Gledali smo taj film sedam stotina puta, znamo ga napamet od prve scene: Don Vito Andolini rečeni Corleone udaje kćer jedinicu Constanziju, u bašti njegove palače prava je bučna i vesela talijanska svadba, a stari Don na katu - sve u duhu tradicije rodnoga kraja, po kojoj nijedan Sicilijanac na dan kćerina vjenčanja ne odbija pomoći bližnjemu - s mačkom u naručju prima luzere kojima je Kumova usluga posljednja šansa.
Među njima, audijenciju čeka i pogrebnik Amerigo Bonasera, stari obiteljski prijatelj čijoj kćeri je Donova supruga Carmela krštena kuma. Don Vito je na njega malo kao i ljut, jer je ovaj baš zapeo raditi pošteno, bez zaštite Obitelji, godinama odbijajući susrete s Kumom. Sve dok dva nekakva mulca nisu brutalno pretukla njegovu obožavanu kćer.
"Kao dobar Amerikanac otišao sam na policiju, ali sud ih je oslobodio!", žali se stari Amerigo pokajnički ljubeći Kumov prsten. "Tada sam rekao ženi: moramo ići kod Don Corleonea." "Bonasera, Bonasera... Što sam učinio da me tretiraš a takvim nepoštovanjem? Došao si ovamo na dan vjenčanja moje kćeri i tražiš od mene da ih ubijem za novac", tiho ga je, sjetit ćete se te scene, ukorio razočarani stari Kum. "Zašto si otišao na policiju, zašto prvo nisi došao k meni?"
"Što želiš od mene?", slomio se tada stari Amerigo. "Dat ću ti sve što tražiš!"
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....