Ne dam Kerumu stari plac

Kada je ljeti 1979., uoči Mediteranskih igara, Split dobio novi stadion na Poljudu, malo tko je mogao pretpostaviti da će punih 30 godina poslije duhove grada uzburkati stari Hajdukov stadion, popularni Stari plac, koji danas, očito, vrijedi više od Poljudske ljepotice. Poljud je lijep i moderan, ali je Stari plac do danas ostao u srcima fetivih Splićana.

Zbog Staroga placa, na kojem se danas igraju ragbi i bejzbol, vode se beskonačni sudski sporovi, a njegova je budućnost u Splitu postala goruća tema s kojom se mogu usporediti samo debate što su se prije nekoliko godine vodile oko drugoga, možda mnogo prepoznatljivijega, splitskog prostora - Rive.

Lavinu kritika izazvala je javno izrečena želja kontroverznog gradonačelnika Željka Keruma da se na mjestu igrališta sagradi trgovačko-poslovni centar. Ta ideja nije nova i put do njezine realizacije, u svakom slučaju, bit će dug i trnovit, no čini se da nikad dosad nije bio izvjesniji, jer će Grad Split uskoro postati i službeno vlasnik tog, nesumnjivo, najatraktivnijeg potencijalnog građevinskog zemljišta u gradu pod Marjanom.

Punih stotinu godina otkako je na tome mjestu prvi put odigrana nogometna utakmica - a bilo je to 16. travnja 1911. – Starim bi placom mogli zagospodariti bageri, koji će zeleni travnjak nepovratno pretvoriti u nešto drugo, Splićanima za sada nepoznato, nekima a priori neprihvatljivo, drugima pak intrigantno. Sigurno je samo da gotovo nikome nije svejedno jer građevinskom lobiju nošenom krilima kapitalizma sline cure već pri samoj pomisli da bi se to kultno mjesto splitskog nogometa moglo komercijalizirati.

Najgorljiviji protivnik bilo kakve gradnje na Starome placu svakako je pročelnik splitskoga Konzervatorskoga zavoda Ministarstva kulture Joško Belamarić, koji smatra da bi igralište i objekti uz njega trebali biti trajno zaštićeni kao spomenik kulture. Tu ideju, tvrdi Belamarić, podržava i ministar kulture Božo Biškupić, pa je Hajdukov Stari plac već preventivno zaštićen aktom Konzervatorskog odjela u Splitu od 25. siječnja 2008. na tri godine - do istoga datuma 2011., odnosno dok se ne prirede svi dokumenti kojim bi se trajno zaštitio.

Ako Stari plac dobije trajni status spomenika kulture, past će u vodu Kerumove želje da se rapiše natječaj za građevinski projekt od kojega bi Grad ubirao rentu. Prema prvim procjenama, kao građevinsko zemljište vrijedi najmanje 200 milijuna eura. Po GUP-u, ondje je predviđena zelena površina javne namjene, a gradnja je dopuštena samo na vrlo ograničenom manjem dijelu.

“U središnjici Ministarstva kulture deklarirana je puna potpora našem nastojanju da se tako i učini. Nikakvih neugodnih razgovora o toj temi nisam imao i prvi put čujem da bi netko bio protiv ideje da se taj prostor sačuva, od kornera do kornera, kao memento jednog važnog segmenta splitske povijesti 20. stoljeća.

Dapače, shvatio sam da su i mnogi od gradskih urbanista i arhitekata prihvatili misao da se Stari plac očuva poput staroga Arsenalova stadiona Highburyja u Londonu, kao uzor u programiranju novoga kvarta na sjecištu dviju najvažnijih ulica koje križaju splitski poluotok”, kaže Belamarić. Tvrdi kako se bez blagoslova konzervatora ne može mijenjati GUP. Eventualno bi se, dodaje, moglo nešto graditi na malim površinama uz rubove staroga stadiona ili ispod njega iskopati javna garaža.

Joško Belamarić najavljuje svoj skori odlazak iz Konzervatorskog zavoda. Ističe da to što je odlučio promijeniti posao nema veze s njegovim zalaganjem da se zaštiti Stari plac: “U budućnosti ću se posvetiti znanosti. To je moja stvarna vokacija, a mogao sam joj dosad dati samo ono što sam otkinuo od slobodnih večernjih sati”, ističe Belamarić, za kojega u Splitu neki njegovi kolege i znanci smatraju da se dijelom povlači i kako bi izbjegao pritiske raznih lobija kojima se ne sviđa njegovo ustrajanje u želji da negdašnje Hajdukovo igralište bude budućim generacijama ostavljeno u naslijeđe u svom današnjem obliku.

U kabinetu ministra Bože Biškupića tvrde kako je prijedlog da se Hajdukov Stari plac trajno zaštiti zanimljiv, iako je više riječ o povijesnom mjestu nego o kulturnom spomeniku. Po isteku preventivne zaštite stručnjaci Ministarstva, na temelju svih prikupljenih podataka, donijet će konačnu odluku o tome hoće li prostor biti trajno zaštićen.

Splitski dogradonačelnik Jure Šundov najavljuje kako će se Stari plac uskoro uknjižiti kao vlasništvo Grada Splita, a što će se na njegovu mjestu graditi – pokazat će budućnost.

“GUP-om je definirano što se na tome mjestu može graditi, a ako se želi ulaziti u neke veće građevinske projekte, potrebne su promjene prostornih planova, za što u Gradskom vijeću mora biti pokrenuta procedura. Ništa se ne može napraviti mimo propisane procedure jer je riječ o kapitalnoj investiciji o kojoj se svakako mora odlučivati u smirenoj demokratskoj atmosferi”, uvjerava nas Kerumov najbliži suradnik i tvrdi kako gradonačelnik veoma cijeni mišljenje stručnjaka, pa tako i glavnog konzervatora Belamarića. Šundov otkriva kako je Grad podnio nadležnom sudu zahtjev za uknjižbu vlasništva, za što više nema zakonskih prepreka.

“Gradonačelnik Kerum jasno je iznio svoju ideju da se na tome mjestu sagradi moderni poslovno-trgovačko-kulturni centar s velikim podzemnim garažnim prostorom, i da mu vlasnik bude Grad, ali bi ga dao u dugoročan zakup. Renta bi bila značajan prihod gradskog proračuna. Gradu je u interesu dobrobit Hajduka, koji je i u većinskom gradskom vlasništvu od 55,6 posto.

Želimo u Splitu razvijati i profesionalni i rekreativni sport, a to znači da ćemo pomagati i Hajduku i svim drugim sportskim klubovima”, govori Šundov, koji je uvjeren da se na starom Hajdukovu igralištu u budućnosti može naći ravnoteža između zelene površine i gradnje. Odbija tvrdnju da se gradske vlasti zalažu za betonizaciju.

Predsjednik gradske organizacije SDP-a Marin Jurjević najradije bi da Stari plac bude zelena površina, park s manjim objektima za sport i rekreaciju na usluzi svim građanima, posebno djeci.

“Plašim se manipulacija kroz koje bi nečija želja za profitom mogla nadvladati javni interes. Pušem na hladno jer je u Splitu vrlo utjecajan građevinski lobi isprepleten s politikom. Na sreću, postoje neke zakonske prepreke, a to je prvenstveno GUP. Bez promjene GUP-a nema ni gradnje shopping-centra jer je, po sadašnjem planu, dopuštena gradnja samo u manjem dijelu prostora”, objašnjava i podsjeća da je već bilo nekoliko neuspjelih pokušaja da se izmijeni GUP i da se na toj lokaciji dopusti veća stambena gradnja te da netko stavi mnogo novca u svoj džep, ali je ipak prevladala ideja da se sačuva zelena površina s javnim sadržajima, za što se zauzelo i Ministarstvo prostornoga uređenja.

“Stari plac je urbanistički podjednako osjetljiv kao i Riva i zato, prilikom odluke o namjeni toga prostora, treba širom otvoriti oči. Vrlo nedavno tvrdili su nam kako su i sportske arene interes građana, a zapravo su na njima pojedinci omastili brk i danas zjape prazne”, zaključuje Jurjević.

Uz Grad, najveći pojedinačni suvlasnik Hajduka Jako Andabak, koji ima 17 posto dionica, a platio ih je 15 milijuna kuna, tvrdi kako u mogućoj komercijalizaciji Staroga placa ne vidi baš nikakav svoj poduzetnički interes.

“O Placu ne razmišljam kao o nekretnini. O namjeni toga prostora trebaju odlučivati urbanisti. Mene kao poduzetnika to zemljište ne zanima. Kupnjom Hajdukovih dionica htio sam sudjelovati u formiranju dioničkoga društva koje će stvarati nove vrijednosti, a ne trošiti postojeće”, govori Andabak.

Jedan od osnivača Torcide, prekaljeni hajdukovac Ante Ivanišević, koji je 60-ih godina prvi u Split donio mali nogomet, ogorčen je planovima gradskih vlasti.

“Ovo je sramota. Početkom prošloga stoljeća tu su zemlju njezini vlasnici Hajduku dali besplatno, a danas bi se Grad na istoj toj zemlji htio obogatiti. Taj je prostor uvijek bio Hajdukov, a sada žele istjerati i Hajduk i Ragbi-klub Nada. Kerum je već rekao da će ondje niknuti velebni trgovački centar. Mi stari Splićani znamo da je to srce grada, no, nažalost, ne možemo ništa. I Kerum bi trebao shvatiti da Stari plac mora ostati simbol grada, a neka shopping-centre grade negdje drugdje”, kaže Ivanišević.

Poznati splitski sportski novinar Edo Pezzi ističe kako se prije stotinu godina, kada su splitski težaci svoju zemlju dali Hajduku, to zemljište nije moglo komercijalizirati. Kako su danas ipak druga vremena, Pezzi bi Stari plac komercijalizirao, i to po sličnom principu kao što je učinio Madrid kad je Real zapao u financijske teškoće. Klub je gradu dao svoje pomoćne terene, na kojima su podignute stambene zgrade, među kojima i neboder što se iznajmljuje, a novac ide Realu, koji je na periferiji dobio nove terene. Pezzijeva se vizija ipak samo donekle poklapa s Kerumovom.

“Gradanjom garaže ili stambene zgrade osigurao bi se izvor prihoda za Hajduk, ali za financiranje omladinskog pogona, a ne plaćanje skupih igrača iz inozemstva. Nažalost, gradski oci nemaju pojma o nogometu, a nemaju ni emocionalni odnos prema sportu, nego su na svojim mjestima kako bi nešto ušićarili. Grad ne smije biti većinski vlasnik Hajduka. Sada se svi tuku za dionice Hajduka jer žele izvući korist od komercijalizacije Staroga placa, no opet će se jednoga dana dogoditi da će klub zapasti u novčane teškoće, a Grad mu neće moći pomoći. Nisu Splićani izabrali Keruma da upropasti Hajduk”, negoduje Pezzi. Slaže se da Stari plac mora biti u vlasništvu Grada, a ne Hajduka, jer klub danas ima svoj stadion na Poljudu.

Kerumova najava mogućnosti gradnje shopping-centra na Starome placu zgrozila je i legendarnu svestranu splitsku umjetnicu Lepu Smoje.

“Ako u ljudima ima imalo poštenja, na tome mjestu treba urediti veliki park ili đardin u kojem bi se djeca mogla igrati, jer osim Marjana Split nema mnogo zelenila. Neka shopping-centre grade izvan grada. Svijet tone u beznađe, a oni bi gradili shopping-centre. Nedostaje im i kuture i dobrote. Takve ljude treba iseliti iz Splita. Ako mene pitate, treba ih otjerati što dalje. I Dugopolje je za njih previše fino. Još dalje ih treba otjerati”, poručuje Lepa Smoje.

Rošinov projekt: amfiteatar za kazalište pod vedrim nebom

Splitski arhitekt Jerko Rošin, predsjednik Vladina Savjeta za prostorno uređenje i HDZ-ov saborski zastupnik, još je prije 12 godina, na poticaj Zdenka Runjića, s kolegama Vladom Krstulovićem i Robertom Plejićem izradio programsko-prostornu studiju Novi Stari plac, koju su besplatno ponudili tadašnjim gradskim vlastima. Prema Runjićevoj zamisli, trojica arhitekata osmislili su višenamjenski prostor u čijem bi središtu trebao biti amfiteatar za najmanje tisuću gledatelja, za održavanje predstava i koncerata pod vedrim nebom, ali i igranje sportskih utakmica. U objektu bi bilo kazalište, baletni studio, koncertna dvorana, glazbena škola, muzeji, galerije, hotel, poslovni prostori i drugi sadržaji... U pet posto prostora na vrhu zgrade uredili bi se stanovi kako bi prostor bio življi, a pod zemljom bi bila garaža za 2500 automobila. Rošin ističe kako bi se gradilo na najviše trećini ukupne površine slobodnoga terena, dok bi dvije trećine bila zelena površina s parkovima i tržnicom, kako bi se sačuvala vizura iz Gundulićeve ulice prema Marjanu. Cijeli je projekt završio u nečijim ladicama i nikada nije došao ni blizu realizaciji.

“Prilikom donošenja GUP-a naš projekt nije bio uzet u obzir, no nemam ništa protiv da se sada ponovno o njemu raspravlja, iako bi ga trebalo malo doraditi, s obzirom na to da su se u 12 godina neke stvari promijenile. No, Split ni danas nema pravi prostor za koncerte na otvorenom. Taj prostor svakako treba bolje iskoristiti, i zato je dobro da dođe u vlasništvo Grada. Moj projekt možda danas može biti polazište za nove ideje, ali svima je jasno da je za sve potreban novac. Da bi se sagradilo kazalište, potrebni su i neki komercijalni sadržaji od kojih bi se namaknuo novac za njega. Sve je drugo demagogija”, zaključuje Rošin, po čijoj bi procjeni vrijednost investicije iznosila oko 150 milijuna eura.

Prva utakmica odigrana je 1911., a posljednja, derbi s Dinamom, 1979.

Davno prije osnutka Hajduka, još 80-ih godina 19. stoljeća, na prostoru Staroga placa bilo je vježbalište austrougarske vojske, zbog čega su ga Splićani zvali i Kraljeva njiva. Kada je u veljači 1911. osnovan Hajduk, kao prvo hrvatsko nogometno društvo u Dalmaciji, odobreno mu je da se vojnim vježbalištem koristi za svoje aktivnosti. Uz manje preinake uređen je teren površine 60 puta 100 metara i bio je položen u smjeru istok-zapad, pa je igračima često smetalo sunce. Teren je bio tvrd i stoga vrlo opasan prilikom padova. Gledatelji su sjedili na daskama i pivskim bačvama. Prva utakmica između prve i druge Hajdukove momčadi na Kraljevoj je njivi odigrana 16. travnja 1911., loptom koju je iz Praga u Split donio Fabijan Kaliterna. Prva momčad već je tada igrala u bijelim košuljama i plavim hlačicama. Teren je 1923. okrenut u smjer sjever-jug i povećan na dimenzije 105 puta 70 metara, a 1926. podignuta je prva drvena trbina, koja je uskoro izgorjela u požaru. Veća tribina, s 900 sjedala, sagrađena je 1929., no uništena je u bombardiranju za Drugoga svjetskog rata. Veliko preuređenje uslijedilo je 1949., a s vremenom je pjeskoviti teren zamijenjen travnatim. Sagrađene su tribine na zapadnoj strani i montažne na istočnoj. Hajduk je do rujna 1979., kad je preseljen na Poljud, na Starom placu odigrao 3149 utakmica i postigao 9542 gola. Posljednji put, 5. rujna 1979., Hajduk je ondje odigrao derbi s Dinamom. Kako je preko puta bilo rodilište, Splićani se i danas s nostalgijom sjećaju vremena kada su novopečeni očevi svojim suprugama u posjet najradije dolazili nedjeljom jer su kroz prozor rodilišta mogli gledati utakmice.