Iz arhive Globusa

Moj muž Ivica Vidović

Ivica je više vremena provodio po opskurnim bifeima nego u kafiću Gavelle. Znala sam pomisliti: Bože, pa gdje je sad otišao? Ali razumjela sam ga. To je bio njegov bijeg. Tamo nije bilo nikoga da ga davi...
Ivica je više vremena provodio po opskurnim bifeima nego u kafiću Gavelle. Znala sam pomisliti: Bože, pa gdje je sad otišao? Ali razumjela sam ga. To je bio njegov bijeg. Tamo nije bilo nikoga da ga davi...

Naučila sam se strpljenju. Čim smo se upoznali. Jer, moj ljubavni život prije toga bio je vrlo nemiran... Kad smo se nas dvoje upoznali, imala sam jedan period baš izrazite nesanice. Uopće nisam mogla spavati, osjećala sam da se u meni nešto iz dubine mijenja, da sam prvi put u životu spremna platiti punu cijenu svoje ljubavne odluke. Ta je cijena na kraju ispala papreno velika, ali tako se dogodilo. Prvi put mi se to dogodilo, a imala sam dosta zanimljiv ljubavni život prije toga... – iskreno mi povjerava glumica Gordana Gadžić, sjećajući se dana kad je Ivica Vidović zauvijek ušao u njen život i njeno srce.

Na pragu četvrte godišnjice fizičkog odlaska glumca svjetskog kalibra i ljudine jednakih razmjera (umro je u 72. godini, 18. travnja 2011.) njegova udovica Gordana u rudarskom je poslu stvaranja monografije posvećene kazališnom, filmskom i televizijskom blagu Ivičine karijere.

Djeca Bit će to ne samo iscrpna valorizacija jednog maestralnog umjetničkog zanata i monaškog posvećenja (“vivisekcija“, kaže Gordana) nego i priča o žilavoj ljubavi muškarca i žene, čarobno otpornoj na sve udarce i izdaje okoline, svjedočenje o usponima i padovima krhkih stvaralačkih bića, zapis o turbulentnim vremenima kad su čopori bogomdani a pojedinci žrtvovani...

Znakovito je da su geni i u sljedećoj generaciji nepogrešivo zabrijali na umjetničku stranu svemira: oboje Ivičine i Gordanine djece, Filip (na petoj godini glume) i Ana (treća godina produkcije) odabrali su roditeljsku stazu neizvjesne scenske avanture. Jedne večeri prošloga tjedna, dok smo dogovarali razgovor, Gordana se baš vratila s premijere predstave “Tonkica Palonkica frrr“ zagrebačkog Kazališta Žar ptica, prema tekstu Mladena Kušeca, u kojoj jednu od glavnih uloga igra Filip. Može li odvojiti majčinski od profesionalnog, glumačkog osjećaja?

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. siječanj 2026 16:55