Iz Sirije, zemlje ratnoga pakla kojem se ne nazire kraj, izbjeglo je od 2011. do danas čak četiri milijuna ljudi. Gotovo polovica njih našla je utočište u Turskoj, a ostali su se raspršili po Libanonu, Jordanu, Egiptu… Mnogo manji broj nesretnih Sirijaca zaputio se prema Europi, u nadi da će ih civilizirana i bogata zajednica, kojoj su ljudska prava te ravnopravnost i sigurnost građana najveće vrijednosti, prihvatiti kao ljude gonjene teškom nevoljom.
No njihova su se očekivanja gotovo tragično iznevjerila. Europa se pokazala kao visok bedem.
Sirijci i druge izbjeglice s Bliskog istoka prolaze kalvariju. Ilegalno su se probili u Grčku, koja ih gura sjeverno, u Makedoniju, gdje ih policija dočekuje s isukanim palicama i šok-bombama; sretnici koji su se ukrcali u vlakove u pretrpanim se vagonima, usijanima na žarkom kolovoskom suncu, voze kroz Srbiju do željene mađarske granice, odakle počinje povezana schengenska zona slobodnog kretanja zemljama Europske unije sve do Švedske.
I tu je, na pragu Orbanove Mađarske, zasad, kraj njihovu proboju u EU balkanskom rutom. Zid od bodljikave žice namijenjen zaustavljanju “divljih horda” s Bliskog istoka - kako očajne migrante doživljavaju u znatnom dijelu ne samo mađarskog nego i europskog društva – i ovako nedovršen ispunjava svoju svrhu. Ljudi koji su potrošili sav imetak kako bi platili strašno putovanje do Europske unije zaustavljeni su na posljednjoj postaji ispred schengenskih vrata slobode.
Ne daju im dalje.
Ljeto se bliži kraju, dolaze hladniji dani, i tisuće ljudi što prije treba zbrinuti, a Bruxelles se još ne može dokraja sabrati od iznenađenja. Za ovakvo što nije bio spreman. Strateški razvojni dokument Europske unije Europa 2020. nije predvidio ovakvu situaciju. Dok se Europska komisija bavila Grčkom, uvjerena da joj je kudikamo najveći problem Ciprasova odmetnuta vlada, promakla joj je seoba naroda s Levanta u Europu, zbivanje koje bi, vrlo brzo, moglo korjenito promijeniti sliku Starog kontinenta.
A gdje je u tome Hrvatska?
To ni ona ne zna pouzdano, baš kao ni Europska komisija. Ako je suditi po nejasnim signalima iz Vlade, njezina se strategija sastoji u tome da budno čuva granicu od prodora migranata i da se uzda u svoju neprivlačnost strancima. Ne samo Sirijci nego čak i Afganistanci koji grnu prema Europi znaju da Hrvatska nije u schengenskoj zoni i da, opterećena vlastitim gospodarskim nedaćama, čak ni siromašnim doseljenicima poput njih ne bi mogla mnogo pružiti.
Dok je tako, nema opasnosti da će nas preplaviti izbjeglice. Njihov je san dočepati se Njemačke ili Švedske.
Ali što ako budu prisiljeni prezimiti u sabirnim centrima u Srbiji? Hoće li im se onda i Hrvatska činiti kao obećana zemlja?
Bilo kako bilo, Europska unija, i Hrvatska kao njezina članica, iz ove drame ne može izići nepromijenjena.
Ako primi nevoljnike koji su joj pred vratima, morat će redefinirati pojam Europljanina i europejstva.
Ako ih odbije, imat će mnogo veći i trajniji problem – nečistu savjest.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....