Leo Messi: Novi mesija svjetskog nogometa

Dobra vijest za Arsenal jest da je Leo Messi ljudsko biće. Loša vijest je da nije uvijek. Tako se gorko šalio britanski Independent, najavljujući svojedobno dolazak najboljeg nogometaša svijeta na obale Engleske, s timom Barcelone.

Nešto slično, ali Real Madridu, dogodilo se prošlo srijede, kad je 23-godišnji napadač Barçe zabio dva gola u drugom poluvremenu. Za prosječnog Španjolca, ali i prosječnog ljubitelja nogometa, bez obzira u kojem dijelu svijeta bulji u svoj televizor, El Clásico mnogo je više od nogometnog sraza. Četiri utakmice u 18 dana, odnosno pet s posljednjom sinoćnjom, koliko su odigrali Real Madrid i Barcelona, dva vječno suprotstavljena španjolska kuba, dolile su ulje na vatru netrpeljivosti koja traje desetljećima.

Iako je Barcelona izgubila od Reala u Kupu kralja (Copa del Rey), i iako je Real Madrid ukupno odnio više pobjeda u tradicionalnom španjolskom derbiju, čak 85 od ukupno 210 službenih i 240 prijateljskih utakmica, za mnoge Španjolce Barcelona je i dalje “nacionalni tim”. Real Madrid još se nije uspio riješiti bremena iz doba Franca, kada je slovio za klub establišmenta, dok se Barcelonu tradicionalno smatra simbolom katalonskog otpora. No Barça nije nacionalni tim samo za Španjolce. Mnogo je muškaraca na ovome svijetu, mnogo i Hrvata, koji se kunu u plavo-crvene dresove i uplakani padaju na koljena kad glavna zvijezda kluba, Argentinac Leo Messi, zabije gol.

Zahvaljujući dva gola koja je Messi zabio u utakmici 27. travnja, osobito drugom, slalomskom, kojim se probio kroz ukopanu obranu Reala, strateški potpis Joséa Mourinha zbog kojeg ga dobar dio ljubitelja nogometa mrzi jer je umrtvio igru, mali Argentinac, visok svega metar i 69 centimetara, još je jednom uspoređen sa svojim slavnim prethodnikom, također Argentincem Diegom Maradonom. Ne samo da je njegov gol u 87. minuti, svega devet minuta nakon prvoga, podsjećao na slavne Maradonine, nego je i Diego osobno, ovih dana, opjevao panegirike 23-godišnjem igraču, koji je ove sezone za Barcelonu zabio više od 50 golova i time srušio rekord star 60 godina.

“Ključna je stvar da smo nas dvojica Argentinci koji su pokorili europski nogomet, u trenutku kad mnogi nisu mogli prijeći niti Rio de la Plata. Volim Lea i užitak mi je gledati ga kako igra. Dva Argentinca na vrhu, zamislite što bi Pele mislio! Na gledateljima je da odluče koji će od nas dvojice, Maradona ili Messi, biti proglašen najboljim u povijesti nogometa”, izjavio je Maradona u intervjuu Clarinu.

Messi nije superioran samo u nogometu, zbog čega ga nerijetko istinski nogometni fanovi nazivaju i najboljim nogometašem svijeta. Nakon El Clásica u prošlu srijedu, osvojio je još jednu, u suvremenom svijetu ne manje bitnu pobjedu – u samo tjedan dana od dva spektakularna gola broj njegovih Facebook fanova narastao je za više od tri milijuna, što je u tom tjednu bio najveći rast obožavatelja zabilježen na najpopularnijoj društvenoj mreži.

Uspjeh tim više ako se zna da je Leo Messi otvorio fan page tek 7. travnja ove godine, a već je 22. travnja imao 7 milijuna fanova. Cristianu Ronaldu sigurno se “uznemirila” frizura, jer je tog tjedna uspio prikupiti svega 609.659 novih fanova.

“Leo je esktremno stidljiv, ali čvrst iznutra. Odrastao je u argentinskom Rosariju, ružnom industrijskom gradiću, 400 kilometara sjeverno Buenos Airesa, gdje je živio s ocem Jorgeom Horacijom, tvorničkim radnikom, majkom Celijom Marijom, čistačicom na pola radnog vremena, dva brata, Rodrigom i Matiasom, sestrom Marijom Sol, i bakom kojoj posvećuje svaki svoj gol.

Ona je bila ta koja ga je odvela na prvi nogometni trening, u klub Grandoli, kad je imao svega četiri godine, uvjeravajući njegova oca koji je bio trener kluba da ga primi u tim, iako je bio daleko manji i dvije godine mlađi od svih drugih dječaka. Uprkos tome, već prvog dana škole izbacili su ga sa školskog igrališta jer je bio prenizak. No Leo je odbijao odustati – inzistirao je da ga uključe u igru i driblao je tako dobro da je od tada uvijek bio prvi izbor. “Muhom”, La Pulga kako mu glasi nadimak, nazvao ga je njegov brat Rodrigo, možda baš tog dana. Bio je uporan kao muha, priljepio bi se i ne bi odustajao, i ubrzo je igrao nogomet s dečkima koji su za njega bili divovi.

Potom se pridružio juniorima u klubu u kojem je i Maradona kratko igrao, Newell’s Old Boys, a od oca je upijao sve informacije o nogometu koje je mogao izvući. Stoga, kad se na krštenju njegove sestre Marisol pojavio skaut iz slavnog kluba River Plate, iz Buenos Airesa, obitelj je osjetila da je kucnuo prijelomni trenutak. Leo je imao 11 godina i trebao je otputovati u glavni grad na sistematski pregled. Tjedan dana kasnije Jorgea su iz Rivera obavijestili da mu je sin izuzetno talentiran, no i da mu nedostaje hormona rasta, zbog čega nikad neće prerasti visinu od metar i 40 centimetara. Postoji terapija, rekli su mu liječnici, ali košta 900 dolara mjesečno, što je trošak koji na sebe nisu htjeli preuzeti niti River Plate, a niti Newell’s. Za tvorničkog radnika i čistačicu s četvero djece to je također bilo previše novca.

“Bio sam visok 1,32 metra i 11 godina star. To nije bilo pitanje taštine”, objasnio je poslije Messi. I doista nije. Za razliku od pompoznog Ronalda, Messi hoda u trepericama i majici, a kosa mu izgleda kao da se svaka dlaka posvađala s onom drugom.

Obitelj je donijela odluku – svu je ušteđevinu dala u njegovo liječenje i počela tražiti europski klub koji bi preuzeo na sebe troškove za izuzetno talentiranog mladog igrača. Messiji su imali rođake u Kataloniji pa su otputovali u Španjolsku i uspjeli dogovoriti razgovor s upravom Barcelone.

Leu nije bilo lako ostaviti obitelj s 13 godina i preseliti se u Barcelonu. Kad ga je vidio trener klupske mladeži, Charlie Rexach, od šoka je uzviknuo: “Isuse, tko je ovo?” U prve dvije minute, Rexach je vidio sve što je trebao – njegovu brzinu i vještinu, i odlučio ga je uzeti.

Roditelji su dječaku dopustili da sam odluči hoće li ostati i Leo je odabrao – ostao je, iako je znao da će se morati boriti sa stidljivošću, nostalgijom i činjenicom da je stranac u stranoj zemlji. No upravo je u Barceloni otkrio strast za nogometom, koji je profesionalno počeo igrati sa 16 godina i 145 dana, a ta ga strast još nije napustila.

Messi je, piše Independent u jednoj analizi, stvorenje biološki predodređeno da igra nogomet na isti način na koji je morski pas preodređen da nanjuši krv, losos da pliva uzvodno, a vjeverica skuplja lješnjake. A kad već govorimo o vjevericama, nastavlja Independent, tako Messi, nogama, upravlja loptom. Nevjerojatno je kako iz stajaće pozicije počne ubrzavati, nevjerojatno je koliko snagu ima – dribla kao nitko prije njega, a ta umjetnost fantastična je kombinacija njegove brzine i sposobnosti da stane, ukopa se i potom opet ubrza ili naprosto precizno lansira loptu u gol.

Messi ima najbrže noge u nogometu a, sasvim je moguće, i najbrži mozak. Kad on igra, nogomet se uistinu čini briljantno pametnom i umješnom igrom. Messi može imati loptu pod nogama i tri braniča za vratom (trener suparničkog tima koji stavi manje od tri igrača da ga štopaju naprosto je amater), no ima taj talent da uoči tko je od njegovih igrača slobodan i precizno mu doda loptu.

Otkako je prešao iz Barcelonine mladeži u prvu postavu kluba, uprava mu traži odgovarajućeg partnera na terenu. Koliko god talenata Barça imala, nije sto posto sigurno da je, danas David Villa pravi partner Messiju u napadu, osobito nakon što su otpali Eto’o, Ronaldinho, Henry i Ibrahimović. Daleko od toga da je dečko kriv, pišu nogometni komentatori, ili da uzurpira loptu. Ako Messi ima ikakvu manu, onda je to da nije dovoljno sebičan. Leo je, kako često ističe Barcelonin trener Pep Guardiola, rijedak primjer timskog igrača koji, uz to, rijetko poseže i za nogometnom dramatikom – onim beskrajnim fejkanjem, valjanjem i jaukanjem na terenu u kojem, recimo, Ronaldo često briljira.

Mnogo je puta Messi imao šansu dati čisti gol, ali je zbog te, u povijesti nogometa, nezabilježene nesebičnosti, loptu radije dodao drugom igraču. Druga je glavna zamjerka kritičara da ne zabija glavom. Nije baš da se Barça može pohvaliti visinom - ni u napadu, ni u obrani – no Leo je i taj argument istjerao iz ruku opakom britanskom tisku kad je u finalu Lige prvaka 2009. godine skočio u zrak i opalio loptu glavom. Zapravo, jedini što mu ne uspijeva, njegova je veza s Argentinom. Na posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu nije se proslavio, zbog čega su ga kritizirali da mu do argentinske reprezentacije nije toliko stalo kao do Barçe.

No postoji jedan razlog zbog kojeg je Messi, usprkos povremenom variranju od ljudskog bića do nogometnog boga, uistinu izuzetan, uistinu genijalan igrač – za razliku od Ronalda (s kojim ga vole uspoređivati) koji je u stanju iz nečega učiniti nešto, Messi je u stanju iz ničega napraviti nešto. Ne čini to stalno, ali dovoljno često da je svaki put vijest na naslovnici španjolskih novina kad ne zabije gol.

Povijest je prepuna ljudi koji nedostatak visine kompenziraju grandioznim karakterom, no kod Messija niti toga nema; najsretniji je kad ima loptu pod nogama. Bivši trener argentinske reprezentacije, Carlos Bilardo, jednom je prilikom izjavio kako bi kod Messija, da ga pošalju na rendgensko snimanje, vjerojatno našli okrugli objekt prirastao za njegovo lijevo stopalo.

Ćudljiv oko prehrane

Živio na odrescima i Coca-Coli

Nevjerojatno ćudljiv u vezi hrane, još od djetinjstva, Messi je pod Rijkaardovom vladavinom u Barceloni preživio isključivo se hraneći odrescima i Coca-Colom u lokalnom argentinskom restoranu. Mnogi su se stoga šalili da je Guardiolin najveći uspjeh, u prvih godinu dana treniranje Barcelona, bio taj što je Messija uspio skinuti s nezdrave hrane. I, doista, otkako je Guardiola preuzeo glavnu riječ, a Barcelonina “desetka” prestala odlaziti u Las Cuartetas, njegova se fizička sprema vidljivo popravila.