Sve je to teatar, velika kostimirana predstava HNK s rotirajućom scenom i monodrama s glumcem i dva stolca. Jer kazališni doživljaj, onaj osjećaj da je to to, ne ovisi o količini novca uloženoj u produkciju. Jedan od zanimljivijih doživljaja kazališne sezone u Zagrebu tako su “Mala noćna čitanja”, scenska čitanja neizvedenih drama mlađih autora, sa studentima glume i u režiji mlađih redatelja. Tek nešto više od čitaćih proba, te nedokuhane predstave znaju biti uzbudljivije od pola redovitog repertoara domaćih kazališta. Dio uzbuđenja je u svijesti da je to sad večeras tu i vjerojatno više nikad: u najboljem slučaju još jedna izvedba, i adio. Umjesto rutinskog odrađivanja repertoara, umjetnički skok u neizvjesno.
Monodrama Made Peršić “Jelinek vs. Jelinek (iliti kako je Nora srela Žuži)” nastala je iz ispitne predstave studentice glume. Pod mentorstvom profesorica Suzane Nikolić i Mirele Brekalo, Mada Peršić je tim tekstom magistrirala scenski govor na zagrebačkoj Akademiji za dramsku umjetnost, a u Gavelli pokazuje da prolazi i test publike.
Mada Peršić na je sceni zabavna, zanimljiva, intenzivna, s velikim talentom zabavljačice i komičarke. Energično zahtijeva pažnju publike i izgara na sceni. “Jelinek vs. Jelinek” u njezinoj izvedbi adrenalinska je bomba, pokazna vježba kako se radi kad ulaziš u nešto punim srcem i s punom sviješću o tome što hoćeš. Gluma je njezin odrasli izbor: prvo je diplomirala medicinu pa upisala Akademiju. Glumački debi imala je u “Elementarnim česticama” na Dubrovačkim ljetnim igrama, zapažena je u nagrađivanoj predstavi “Tri zime” u zagrebačkom HNK.
U tekstu se pasusi austrijske depresivne nobelovke Elfriede Jelinek sukobljavaju s citatima “naše Jelinek”, slavne Žuži Jelinek, krojačice i kolumnistice Glorije, opsjednute seksom i balkanskom verzijom feminizma po mjeri patrijarhata. Ideju i dramatizaciju potpisuju Mada Peršić i Tomislav Čadež, pjesnik i kazališni kritičar Jutarnjeg lista.
Elfriede Jelinek je u drami “Što se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili Stubovi društva” nadopisala Noru, ključni tekst ženskog samooslobađanja, koji je veliki norveški dramatičar Henrik Ibsen napisao 1879. Ibsenova Nora napušta muža i djecu, što se tada, a i dugo nakon toga smatralo nevjerojatno skandaloznim. Jelinek je svoju Noru napisala povodom stote obljetnice Ibsenove drame: smjestila ju je u dvadesete godine 20. stoljeća. Nora se mora i financijski emancipirati, pa se zapošljava u tekstilnoj tvornici, ali i dalje je njezina sudbina ovisna o muškarcima, o onima s kojima ulazi u vezu i onima koji iz špekulantskih razloga odlučuju srušiti tvornicu.
Koliko je nobelovka Jelinek inače mračna i teška, toliko je Žuži prpošna i usiljeno vesela sa svojim savjetima ženama kako stalno lagati i manipulirati da bi zadržale muškarca kojeg si žele, po mogućnosti doktora i profesora. Tekst Elfriede Jelinek moćan je i britak, ali Mada Peršić toliko je zabavna kao Žuži da te nakon nekog vremena prestane zanimati kako se Nora koprca u pokušaju emancipacije.
U skučenom prostoru internog kafića kazališta Gavella glumica se hrabro nosi sa svim ograničenjima, smjelo komunicirajući s publikom. U tako malom prostoru još intenzivnije djeluje magija teatra, tu ne samo da vidiš oči izvođača, vidiš mu svaku kap znoja. Poput žive svirke u kafiću, s minimalnom distancom izvođača i publike, ovdje je teatar slavlje autentičnosti.
“Jelinek vs. Jelinek”, priču o dvije žene prošlog stoljeća, gledamo u interpretaciji mlade, energične žene kojoj pripada ovo stoljeće. Gledano danas, žalosno je to Norino batrganje, a Žuži je smiješna i na kraju također žalosna sa svojim ridikulozno patrijarhalnim prodikama. Nikad tu žena ne bude ni doista slobodna niti doskoči do ljubavi kao odnosa ravnopravnosti i uvažavanja. One nisu uspjele, ali su ostavile temelj. Mada će napisati novu Noru, a kako još nije našla svoj vlastiti jezik, služi se ovim starim.