Petak je. Popodne. Jarun. Vrijeme je odmora prije noćnog izlaska. Kasni kolovoz: najbolje vrijeme za zagrebačke ugostitelje. Ali klub Ray Grill & Club te večeri neće primiti nikoga. Jer u srijedu u zoru izgorio je do temelja.
Netko je sve zalio benzinom i zapalio, utvrdila je policija. Klub je pretvoren u zgarište: šank, stolice, drveni zidovi. Kroz zaštitnu pregradu to popodne proviruje pjevačica folk nota, gleda i komentira s prijateljicom. Utegla se u tajice, ukrasila se zlatnim remenom, raspustila plavu kosu, uzela role pa kruži oko jezera.
Teško ju je ne zamijetiti. Pjevačica Silvija Mišanović, nekadašnja Super Silva, baš kao i taj klub, “izgorjela“ je upravo na narodnjačkoj sceni: teška prometna nesreća, krađa, tjeralice, pa zatvor, depresija.
Primjećujem taj prizor dok sjedim na plaži ispred samog kluba. U restoranu, odmah pokraj kluba, vodeći ljudi dogovaraju kako izaći iz situacije.
Okupili su se oko okruglog stola i planiraju.
“Trebamo odmah otvoriti”, zaključuju.
Pokušavamo doći do vlasnika kluba, braće Bušljeta, Ivana i Nikole, ali odbijaju svaki razgovor.
Raniji problemi. Pogođeni su, mole za razumijevanje, ne žele se još više izlagati, govore da su u šoku i pitaju se: “Je li to neka poruka?”
U društvu prijatelja mlađi brat Ivan Bušljeta događaj je ovih dana, doznajem, prokomentirao riječima: “Ne vjerujem da se u našem Zagrebu može dogoditi ovakav akt.”
I ranije su braća Bušljeta imala problema s prijetnjama, napadima. Starijeg brata Nikolu Bušljetu lani je ispred njegove kuće napao maskirani muškarac sa željeznom šipkom u rukama, no on mu je uspio pobjeći i napad prijaviti policiji. Povezivalo se to poslije s Bušljetinim potencijalnim ugostiteljskim poslovima na Hvaru, koji navodno nisu odgovarali ekipi okupljenoj oko Vinka Žuljevića Klice, umirovljenog pukovnika HVO-a, čiji se suradnici dovode u vezu s lokalima na Hvaru.
A Bušljetini prijatelji kažu da je prijetnji bilo i poslije, upravo zato braća i zaziru od medija, javnog izlaganja, priča o uspjehu.
“Treba se maknuti od tih narodnjaka, medija”, komentira neslužbeno jedan od bliskih suradnika braće Bušljeta te dodaje:
“Volio bih znati tko je to napravio, i zašto, jer nije mi jasno da to može netko namjerno napraviti.”
Pitamo ga kako komentira spekulacije da su to možda napravili sami vlasnici kako bi od osiguranja naplatili odštetu pa time preuredili klub, a Bušljetin prijatelj rezignirano odgovara da je to potpuna besmislica.
“Zašto bi si oni u vrhu sezone sami zapalili klub? Zaista bi morali biti ludi, a ne znam tko se u Hrvatskoj uspio naplatiti od osiguranja i obogatiti”, komentira njihov prijatelj.
Braća Bušljeta ne odustaju: ovih dana reklamiraju ponovno otvorenje kluba Ray Grill&Club, i to već za petak, no u drugom prostoru.
Preseljenje. “Uzeli smo klub Room, pa ćemo ga tamo preseliti, ljeti neka bude na Jarunu, a zimi u Roomu”, pohvalio se Ivan Bušljeta prijatelju o vlastitim poslovnim planovima.
Bušljeta je, kao i svi njegovi suradnici, na vlastitom profilu jedne društvene mreže najavio svečano otvorenje.
“Ne smiju se sad samo tako povući, ipak su oni institucija, moraju opet otvoriti, moraju ići dalje”, kaže nam izvor.
Braća Bušljeta odrasla su u zagrebačkoj četvrti Gajnice. Njihovi roditelji nisu bili ugostitelji, a ni poduzetnici, otac je radio kao profesor na fakultetu, a Ivan i Nikola još su kao studenti zagrizli u biznis. Nikola Bušljeta krenuo je s organiziranjem nogometnih turnira, tzv. Ligom poznatih.
“Nikola je zaljubljenik u nogomet, najradije bi samo igrao nogomet, ali nije mu se ostvario taj san”, kaže nam njegov prijatelj.
Braća su vrlo bliska: mlađeg Ivana opisuju kao mirnijeg tipa, više obiteljski naklonjenog, dok je Nikola oduvijek bio više sklon zabavama, noćnim izlascima.
“Uzor su im klubovi po Miamiju, mislim da su vani našli brojne uzore i za klubove i za restorane. Prepoznali su se baš u toj klupskoj sceni Miamija: separei, šampanjci...”, objašnjava nam jedan poznavatelj zagrebačke klupske scene koji dulje prati rad braće Bušljeta.
U desetak godina braća su u suradnji s partnerima izgradila impresivno ugostiteljsko, klupsko, dizajnersko carstvo, koje nije uspjela urušiti ni teška financijska kriza u državi, dapače njihovi core-biznisi i dalje rastu.
Počeli su još kao studenti, Nikola je studirao pravo, a Ivan ekonomiju, u zagrebačkom klubu Gjuro II. “Sjećam ih se dok su po gradu dijelili flayere”, prisjeća se jedan od ljudi s kojima su svojedobno surađivali te dodaje:
“Ostali su mi u pozitivnom sjećanju, bili su korektni, imali su ideje, furali su komercijalu koja im je dobro išla”, kaže. Studentska ideja prerastala je u sve ozbiljniji posao: uslijedili su novi poslovi, klubovi – od zagrebačke Papaye, preko Piranhe, pa opet do Papaye – ali ovaj put na novaljskoj plaži Zrće, a naposljetku su se orijentirali i na restoranski biznis.
Ulazak u modu. Otvorili su luksuzni restoran s cateringom Lido te lanac samoposlužnih restorana Fifty/Fifty, koji su danas u većini trgovačkih centara. Ugostiteljski dio biznisa proširili su i kroz lanac luksuzno uređenih kafića Leggiero, a noviji poslovni iskorak su im dućani muške odjeće Galileo.
Isto tako, organizatori su festivala Ultra Europe, koji se i ove godine održao na splitskom stadionu Poljud, a i lanca vinskih barova La Bodega. Pristojan uspjeh za zagrebačke dečke koji su još prije nekoliko godina po faksu lijepili letke za techno partije.
Danas tvrtke braće Bušljeta ostvaruju milijunske prihode: samo 2013. prijavili su, prema podacima financijskih servisa, više od 120 milijuna kuna prihoda. A te tvrtke prijavile su da zapošljavaju oko 200 ljudi. Tvrtke solidno posluju, nisu u blokadi, a ni u stečaju.
“Prerasli su ugostiteljski posao, postali su prava mala industrija, pogledajte, primjerice, samo Zrće, pa tamo imaju ogromnu zgradu u najmu u kojoj spava samo njihovo osoblje, to su velike količine ljudi, novca, treba sve to voditi, kontrolirati, upravljati time”, kaže nam izvor.
Braću ne prate skandali, priče o razmetanju novcem niti o povezanosti s kriminalnim miljeom. Jedino se mlađi brat Ivan Bušljeta spominjao kao svjedok u sudskom procesu, na suđenju za elitnu prostituciju, koji se vodio protiv Marike Tomljanović Kiprijanovski.
Naši sugovornici uglavnom pozitivno govore o braći, tvrde da su počeli od nule te da ni danas ne zarađuju ogroman novac.
“Pa Nikola živi u podstanarskom stanu i vozi neku Mazdu, i skoro da nema novca u džepu, kakvi bogati poduzetnici?! Znate li što znači voditi sav taj posao? Koliki su porezi, davanja, pa samo ZAMP za organiziranje festivala Ultra traži milijun kuna. Lani su završili s gubitkom, i ovu godinu će. Čak sad razmišljaju da presele festival. Tvrde da se kod nas dere na sve strane: sobe po 350 eura, porezi, ZAMP”, govori nam izvor blizak Nikoli Bušljeti.
Naš drugi sugovornik bliži mlađem bratu Ivanu, koji je završio Ekonomski fakultet, kaže da njegov prijatelj za sebe zna reći: “Mi smo pošteni zagrebački dečki s faksom koje zanima konkretan i korektan posao, i sve što imamo smo mukotrpno napravili. Sve što nas zanima je biznis, zaista smo 200 posto orijentirani na biznis”.
Prema podacima financijskih servisa Ivan Bušljeta povezan je s desetak zagrebačkih tvrtki, u kojima se pojavljuje zajedno s nekolicinom partnera, a njegov brat Nikola Bušljeta s isto toliko. Svi njihovi partneri i suradnici pojavljuju se na različitim funkcijama u tih 20-ak kompanija. Njihovi najčešći partneri su Slaven Stojić, Igor Smola, Ozren Brunović te Igor Roki. Svi oni povezani su preko niza tvrtki: Perfekt, Docta Dicta, Mensa usluge, Mistio usluge, Asii pro, Mondo, Monile...
Riječ je o tvrtkama uglavnom registriranima za ugostiteljstvo i promet nekretninama. Putem Asii proa, primjerice, vode ugostiteljski posao i razvili su danas već snažan brend – Lido, a i zapaljeni je noćni klub poslovao preko te tvrtke koja je 2013. prijavila ukupne prihode od 22,8 milijuna kuna te 48 zaposlenika. Uz to, putem te tvrtke razvili su i samoposlužne restorane Fifty-fifty.
Ali od svih tvrtki, zanimljivo, najbolje se razvija njihov modni brend: lani je najbolje poslovne rezultate ostvarila upravo tvrtka Monile d.o.o., koja stoji iza brenda Galileo. Prošle godine prijavila je prihode od 49,9 milijuna kuna te dobit nakon oporezivanja od šest milijuna kuna.
Rast od 2009. Tvrtka danas zapošljava 94 osobe, a strelovito je narasla od 2009., kad je prijavila prihode od 10,2 milijuna kuna i zapošljavala 33 ljudi. Galileove trgovine nude poslovna odijela, moderne košulje, polo-majice, hlače i cipele te muške modne dodatke poput kravata, torbi, kapa i rukavica.
Imaju prepoznatljive i dizajnerski jasno brendirane lokacije, a tvrtka i brend nastali su prije deset godina. Oni na turskom, njemačkom i talijanskom tržištu zakupljuju kapacitete u kojima proizvode muške odjevne predmete iz vlastitog dizajna. Vlasnici su se već ranije u medijima hvalili da je ključ uspjeha brenda u vrhunskom proizvodu: odličnom omjeru između cijene i kvalitete, stalnom praćenju trendova, širokoj ponudi proizvoda, stalnim akcijama te najviše u sposobnosti da brzo, već u dva do tri tjedna, reagiraju na potrebe i nove zahtjeve. Cilj im je imati od 20 do 25 prodavaonica u domaćim trgovačkim centrima a zatim se početi širiti na Austriju, Sloveniju i ostatak regije. Na početku tog projekta su lutali, odnosno sve je počelo s multibrendovskom trgovinom za mušku modu s potpisima svjetskih dizajnera, ali pokazalo se da se s brendiranim i skupim košuljama privlači ograničen dio potrošača te da u tome tvrtka ima snažniju konkurenciju.
I restoran Lido jedan je od uspješnih projekata, za koji na temelju toga što je okupljalište i restoran te catering žele da preraste u mjesto za cjelokupnu organizaciju vjenčanja i proslava.
U zoru je stradao i dio tog restorana. Nepoznati počinitelj razbio je staklenu stijenu lokala, polio unutrašnjost kluba benzinom te otvorenim plamenom zapalio klub.
Policijski očevid dokazao je da je požar u klubu podmetnut. Vatra se proširila i na restoran, a ukupna materijalna šteta na oba lokala zasad još nije utvrđena. Ako je suditi prema tome da je nekadašnji Mansion, a današnji Ray Club, izgorio do neprepoznatljivosti, o šteti se može govoriti i u milijunskim iznosima.
Na sreću, u lokalu, jer je otvoren petkom i subotom, nije bilo gostiju te nitko nije ozlijeđen. Ako policija uhiti počinitelja, teretit će ga za dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, a za to mu prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Postavlja se pitanje je li netko želio nauditi vlasniku lokala ili je to tek dijelo nekog piromana. Prijatelji braće Bušljeta ne žele nagađati, ali pričaju da ljudi imaju potpuno iskrivljenu sliku o njima.
Normalan život. “Čim imaš lokale, pojavljuješ se u medijima, misle da si pun love. A u vlasničkoj strukturi svih tih tvrtki je njih nekoliko i ne zarađuju baš tolike milijune. Da, prihodi su veliki, ali su veliki i troškovi, nije to baš jednostavan biznis. A braća, kažem vam, žive zapravo normalnim životom, ne voze bijesne automobile, nemaju skupocjene nekretnine...”, priča nam izvor blizak braći Bušljeta.
Iako spominjemo uspješne projekte, naš sugovornik ističe da nisu svi poslovi u koje su ulazili bili uspješni.
“Uspješni poslovi postali su poznati i prepoznatljivi, ali bilo je tu i neuspjeha, probali bi pa vidjeli ide li ili ne ide, pa bi probali nešto drugo. Nije baš da im je sve krenulo odmah, trebalo je puno truda, rada, upornosti, a svi su ih rušili, pljuvali, negativna poduzetnička klima, atmosfera...”, žali se jedan njihov poznanik te dodaje:
“Sad na sve još i ovo: mislim da braća Bušljeta gledaju kako da izađu iz ovog biznisa, jer pitanje je: isplati li se?! Isplati li se da ti podmeću požare, napadaju te po mračnim ulicama, prijete?”, pita se izvor blizak starijem bratu Bušljeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....