Ne znam kako se zvala. Nikad nisam saznala. Ali zbog nje mi je ostalo srce u Africi. Bila je bosa i gladna. Bosa je do kuće hodala dva sata pješice. Najprije, dva sata od kuće do škole, a onda i dva sata od škole do kuće. Gladna? Gladna je sigurno bila jer je pojela samo pola obroka. Pola lončića hrane koji je dobila u školi. Bilo mi je jasno da se suzdržala, jer je izgledala tako da bi mogla, u sekundi, pojesti tri takva lončića. Preostalu polovicu je nosila kući, da nahrani brata ili sestru, koji ne idu u školu. Ne znam... kad vidite gladno dijete, kad vidite more gladne djece, pretpostavljam da je prvo što shvatite koliko malo vam treba za sreću..."
Priča nam to Željka Markić dok gledamo fotografije iz Afrike. Njene Afrike. Ali mogla bi biti bilo čija. Željka je liječnica, radi u uredu jedne farmaceutske tvrtke. Njen suprug Tihomir također je liječnik, urolog. Radi u bolnici u Pakracu.
Željka i Tihomir Markić, Renata i Krešimir Planinić, Marija i Krešimir Ćurlin tri su bračna para, šestero prijatelja u četrdesetim godinama života, koji su u protekle tri i pol godine u Afriku i Južnu Ameriku odnijeli više od 1,1 milijun kuna. Na stranu novac, iako nije malen. Njih šestero već tri godine, svake godine, tim novcem nahrani više od 7000 djece. Ono što šokira, zbog čega se čovjek malo zabrine za samog sebe - jer se upita kako se sam toga nije sjetio - jest što je za jedno dijete dovoljno 75 kuna. Ne tjedno, ne mjesečno, nego godišnje. Sedamdeset i pet kuna u Africi i Južnoj Americi je dovoljno da punih godinu dana jedno dijete svaki dan dobije jedan skromni obrok od dva decilitra kukuruzne ili krumpirove kaše, obogaćene vitaminima i mineralima koja ponekad bude i prelivena s umakom od povrća da bi imala bolji okus.
Tanka je granica između života i smrti. I velika, ogromna razlika između ničega i nečega.
Tako nekako razmišlja danas Željka Markić, ali i njezini prijatelji koji su u Malaviju, Beninu i Ekvadoru, zemljama središnje i zapadne Afrike te Južne Amerike, u međuvremenu sagradili i šest školskih kuhinja, sve preko Udruge Marijini Obroci Hrvatska, ogranka međunarodne organizacije Mary’s Meals.
Priča ide ovako.
Godine 1992. u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, u kojima bijesni rat, dolazi Škot Magnus MacFarlane Barrow u terencu. Terenac je prepun hrane koju su prikupili on i njegovi seljani, jer su čuli da su ljudi gladni. Sljedeći put kad je došao, Magnus je došao kamionom. Iz tog ga vremena poznaje Željka Markić. Prije nekoliko godina saznala je da je Magnus - koji sa suprugom i sedmero djece vrlo skromno živi u jednom zabačenom selu u Škotskoj - počeo hraniti djecu u Africi. Osnovao je udruge Mary’s Meals koja djeci obroke servira u školama jer ih tako želi potaknuti i da se obrazuju. Mary’s Meals danas hrani čak 700.000 djece u siromašnim zemljama - pretežno u Africi, ali i u Bosni i Hercegovini i Albaniji. Osim u Škotskoj, Marry’s Meals danas djeluje u samo još sedam zemalja Europe i Sjeverne Amerike, među kojima je Hrvatska najmanja.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA