot otvorio vrata i u roku mjesec-dva postali su popularni u cijeloj Jugoslaviji. Uskoro ih je put odveo i u Amsterdam, a otamo i na MTV.
- Do Amsterdama smo došli tako da sam ja otišao kod frenda kad smo snimili prvu ploču i njegova djevojka Nizozemka dala mi je da ispunim prijavnicu za festival Grote Prijs van Nederland. Ja sam sve to ispunio, a budući da je to bio festival demo bendova, uzeo sam našu ploču, presnimio je na običnu kazetu i priložio kao demo. Od 600 prijavljenih bendova ušli smo među 125 bendova koji su dobili priliku svirati po brojnim klubovima. Svirali smo prvo u Paradisu u Amsterdamu, a potom u Groningenu u drugom krugu i tamo smo trebali ući u sedam najboljih, ali nismo jer su skužili da nismo Holanđani pa smo popušili. Ali poslije sam s jednim menadžerom dogovorio turneju po Nizozemskoj koja je super prošla i onda je objavljen “Live in Amsterdam”. Piko nas je iznenadio, donio nam je gotovu ploču kad je već bila naštampana, napravio je super omot, a snimka je izvučena s mikspulta, s obične kazete, malo frekvencijski dotjerana u studiju i stavljena na ploču. Dan-danas odlično zvuči - ističe Gobac.
U Amsterdamu ih je primijetio i tadašnji MTV-jev VJ Marcel Vanthilt, koji je na MTV-ju pustio njihovu stvar “I’m in Love with Gobac”, što je bio engleski prepjev prvog singla “Ja volim samo sebe”. Bio je to prvi spot nekog benda s ovih prostora na tada vrlo popularnoj i znatno boljoj nego danas muzičkoj televiziji. Godine 1990. grupa odlazi na tromjesečnu turneju po tadašnjem SSSR-u gdje su održali šezdesetak rasprodanih koncerata, a turneja rezultira objavljivanjem videokazete “Briljant Video-Pop”.
- To je bio naš prvi videouradak, a režirao ga je Goran Dukić, koji se kasnije proslavio kao redatelj u Americi, a ta naša kazeta bio je njegov diplomski rad. Sve je snimano na ADU, tamo na ulazu u onom malom studiju - prisjeća se Gobac.
Iste godine Psihomodo Pop objavio je i drugi studijski album “Sexy Magazin” koji je također imao odličan prijem kod publike, a kruna te faze njihove karijere bio je nastup s Ramonesima, svjetski poznatom punk rock grupom, ujedno i velikim uzorima benda, na koncertima u Zagrebu i Ljubljani.
- Mislim da je menadžer koji je doveo Ramonese bio Crnarić i bio je neki prirodan odabir da mi budemo predgrupa; “Ramona” je bila hit i čak me Marky Ramone poslije pitao jesmo li mi to na kraju svirali “Ramonu”... Johnnyju smo dali sve ploče koje je onda odnio u New York i čak je postojao nekakav dogovor da se zakupi CGBG i da nam Johnny Ramone bude gost na koncertu. To je bilo već pred realizaciju, ali je nažalost propalo, nismo mogli otići, rat se već razmahao, nije bilo love. Kad smo dan kasnije svirali drugi koncert s njima u Ljubljani, cijeli bend izašao je i gledao naš koncert, a njihov menadžer poslije nam je rekao da to inače ne rade. Igor Vidmar nas tada nije htio s njima upoznati i onda je Johnny Ramone sišao s bine kad su završili, došao do mene i rekao da dođemo za desetak minuta u garderobu da se svi poslikamo i upoznamo. I tako smo se družili jedno sat vremena, bili su odlična ekipa, ja sam Joeyja Ramonea obožavao tad, ali i svi ostali bili su super - već je tada s njima svirao C.J. jer je Dee Dee bio u dosta lošem stanju, imao je problema s drogom. Nisam, nažalost, upoznao Dee Deeja, iako mislim da je upravo Dee Dee čovjek koji je izmislio punk, on je bio ključni čovjek, izvorni izvor punk rocka - smatra Davor Gobac, koji je te večeri u pretrpanoj maloj dvorani Doma sportova na stage izašao s poblajhanom kosom.
- Vratili smo se s turneje po Rusiji, zaradili smo neku lovu, a ja sam odmah s jednim pokojnim frendom otišao u London i tamo sam se zblajhao jer sam obožavao Andyja Warhola. A imao sam i ženine trikoe, žena mi je balerina, baš tada smo se i upoznali, pa sam na koncertu iskoristio i dva-tri njezina trikoa. Crvene haltere sam isto donio iz Londona jer sam si baš bio nakupovao robu za stage - objašnjava kroz šalu Gobac, čiji su veliki uzori osim Ramonesa bili i Stoogesi, a od domaćih bendova najviše je volio grupu Film i Električni orgazam.
- Kad smo svirali sa Stoogesima uletio mi je basist Mike Watt i htio se upoznati s nama. To je bilo u Ljubljani jednog sumornog ponedjeljka kada smo shvatili da je Iggy Pop stvarno zvijezda jer smo mislili da nitko neće doći na koncert, a on je prodao preko 3000 karata u malom Tivoliju. To je bio povratak Stoogesa. Bili su vrlo cool ekipa, prvi put u životu sam upoznao ljude koji su 1947. godište, a izgledaju kao da su moja generacija. Billy Idol također je izjavio da smo nevjerojatni i čak nas je ishvalio medijima kad smo svirali s njim u Beogradu, a poslije smo s njim svirali još dva puta. Amerikanci nas vole, ali naš zvuk i jest ta tradicija, preko Ramonesa, ali kako smo stariji vidi se odakle dolazi - mi smo totalno naslonjeni na američku kulturu rock’n’rolla i naš zvuk je američki - ističe Gobac, koji nije tako često po koncertima kao njegov kolega Brada kojega se često može vidjeti po zagrebačkim klubovima, ali bi, kaže, volio otići na skorašnji koncert Sonicsa, “jer to su tate koje stvarno moramo vidjeti, korijen garažnog rocka”.
Posljednje izdanje Psihomodo Popa “Live Unpljugd 2 Gavella” na dva CD-a i DVD-u donosi snimke nastale u prosincu 2015., na trodnevnom akustičnom spektaklu održanom u Gavelli, a svirku su odlično upotpunili prateći vokali - originalne Napalm djevice više se, kaže Gobac, ne bave pjevanjem, ali zato sada imaju novu generaciju Napalm djevica, koje također jako hvali. U međuvremenu su objavili i novi singl “Sve će biti u redu”, kojim najavljuju novi album, a na kojem su surađivali sa Steveom Albinijem, čovjekom koji je producirao preko 1500 albuma, od Nirvane pa do Pixiesa. Kako je došlo do te suradnje?
- Naš producent Skansi bio je u Americi kod svog prijatelja Stewarta koji isto ima veliki studio i radi country i on je upoznao Skansija sa Steveom Albinijem, koji je onda nagovorio Albinija da dođe u Sloveniju i napravi mali tečaj za buduće producente. Za to im je trebao bend koji nešto snima da bi polaznici tečaja mogli vidjeti kako se to radi. Mi smo bili taj bend i radili smo u RSL studiju u Novom Mestu. Albini je vrlo miran, staložen lik, koji te navodi da budeš konkretan. Sve je rađeno analogno, na trake i sve je snimano uživo, ja sam samo vokal dosnimio. Snimili smo dvije stvari - jedna je već vani i već je hit po radiostanicama, a druga će se pojaviti na ploči, dosta je žestoka pa je nismo gurali kao singl. Steve Albini vrhunski je odradio posao. S tim da je on samo bio snimatelj, a Skansi je izmiksao pjesmu - opisuje Gobac.
A sljedeći projekt Psihomodo Popa bit će dokumentarac o bendu:
- Jednom sam dobio ponudu jedne izdavačke kuće da radimo moju biografiju, pa sam odustao, jer tek sada kad bend postoji 35 godina ima smisla raditi biografiju i dokumentarac. Već je bilo nekih kraćih dokumentaraca o bendu, ali to su uglavnom proizvodile razne emisije za svoje potrebe, a ovaj će biti prvi u našoj režiji, točnije u režiji Radislava Jovanova Gonza. Mislim da je Gonzo najprirodniji čovjek za to, odrastao je s nama, prvi spot nam je snimio (za “Leteći odred”, op.a.), družili smo se s njim, tulumarili, svirao je s nama udaraljke u onim nekim Akustikotekama... Trenutno smo u fazi skupljanja i digitalizacije materijala s VHS-kazeta - kaže Gobac te najavljuje i koncert na Šalati 2. lipnja:
- Koncert na Šalati bit će presjek karijere, možda ubacimo koju stvar koju nismo svirali dugo. Sad se baš dogovaramo kako će izgledati vizualni dio, ima dobrih ideja, ali trudimo se da to ispadne spektakl koji ćemo snimiti i taj koncert isto će biti uključen u dokumentarac. Ne žurimo se oko tog filma jer bitna nam je kvaliteta, budući da prvi put pričamo priču o sebi - objašnjava Gobac, kojega smo pitali može li u masi dobrih pjesama koje je napisao izdvojiti neku koja mu je posebno draga.
- Jako mi je drag “Pinokio” zato što je napravljen na tri akorda i vrlo je jednostavan i baš je u tradiciji rock’n’rolla, a za tu pjesmu inspirirala me jedna šala iz Playboya.