Godine 1909., usidjelica u pedesetim godinama života koja je vidljivo hramala stajala je na pozornici u Grand Hotelu u Stockholmu. Ta je žena bila Selma Lagerlöf, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, i upravo je pred punom dvoranom, u kojoj su bili i švedski kralj i kraljica, držala tradicionalni govor koji izgovaraju dobitnici Nobelove nagrade. Govor je učvrstio stav koji je o njoj vladao: evo je, šarmantna i skromna kazivačica, staromodna i draga tetka što pripovijeda i koja inspiraciju vuče iz mitova i legendi rodnog Värmlanda, osobito od svojeg oca.
Lagerlöf je govor počela priznanjem kako je bilo nervozna prije putovanja u Stockholm jer je u glavni grad ranije uvijek dolazila zbog nekih “teškoća”, zato da bi obavila liječnički pregled ili pokušala p...