Nikada Novi Zagreb nije izgledao tako lijepo i filmično kao u prvoj domaćoj HBO-ovoj seriji “Uspjeh” koja početkom siječnja kreće s prikazivanjem. Mnogo je tu snimaka iz zraka koji prikazuju dobar, socijalistički novozagrebački urbanizam, limenke u Zapruđu imaju neku posebno toplu patinu, nebo iznad Sigeta/Sopota/Trnskog lijepo se zrcali u brojnim staklenim fasadama... Fotografiju u seriji potpisuje Erol Zubčević, jedan od najboljih regionalnih snimatelja, česti suradnik našeg Bobe Jelčića, ali i Danisa Tanovića, režisera koji potpisuje ovu šestodijelnu seriju snimljenu prema scenariju Marjana Alčevskog. U glavnim ulogama gledamo ponajbolju selekciju regionalnih glumaca predvođenih Uliksom Fehmiuom, Borutom Veselkom, Ivom Mihalić, Tonijem Gojanovićem... Posebna atrakcija mlada je glumica Tara Thaller, koja se odlično snašla u ulozi buntovne tinejdžerice koja neprestano generira probleme.
Pratimo pomalo klasičnu urbanu/tranzicijsku priču u kojoj je više likova slučajno povezano jednim ubojstvom; nezaposlenog Kikija (Gojanović) koji pokušava spasiti svoju obitelj od deložacije zbog neplaćanja kredita; njegovu bankaricu Vinku (Mihalić) koju na putu za posao u automobilu napadne misteriozni nasilnik; arhitekta Harisa (Fehmiu) koji odjednom odluči da više ne želi surađivati s korumpiranim i pokvarenim investitorom te srednjoškolku Blanku (Thaller) čijeg nasilnog dečka, inače sina velikog gradskog dilera teških droga, pred ulazom jedne novozagrebačke zgrade ubije već spomenuta bankarica sve u želji da spasi Kikija koji se upustio u tučnjavu s agresivnim mladićem...
I tu dolazimo do problema: scenarij kao da je pisan po nekom algoritmu, pun je doista zamornih stereotipa. Pa je tako zločesti diler krupni, ćelavi bully u kožnoj jakni (glumi ga Goran Navojec) čija je supruga propala ljepotica (Barbara Vicković) na tabletama i očajava zbog smrti sina. Dokle ćemo više tako prikazivati lokalne kriminalce? Koji naravno žive u hiperdizajniranoj vili na zagrebačkim bregima. Kako dosadno i predvidljivo. I svi policijski inspektori su sto puta već viđeni likovi, sivi, poslušni službenici među kojima se izdvaja hrabra inspektorica Kalić (Marija Škaričić) koja jedina shvaća da stvari možda i nisu takve kakve se na prvi pogled nadaju...
Takvi stereotipi bi se mogli nabrajati unedogled. Razvidna je tu ambicija da se u priči ubaci malo dramaturške složenosti u stilu Iñárrituovih priča te prstohvat moralnih dilema nalik Kieslowskom, no ovim usporedbama vjerojatno samo dajemo nezaslužene komplimente scenariju.
Scenarij krpa doista vrhunska produkcija, rutinska no dobra i dinamična Tanovićeva režija i prije svega odlični glumci. Pravo je osvježenje ponovno vidjeti Tonija Gojanovića, mladog glumca koji je odlično debitirao u Grlićevoj “Karauli” i onda potpuno nestao sa scene. Saznali smo tako da gradi karijeru u Njemačkoj, a u međuvremenu je doista sazrio u odličnog, opuštenog glumca, svježeg, nepotrošenog lica kojem vjerujemo.
I Iva Mihalić i Marija Škaričić bolje su nego što njihove ne pretjerano nadahnuto napisane uloge zaslužuju. Najlošije zakopani lik čini se onaj arhitekta Harisa o kojem u seriji zapravo ništa ne saznajemo i osim ljubavne naklonosti koju osjeća prema bankarici Vinki ostaju nam nepoznati motivi njegova dobrog ponašanja...
Srećom, kako se serija bliži svome finalu, ipak postajemo zainteresirani kako će se ova zamršena priča rasplesti.
Nažalost, serija je lišena i svakog lokalnog kolorita – ovako postavljena mogla bi se događati bilo gdje, ne samo na Balkanu nego i u Europi. Od prve HBO-ove regionalne produkcije ipak smo više očekivali.