Pobjednički autsajder – što briljantniji i manje cijenjen, to bolje – bio je to narativ koji je George Lucas oduvijek volio. Lucas je rado razmišljao kako se među njegove pretke negdje na njihovu putovanju umiješao neki trijumfalni crni konj, “neki kriminalac ili netko koga su protjerali iz Engleske ili Francuske”, ispričao je u jednom intervjuu. No, nije tajna da Lucas uživa biti zagonetan; to mu je praktički u krvi. “Moja obitelj dolazi niotkud”, jednom je objasnio. “Nitko ne zna odakle zapravo potječemo.”
Ovako svoju priču o jednom od najutjecajnijih filmaša današnjice započinje Brian Jay Jones čiju biografiju Georgea Lucasa, režisera “Američkih grafita” i “Ratova zvijezda”, u hrvatskom prijevodu upravo objavljuje Profil. Iscrpan je to i temeljit prikaz života i karijere filmaša koji je iz temelja promijenio funkcioniranje industrije zabave, zajedno sa Stevenom Spielbergom stvorio filmski blockbuster kakav danas poznajemo te izmaštao valjda najutjecajniji fantastični svijet suvremene pop kulture. Lucas je kalifornijski šmokljan koji je smislio nove, moderne bajke koje gotovo već četiri desetljeća nimalo ne gube na svojoj autentičnosti bez obzira na to koliko se vremena brzo i digitalno mijenjaju.
“Izvanredno je kada se ne rodiš kao princ. To cijenim. Istinski vjerujem u ovu zemlju, da možeš napraviti sve ako se tome posvetiš”, citira Lucasa autor biografije. I koliko god je George Lucas, kao filmski redatelj i kasnije producent i istinski filmski mogul, kao mladi filmaš stasao u vrijeme Novog Hollywooda, kada su se neki drčni mladi autori usprotivili studijskom principu funkcioniranja američke filmske industrije i nametali sebe kao gotovo pa europske autore, Lucas je – iako je bitno promijenio pravila igre – bio posve konzervativan tip. Koji je volio podržavati taj mit o Americi kao zemlji u kojoj je sve moguće. Tako je i svog oca – Georgea Lucasa – opisivao kao vrlo staromodnog čovjeka... neku vrst klasičnog poslovnog čovjeka iz malog grada koji možete vidjeti u filmovima.
Mršavi vražićak
George Lucas bio je treće, najmlađe dijete u obitelji i dugo željeni sin. Bio je sitan dječak, klempavih ušiju. Otac ga je zvao – mršavi vražićak. Odrastao je u gradiću Modest u Sjevernoj Kaliforniji. Njegovo djetinjstvo u dobrostojećoj obitelji trebalo je biti idilično, no malog Lucasa je uvijek nešto mučilo. Jones to u knjizi objašnjava ovako: “Za razliku od budućeg prijatelja i suradnika Stevena Spielberga, koji je odabirao čarobno djetinjstvo za središnje teme svojih filmova, Lucas nikada nije imao romantičan ili idealističan pogled na djetinjstvo. “Bio sam vrlo svjestan da odrastanje nije ugodno, nego da je samo... zastrašujuće”, rekao je poslije Lucas. “Sjećam se da sam često bio nesretan. Ne zaista nesretan – uživao sam u svom djetinjstvu. No nagađam da se sva djeca, sa svojeg stajališta, osjećaju deprimiranima i uplašenima. Iako sam se izvrsno provodio, moj je najjači dojam da sam uvijek pozorno motrio na zlo čudovište koje se pritajilo iza ugla.”
George Lucas u vrijeme snimanja 'Američkih grafita'
Gradić Modesto – koji je ovjekovječen u “Američkim grafitima”, bio je baš prava klasična Amerika, po tvrdnjama samog Lucasa, kao sa slika Normana Rockwella, umjetnika kojeg je režiser cijeli život obožavao. Jones iznosi očekivani podatak kako je mali Lucas obožavao stripove, no bizarno je to da mu je najdraži lik bio – Bajo Patak! Ujak Paje Patka koji zgrće novac i putuje svijetom. Pa autor tako tvrdi da se Bajin DNK, njegova sklonost avanturama, može iščitati i iz karaktera kasnijeg velikog Lucasova filmskog junaka – Indiane Jonesa. “Lekcije koje je Lucas naučio od Baje Patka u izvjesnoj će mjeri oblikovati vrstu umjetnika i poslovnog čovjeka kakav će postati u budućnosti: konzervativan i vođen misijom”, piše Jones. Kad se Lucas obogatio, jedno od prvih umjetničkih djela koje je kupio bila je originalna tabla stripa Carla Barksa o Baji Patku.
Rock i automobili
Dolazak televizije u njegov dom u proljeće 1954. godine, kada je imao deset godina, presudno će utjecati na Lucasov život baš kao i na milijune djece diljem Amerike. Lucas je posebno volio serijal o Flashu Gordonu. Godinama kasnije pokušat će otkupiti pravo na Flasha Gordona; kada mu to nije uspjelo, smislit će vlastitu svemirsku fantaziju. “Lucas je pripadao prvoj generaciji odgojenoj ispred televizora – fenomenu pop kulture koji će zauvijek promijeniti način na koji se publika odnosi prema zabavi i na nju reagira”, piše Jones.
U školi je Lucas bio prosječan đak i uz rock’n’roll i cure, s kojima nije imao baš previše uspjeha, jedino što ga je istinsko zanimalo bili su – automobili. Sve tri njegove tinejdžerske fascinacije vidimo u njegovu drugom filmu “Američki grafiti” iz 1972. godine, meni osobno najdražem Lucasovu ostvarenju. No, strast prema automobilima gotovo ga je uništila – samim čudom je preživio prometnu nesreću u lipnju 1962. kada se samo tri dana prije mature na putu prema kući slupao u automobilu.
Unatoč protivljenju oca koji nikako nije želio da mu sin nasljednik krene put nekakvog umjetničkog zanimanja, George Lucas je upisao studij kinematografije na USC-u Los Angelesu (Sveučilište Južne Kalifornije). U to se vrijeme to smatralo uzaludnim studijem jer je bilo gotovo nemoguće probiti se u filmsku industriju (ako nisi u sindikatu) i većina studenata je očekivala da će završiti na televiziji ili snimajući dokumentarce. No, sredina ‘60-ih do ranih ‘70-ih zapravo je bilo iznimno razdoblje, piše Jones, za najvažnije američke filmske škole – odsječak vremena u kojem su nastali neki od najtrajnijih i najproduktivnijih redatelja, montažera, scenarista, producenata i scenografa. Škole u New Yorku stvarale su umjetnike koji su imali hrabriji, frajerskiji odnos prema filmu, poput Martina Scorsesea i Olivera Stonea s NYU-a i Briana De Palme s Columbije. U Kaliforniji je svestrani Francis Ford Coppola polako krčio svoj put kroz UCLA, a USC je stvarao jednu izvrsnu klasu za drugom gotovo cijelo desetljeće.
Tijekom kratkog vremena koje je proveo na USC-u Lucas je, iznosi Jones, postao veliki obožavatelj rada srpskog redatelja i montažera Slavka Vorkapića. On je, poput Ejzenštajna, više volio psihološki utjecaj nego jasnu naraciju, stvarajući složene montaže pomoću naizgled nasumično povezanih slika i zvukova. Vorkapić je snažno utjecao na Lucasove studentske filmove pogotovo njegov uradak iz 1928. godine “Život i smrt holivudskog statista broj 9413”. Ideju o liku koji umjesto imena nosi broj Lucas je poslije posudio za svoj studentski film THX 1138 (koji je kasnije postao i njegov prvi igrani film).
Rabljeni svemir
I dok se njegova generacija drogirala, Lucas je u kinima gledao filmove Akire Kurosawe i Georgea Cukora.
Lucas i Spielberg uručili su 1990. počasnog Oscara svom velikom uzoru Akiri Kurosawi
Na poticaj Johna Miliusa otišao je pogledati Kurosawin film iz 1954. godine “Sedam samuraja” i on ga je oborio s nogu. “U Kurosawinim je filmovima sve izgledalo kao da je već upotrijebljeno, popravljeno, pa opet upotrijebljeno – a tu estetiku dizajna Lucas će primijeniti u Ratovima zvijezda. Lucasu se sviđalo i to što je Kurosawa bio dovoljno siguran u svoje iznošenje filmske priče, pa bi publiku bacio usred srednjovjekovnog Japana ili u 19. stoljeće iako to nije bilo važno za pozadinu priče. No kad se publici da malo vremena da se bavi mitologijom, mislio je Kurosawa, strano će početi izgledati poznato – što je također bila ideja koju će Lucas primijeniti u Ratovima zvijezda”, piše Jones. I tako je nastao “rabljeni svemir” koji će postati neizostavni dio imaginacije kraja 20. i početka 21. stoljeća.
George Lucas sa svojom prvom suprugom, talentiranom montažerkom Marciom Lucas
Brian Jay Jones temeljito je obavio svoj posao; biografiju od više od 400 stranica prati 70-ak stranica bibliografije i bilješki. Lucasovo turbulentno prijateljstvo s Coppolom, mukotrpni nastanak njegovih prvih filmova, od početka neprijateljski stav prema holivudskim studijima i vizionarski pogled na budućnost tek je dio priče. Detaljno je opisan nastanak kozmogonije Ratova zvijezda. Lucas je bio loš pisac, jedva je sastavio sinopsis i početni scenarij za svoju akcijsku SF fantaziju. Za lik Obi Wan Kenobija i Jedije inspirirao ga je Castaneda kojeg je tada čitao, za lik Chewbacce njegov pas aljaški malamud po imenu Indiana (sic!) dok je sjedio na suvozačkom sjedalu kamioneta koji je vozila njegova prva žena, talentirana montažerka Marcia Lucas, a R2D2 bio je naziv jedne role filma za vrijeme montaže “Američkih grafita”...
R2D2 i C-3PO
Buntovnik koji je s Hollywoodom ratovao za kreativnu neovisnost i kontrolu nad filmovima, čovjek koji se obogatio na merchandiseu svojih filmova i otvorio sasvim novu eru specijalnih efekata na kraju je, reći će neki, s pokušajem oživljavanja sage “Ratova zvijezda” pokazao gotovo pa – infantilnu nemoć. No, Lucas je stvorio jedan od najjačih suvremenih mitova – onaj o Sili koja može biti i dobra i loša. Na nama je da odlučimo na koju će stranu, u trenucima boli, naša moć i karakter prevagnuti.