Katarina Zrinka Matijević predstavila nam je svoj debitantski igrani film "Trampolin", koji u kina stiže 9. ožujka.
Što vas je motiviralo za film o odnosima između roditelja i djece?
- Svaki odnos može puknuti, ali kad pukne odnos između roditelja i djeteta, to znači da je pukao život! Japanci imaju tehniku lijepljenja puknutih stvari zlatom. Tako stvari dobivaju plemenitije značenje. "Trampolin" je baš to, lijevanje "zlata" među napuknutim odnosima. Iz scene u scenu skupljamo krhotine naših likova i pažljivo ih lijepimo u cjelovite ljude.
Film govori o tome kako je lako prijeći granicu roditeljstva. Jeste li se i sami možda našli u takvoj situaciji?
- Kažu stručnjaci da roditelj koji nije poželio dignuti ruku na svoje dijete ili laže ili nije proveo dovoljno vremena s djetetom. Da, kći me zna izbaciti iz takta, ali ja imam neku prirodnu kočnicu, nikada je nisam lupila, no bila sam prisutna kad drugi roditelji nisu mogli zadržati ruku. I vidjela posljedice takvih situacija. To mi je mučno, jako mučno.
Kako su na film reagirali ljudi iz struke?
- Dio struke je gledao film. Dječja pravobraniteljica također. Film žele koristiti u svom stručnom radu. Poželjeli su mu što više publike u kinima, jer ako itko, onda ti ljudi shvaćaju koliko je ovaj film važan.
Uz Lanu Barić i Ninu Violić, glavne uloge u filmu imaju mlade Franka Mikolaci i Tena Nemet Brankov, koja je u Puli nagrađena Zlatnom Arenom. Zbog čega ju je zaslužila?
- Tena je lik tinejdžerice koja se seksa, duva i skuplja hrabrost da uzme život u svoje ruke iznijela prirodnom lakoćom. Osim velikog talenta, Tena je i radnik. Kolut naprijed na trampolinu svladala je na drugom treningu, ali ga je još mjesec dana usavršavala.