“The Room” (2003.), ili “najgori film svih vremena”, stvarno je loš. Jedan recenzent izvedbu glavnoga glumca uspoređuje s “Boratom koji oponaša Christophera Walkena dok glumi pacijenta iz umobolnice”. Naravno, opisuje svoj dojam o Tommyju Wiseauu koji je glavni glumac, ali i redatelj, scenarist, producent, izvršni producent i jedini financijer filma koji je koštao oko šest milijuna dolara.
Na račun opće nekvalitete odmah je razvio sitnu, ali rastuću sljedbu: filmaš Michael Rousselet na posljednju je projekciju 2003. pozvao stotinu prijatelja kako bi se filmu izrugivali, krajem 2004. gledali su ga Paul Rudd, Seth Rogen, James i Dave Franco, a glumica Kristen Bell nabavila je filmsku vrpcu i puštala je prijateljima kod kuće.
Tommyjev prijatelj i glumački partner Greg Sestero napisao je knjigu “The Disaster Artist” (2013.) o tadašnjem odnosu s Tommyjem i realizaciji filma “The Room”. Krajem prošle godine pojavio se istoimeni hommage temeljen na knjizi, na momente urnebesan film-o-snimanju-filma. U glavnim ulogama su braća Franco, James Franco glumi Tommyja, a najviše iznenađuje količina duha unesena u ovu realizaciju. Komika odnosa na visokoj je razini, iako treba biti svjestan da se ispod svega skriva tužna sudbina pomalo puknutog autsajdera za kojeg se dan-danas ne zna otkud je ni koliko je star.
“The Disaster Artist” otvara se scenom probe u glumačkoj školi. Tommy je užasan i samouvjeren glumac bez trunke srama, što Grega oduševljava, i uskoro se sele u Los Angeles kako bi postali filmske zvijezde. Greg, mlad i manekenski tip, odmah pronalazi agenta (Sharon Stone je legendarna agentica Iris Burton), dok je Tommy čudak zgužvane face kojeg svi odbijaju. Tvrdi da je iz New Orleansa, premda govori sa snažnim istočnoeuropskim naglaskom, i da ima 20 godina, premda je jasno da ima barem 40. Frustrirani holivudskim neuspjehom, zajedno odluče napraviti film koji će Tommy sâm financirati nakon što napiše scenarij.
Diletantski problemi počinju već s odabirom kamere. Tommy je odlučio koristiti i 35-milimetarske i HD kamere, premda svaki set kamera zahtijeva svoju ekipu. Želio je biti prvi redatelj koji je cijeli film snimio u dva formata. Na kraju je korištena samo 35-milimetarska verzija, a trošak je bio posve nepotreban.
Ispred kamere je očajan, već u prvoj sceni ne može zapamtiti nekoliko redaka vlastitog scenarija, pa je ponavljaju desetke puta. Na kraju više nitko ne inzistira na izražajnosti izvedbe ili logici radnje. Lošu glumu se ignorira, dovoljno je da scenu izvede donekle točno. Tako su nastali kultni prizori iz “The Rooma” gdje se Tommy (u ulozi Johnnyja) na potresnu priču o pretučenoj ženi nasmije, a nešto poslije, u stilu Jamesa Deana iz “Buntovnika bez razloga”, neponovljivo urlikne: “You are tearing me apart, Lisa!”
Danas je “The Room” značajan pop-fenomen, smješten pod etiketom najbolje-od-najgoreg, poput Eda Wooda ili Florence Foster Jenkins. O tome najbolje govori odlična glumačka ekipa sa Zacom Efronom, Sethom Rogenom i Joshom Hutchersonom u sporednim ulogama, i bogatim nizom zvijezda u cameo-pojavljivanjima (Melanie Griffith, Bryan Cranston, Judd Apatow, J. J. Abrams, Danny McBride…).
James Franco odigrao je glavnu ulogu, režirao i producirao “The Disaster Artista”. Neki će Francu-redatelju možda zamjeriti presnažan naglasak na komici, jer Tommyjeva životna priča je tužna i kompleksna, premda je ovaj film jako uspješan kao komedija. Franco je tome najviše pripomogao fenomenalno odigravši Tommyja Wiseaua, za što je već osvojio Zlatni globus i druge glumačke nagrade.
Nevjerojatan je niz događaja koji dovedu do toga da kreativni promašaj poput “The Rooma” može nadahnuti postanak ovakvog divnog hommagea. Stvaran život ponekad isprede priču kojoj čak ni znanstvena fantastika ne može parirati. O tome “The Disaster Artist” zapravo govori.