Nepoznati Jacko

Ja sam Petar Pan - govori Michael Jackson britanskom novinaru Martinu Bashiru u dokumentarcu o njegovom životu snimljenom 2003. “Ne, niste, vi ste Michael Jackson”, odgovara mu Bashir.

“Ne”, ispravlja ga Jackson. “Ja sam Petar Pan u svojem srcu.”

Kontroverzni dokumentarac, jedna od rijetkih prilika u kojoj je Jackson dopustio da se na sekundu podigne veo koji je prekrivao njegov intimni život, vjerojatno će vrlo skoro opet biti emitiran na televizijama diljem svijeta. Ispovijest u kojoj je Jacko otvoreno govorio o svojim neobičnim prijateljstvima s djecom i odnosu s ocem, nakon njegove smrti prošloga četvrtka u 50. godini života, opet je vruća roba. Čini se da ta TV-priča skriva odgovore na tajne o životu “prvog crnca koji je postao globalno slavan i istodobno najslavnijeg bijelca koji je ikada umro”, kako ovih dana, posprdno kritičari sumiraju njegov život.

Vječni dječak bez djetinjstva. Sve do kraja Jackson je, barem u svojim očima, ostao Petar Pan, dječak koji nikada nije odrastao. Svima ostalima bio je čudak koji ipak nepovratno stari: dijete zarobljeno u tijelo odrasloga čovjeka koje ne prestaje tražiti svoje izgubljeno djetinjstvo.

Što bi se dogodilo da je Petar Pan fizički ipak odrastao? Pretvorio bi se u Michaela Jacksona, odgovaraju ovih dana psiholozi, sociolozi i drugi stručnjaci koji su doktorirali na ljudskim devijacijama. Jacko bi znao i razumio da je odrastao čovjek, no ne bi se mogao s time pomiriti. Vjerojatno bi utjehu potražio u alkoholu ili tabletama, i nekoliko puta patio od krize identiteta.

Michael Jackson, međutim, nikada nije imao, ne sretno djetinjstvo, nego djetinjstvo nije imao uopće. Sedmo od devetero djece u obitelji Jackson, rođeno 29. kolovoza 1958. u Garyju u Indiani, počelo je raditi već u dobi od pet godina. Njegov otac Joseph rano je prepoznao ono što je njegova majka Katherine vidjela kao nešto posebno. “Ne vjerujem u reinkarnaciju, no znate kako se djeca kreću nekoordinirano? E pa Michael se nikada nije tako kretao. Dok je plesao, činilo se kao da pleše neka mnogo starija osoba”, objasnila je mnogo kasnije.

Iako je Michaelov talent još u djetinjstvu bio izražen, ono što ga je lansiralo u orbitu slavnih imalo je manje veze s njegovim plesom i pjevanjem, a više s očevim frustracijama - neuspjelu karijeru R&B gitarista u grupi The Falcons bio je prisiljen zamijeniti upravljenjem kranom. Postao je opsjednut. Joe je prisiljavao djecu da vježbaju do dugo u noć i zabranjivao im da imaju prijatelje. Kad je Jacksonu bilo deset godina Jackson 5 potpisali su ugovor s Motown Records. U idućih šest godina snimili su 13 albuma. Godinama poslije Jackson je priznao kako bi znao stajati u studiju za snimanje, gledati van kroz prozor djecu kako se igraju i istodobno plakati od samoće.

Otac despot. Kako bi bio siguran da će kvintet njegovih sinova uspjeti, Joseph je njihovom karijerom upravljao najčešće šakama i zastrašujućim bijesom. U dokumentarcu iz 2003. Michael je potvrdio ono što su svi već odavno znali - rekao je kako ih je otac često znao tući tijekom vježbi za nastupe ili ih bacati u zid ako bi u čemu pogriješili.

“Užasno smo ga se bojali”, rekao je pjevač. Njega je otac posebno terorizirao, do te mjere da se znao trenutno razboljeti kad bi ga vidio, priznao je Opri Winfrey u intervjuu 1993. godine.

Jackson je govorio i o tome kako je već u sedmoj godini patio od poremećaja hranjenja, vjerojatno bulimije -posljedica straha od očeve željezne discipline. Često je, čim bi ga ugledao, počeo povraćati. “Iako smo svi radili vrlo naporno, otac me nikad nije pohvalio. Ako bih imao sjajan nastup, on bi rekao da je nastup bio dobar. A ako je nastup prošao dobro, ne bi ništa rekao. Čvrsto je odlučio od nas napraviti komercijalni uspjeh. Moj je otac bio menadžerski genij, a moja braća i ja dugujemo mu profesionalni uspjeh”, napisao je sam Michael, u kolumni za časopis o židovskoj duhovnosti, OLAM Magazine.

Dok bi stajao na pozornici, publika mu je klicala. Kad bi sišao s nje, čekale bi ga očeve pljuske. Joseph je, navodno, jednom prilikom Michaela držao naopačke, za jednu nogu, i udarao ga po leđima i stražnjici. Za vrijeme vježbi sjedio bi ispred dječaka u fotelji, s remenom u rukama, i kad bi netko od njih pogriješio, on bi te “zbilja razderao, zbilja bi te dohvatio”, ispričao je u intervjuu Bashiru i počeo plakati.

Otac se jedne noći, dok je Michael spavao, popeo u njegovu sobu kroz prozor. Na licu je nosio zastrašujuću masku, a u sobu je upao vrišteći i vičući. Joseph je poslije tvrdio da je tako htio naučiti djecu da nikada ne ostavljaju otvoren prozor noću. Godinama je Michael i dalje sanjao jednu te istu noćnu moru – da ga netko otima.

“Sjećam se da me je otac kad sam imao četiri godine, dok smo bili na karnevalu, podigao i stavio na ponija. Bila je to mala gesta, nešto što je vjerojatno zaboravio za pet minuta.

No zbog tog jednog trenutka on ima posebno mjesto u mom srcu. Bila je to gesta koja je pokazala da mu je stalo. A bilo je i nekih drugih. Kao dijete volio sam jesti krafne s glazurom. Svakih nekoliko tjedana ujutro bi me na kuhinjskom stolu dočekala vrećica krafni – bez poruke, samo krafne. Kao da je dobra vila posjetila našu kuhinju. Mislim da ih je otac ostavljao noću kako ga nitko ne bi uhvatio. Bojao se emocija, nije ih razumio. No razumio se u krafne”, napisao je i otkrio kako mu je trebalo mnogo vremena da shvati da ga je otac gurao jer mu je želio najbolje.

Nosati. Iako je tvrdio da se pomirio s ocem i prihvatio njegovu “nesavršenu ljubav”, taj je odnos, čini se, na Michaela ostavio trajne posljedice. Sa 19 godina Michael je postao odlučan da oca isključi iz svoje karijere. Pošto je CBS Records “otkupio” Jackson 5 od Motowna, rekao je šefu CBS-a Walteru Yetnikoffu kako vjeruje da bi on bio bolji glasnogovornik grupe od svoga oca. Za takav potez imao je dobar razlog: u intervjuu Bashiru Michael je priznao da mu se otac često rugao zbog širokog nosa i adolescentskih akni. Zvao ga je “Nosati”, a vjeruje se da je taj stalni rafal kritika otkočio Jacksonovu ovisnost o plastičnim operacijama.

Javno je priznao samo dvije operacije nosa, no kozmetički kirurzi koji su proučavali njegove fotografije tvrde da ih je izveo mnogo više, vjerojatno toliko da je na kraju potpuno uništio nosnu hrskavicu. Kirurginja iz New Yorka dr. Pamela Lipkin tvrdi da je Michael odlazio na plastične operacije još od djetinjstva, te da je izmijenio obrve, bradu, obraze i izbjeljivao kožu.

S vremenom je Jackson postajao i sve bjelji, iako je često tvrdio da je njegova fizička metamorfoza – iz crnca u bijelca - rezultat liječenja vitiliga, autoimunosne bolesti kod koje se na koži pojavljuju sporadične bijele mrlje. Poznato je da je za jedno liječenje vitiliga posebnom kremom potrošio više od 300 tisuća kuna. No do tada je već postao potpuni zatvorenik svoje slave.

Nije mogao izaći van na ulicu a da netko ne počne za njime trčati. Toliko se navikao na čuvare da je jednom priznao da se počinje tresti od straha ako sam mora otvoriti vrata. I da bi, kad bi mogao, spavao na pozornici: "Cijeli se moj život odvijao na pozornici, zbog čega ljude doživljavam kao one koji plješću, uzvikuju ili trče za mnom. Osjećam strah u gomili."

Na pozornici Jackson nije osjećao strah, nego ushićenje. “Ljudi bi na pozornicu bacali novac, tone dolara i sitniša. Džepovi bi mi bili toliko puni novca da nisam mogao držati hlače. Zbog toga sam nosio teško remenje. I kupovao slatkiše kao lud.”

Ljubav za dječake. Novac je Jacksonu omogućio da ispuni svoju najveću želju: da sa 28 godina kupi ranč Neverland 1987., na kojem je živio s cijelom menažerijom. Vrijeme je najradije provodio u društvu čimpanze Bubbles koja je često bila obučena kao i on, ili pak s nekom drugom životinjom iz svojeg zoološkog vrta.

Bubbles je na Neverlandu spavao u kolijevci, koristio se Jacksonovim zahodom i uživao u zabavama na koje mu je Michael dovodio druge slavne životinje – Tarzanovu čimpanzu Cheetu, odanog Lassieja i pametnog psa Benjija. No, kad je Bubbles došao u tinejdžersku dob, postao je toliko agresivan da ga je morao premjestiti u utočište za životinje jer se Jackson bojao da bi mogao napasti njegova sina.

Istodobno su se širile glasine kako je Jackson bio na hormonalnom tretmanu koji mu je pomogao da sačuva visok, fleksibilan i ženskast vokal. Navodno je jeo samo voće i orašaste plodove kako bi sačuvao falset. Pričalo se i da je spavao u hiperbaričnoj komori kako bi usporio proces starenja.

Žena gotovo da i nije bilo u njegovu životu. U osamdesetima je Michael, navodno, bio u vezi s Madonnom i Naomi Campbell, no one su vjerojatno bile predstava za javnost. Činio se, zapravo, kao aseksualno biće sve dok glasine o njegovim neobičnim odnosima s dječacima nisu postale javne.

Godine 1993. optužen je da je zlostavljao 11-godišnjeg Jordyja Chandlera koji je često znao prenoćiti na Neverlandu. U tom je trenutku bio na turneji u Aziji: otkazao je sve, pravdajući se iscrpljenošću i ovisnošću o tabletama protiv boli. Jacksonov odvjetnik tvrdio je da su optužbe izmišljotine dječakova oca zubara koji je htio iskamčiti novac za svoje scenarističke snove.

Ipak, neke su stvari bile čudne. Jackson je navodno za Jordana smislio listu od šest pravila. Lista je, između ostaloga, sadržavala zakletvu da će se obojica odreći žena, da nikada neće odrasti i da će postati “bolji od najboljih prijatelja”. Kriminalistička istraga na kraju je zatvorena, jer je Jordy odbio svjedočiti protiv “svojeg najboljeg prijatelja”. Naravno, pošto je Jackson njegovu ocu isplatio 20 milijuna dolara.

“Ako sam za išta kriv, onda sam kriv za to što pokušavam dati sve što imam kako bih pomogao djeci diljem svijeta. To činim iz ljubavi prema djeci bilo koje dobi i bilo koje boje kože. Neizmjerno mi je zadovoljstvo kad vidim njihova nevina i nasmiješena lica. Kroz njih uživam u djetinjstvu koje nikada nisam imao”, izjavio je Jackson.

Ako je nevin, zašto je onda platio, pitali su ga prijatelji.

Odgovarao je kako je htio da to samo što prije završi, jer se bojao da bi suđenje uništilo njegovu glazbenu karijeru. Za to vrijeme postao je ovisan o lijekovima i ponovno počeo patiti od bulimije. Skandal je ipak imao posljedica – izgubio je pokroviteljstvo Pepsi, dogovor s Disneyem...

Nesposoban za zločin. Drugi je slučaj isplivao potkraj 2003., neposredno nakon intervjua s Bashirom, i on je doista uništio Jacksona. Policija Santa Barbare uhitila je Jacksona zbog optužbi 13-godišnjeg dječaka Gavina Arvizoa, oboljelog od raka, koji je također znao prenoćiti na ranču.

Da je dokazana optužnica od 10 točaka, Jackson bi u zatvoru završio na 20 godina. Na suđenju koje je trajalo 14 tjedana pojavio se cijeli niz slavnih osoba – od Jaya Lena do Macaulaya Culkina, koji je svjedočio kako se, dok je on spavao u Jacskonovu krevetu kao dijete, nije događalo ništa seksualno, a Michael je na suđenje dolazio u pidžami i gornjem dijelu fraka. U lipnju 2005. Jackson je oslobođen svih optužbi.

Tijekom suđenja porotnici su čuli da je Jackson serijski pedofil, koji je dovlačio djecu na ranč, dajući im alkohol koji je nazivao Isusovim sokom. Optužen je da je njihove majke zasipao darovima, odvlačio dječake u krevet, seksualno ih zlostavljao i potom kupovao njihovu šutnju. Nekoliko je ključnih svjedoka na kraju priznalo da je lagalo pod zakletvom. Drugi su priznali da su dobili novac za priče koje su ispričali novinarima. Psiholog Stan Katz tvrdio je da je zvijezda zamrznuta u psihi desetogodišnjaka, a to ne odgovara profilu pedofila.

To je tvrdio i ugledni američki politički novinar Jacob Weisberg u časopisu Slate. “Zlostavljači djece skloni su ponavljati prijestupe. Prema jednom istraživanju, prosječan zlostavljač počini oko 280 zločina. Ipak, usprkos tome što je Jackson bio vrlo bogat, što je značilo da i njegove žrtve mogu postati vrlo bogate, samo su ga dvije javno optužile.

Te dvije tužbe razdvajalo je 10 godina i ne mogu poslužiti kao dokaz obrasca devijantnog ponašanja. Dodirnuo on neko dijete seksualno ili ne, Jackson se činio kao osoba koja je emocionalno previše zamrznuta da bi reagirala na odrastao način, uključujući i onaj poremećeno seksualni. Naivan, djetinjast i teško povrijeđen, činio se nesposobnim ne samo za kriminalne radnje nego i za ponašanje odrasle osobe”, napisao je Weisberg.

Michael je počeo raditi s pet godina, nikada nije išao u školu, nije se igrao s drugom djecom, nije imao prijatelje. Umjesto toga pretvoren je u seksualiziranog čudaka, dječaka čiji je soprano budio zapretane strasti u odraslim ženama. Svjedočio je seksualnosti u dobi kada je to većini djece zastrašujuće i nerazumljivo. Već s 10 godina nastupao je u striptiz-klubovima i skrivao se ispod pokrivača u hotelskim sobama dok su se njegova starija braća seksala s obožavateljicama.

U intervjuu Bashiru Jackson je inzistirao na tome da nema ničeg neobičnog u njegovom odnosu s dječacima. “To nije seksualno. Ušuškam ih, donesem im toplo mlijeko i kekse. Jako je lijepo.” Dodao je i kako njegova vlastita djeca stalno spavaju s drugim ljudima. Čini se da su mnogi dijelili stav s njim, jer čak i dok je svaki dan dolazio na suđenje, roditelji su podizali svoju malu djecu i vikali: “Molim te, uzmi ga, Michael! On će biti tvoj novi prijatelj!”

“Umrijet ću kao Elvis”. Dva braka, koja su se zbila između dvije javne optužbe za seksualno zlostavljanje, danas se čine kao Jacksonov pokušaj da popravi svoj javni imidž. Godine 1994. oženio se Lisom Marie Presley, no veza je trajala manje od dvije godine. Sve do danas Lisa Marie tvrdi da su se ona i Michael vjenčali iz ljubavi, te da su Jackson i ona uživali u “normalnom seksualnom životu”.

Rastali su se, kaže, jer se više nije mogla nositi s njegovim autodestruktivnim ponašanjem. Ovih je dana otkrila kako joj je Jackson jednom rekao da će skončati kao i njezin otac Elvis, koji je 1977. umro od srčanog udara. Lisa ga je pokušala razuvjeriti, no Michael se nije dao. “Razboljela sam se i postala potpuno iscrpljena u nastojanju da ga spasim od njegova autodestruktivnog ponašanja, i od odvratnih vampira i pijavica koje je magnetskom snagom skupljao oko sebe”, napisala je na svom blogu na MySpaceu.

Godine 1996. Jackson se vjenčao sa svojom bivšom medicinskom sestrom, Debbie Rowe, koja mu je rodila dvoje od troje djece, Princea Michaela mlađeg (1997.) i Paris Michael Katherine (1998.). Kad se rastao s Debbie ona se odrekla svih roditeljskih prava. Nikada međutim nije otkrio identitet majke svojega trećeg djeteta Princea Michaela II. (2002.), kojeg svi zovu Blanket (dekica). Djeca nimalo ne nalikuju na Jacksona, kako se vidi na rijetkim fotografijama.

Dvije oporuke. Jacksonova obitelj sada je suočena sa svom težinom njegova naslijeđa. Iako je Michael živio u dugovima, njegovo bogatstvo nije zanemarivo – svake je godine zarađivao 30 milijuna dolara. Tko će ga naslijediti, još nije poznato.

Ostavio je iza sebe najmanje dvije oporuke. Njegovi roditelji, otac Joseph i majka Katherine, koji danas oboje imaju 79 godina, moraju odlučiti hoće li ga, nakon druge obdukcije koju su zatražili, kremirati u skladu s uvjerenjima Jehovinih svjedoka ili će ga pokopati u skladu s njegovim preobraćenjem na islam. Pitanje je i tko će se brinuti o njegovo troje djece.

Jedna je stvar, međutim, sigurna i potvrđuje tezu o Michaelu Jacksonu kao dječaku iz bajke koji se osjećao svoj samo dok je “mjesečevim hodom” skakao s jedne na drugu pozornicu. Nakon suđenja za slučaj Arvizo Michael više nije snimio ništo značajno niti je otišao na neku važniju turneju. Kad se ugasio aplauz, ugasio se i on.

S DRUGE STRANE SLAVE

Hipohondar i ovisnik o šakama lijekova

Kad se Michael Jackson posljednji put pojavio u javnosti, kako bi najavio povratničke koncerte u Londonu, sličio je kosturu. Jedva je izdržao dvije minute pressice.

Jacksonova obitelj uvjerena je, iako zasad nema dokaza, da je za njegovo loše stanje i smrt kriv dr. Conrad Murray (56), koji se s Jacksonom sprijateljio lani dok ga je liječio od prehlade. Žele znati je li Murray pjevaču prije smrti dao snažan lijek protiv boli, Demerol. Michael je, prema svjedočenju njegovih najbližih, pio mnogo lijekova – od vitaminskih tableta do lijekova protiv tjeskobe i depresije, poput Valiuma i Xanaxa. Najviše je, međutim, uzimao analgetike, po svom sastavu nalik opijatima.

Obiteljski odvjetnik Jacksonovih, Brian Oxman, jednom je prilikom izjavio da Michael pije analgetike u ogromnim količinama. Vjeruje se da je dobar dio tih lijekova nabavljao ilegalno. No čini se da je lijek prvog izbora za Jacksona bio upravo Demerol, o kojemu je postao ovisan za vrijeme suđenja 2005. U kombinaciji s drugim sedativima i alkoholom osoba koja ga pije može pasti u komu. Jackson je tvrdio da lijekove uzima zbog bolova, no Oxman tvrdi da je Jackson bio hipohondar. Isto misli i prijatelj Tarak Ben Ammar: “Nikad nismo znali je li uistinu bolestan, jer je stalno bio okružen šarlatanima koji su mu naplaćivali tisuće dolara za lijekove i vitamine”.

KOLUMNA ILKA ČULIĆA

Tajna veza Jackoa i Obamine pobjede

Crni kralj popa utro je put prvom crnom predsjedniku

U većini zapadnih zemalja Michael Jackson je do sredine osamdesetih godina postao barem jednako popularan kao Elvis u pedesetima, Beatlesi u šezdesetima ili ABBA u sedamdesetima. No, baš nitko od njegovih prethodnika u panteonu pop glazbe nije ostavio toliko duboke tragove po udaljenim krajevima svijeta.

Dok je na američkom tržištu “Thriller” prodan u 28 milijuna primjeraka, što je jedna od najvećih tiraža svih vremena uz kompilaciju hitova grupe Eagles, ukupna prodaja Jacksonova planetarnog bestselera procjenjena je na fantastičnih 109 milijuna primjeraka, a tome još treba dodati desetine milijuna kazeta odrađenih na crno u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Kako posrnuli diskografski imperiji u posljednjih pet godina nisu zabilježili nijednu pojedinačnu nakladu veću od 20 milijuna primjeraka, čini se da će Jacksonov rekord ostati zauvijek.

Epohalni album “thriller” objavljen je u jesen 1982. godine i prije svega je poremetio tradicionalnu crno-bijelu podjelu uloga na američkoj pop sceni. Za Michaelovu solo karijeru bio je neprocjenjivo važan i prethodni album “Of The Wall” s kojim se 1979. godine izvukao iz sjene obiteljskog sastava Jacksons 5 i iskušao sve prednosti suradnje s proslavljenim producentom Quincyem Jonesom.

Višemilijunska naklada ploče “Off The Wall” ipak nije zadovoljila sve njegove apetite. Tražeći konačnu potvrdu vrijednosti svoje glazbe tada se pokušao probiti na naslovnicu Rolling Stonea. Iz redakcije najutjecajnijeg američkog rock magazina dobio je samo poruku da naslovnica i veliki intervju s crnim glazbenikom ne prodaju novine. Odgovorio im je da će doći dan kad će oni njega moliti za intervju i počeo raditi na albumu koji će biti jednako privlačan za crnu i bijelu publiku. Izlazak “Thrillera” najavio je hit singl “The Girl Is Mine” snimljen u duetu s Paulom McCartneyem, a album na kojem su surađivali Quincy Jones i ponajbolji kalifornijski studijski muzičari iz grupe Toto već je nakon tjedan dana imao milijunsku nakladu.

Do kraja 1982. godine Michael Jackson se uspinjao prema vrhu američke top liste albuma, ali to je prošlo bez ikakvog odjeka na MTV-u koji je bio potpuno prilagođen ukusu bijele Amerike i uglavnom nedostupan zvijezdama crne glazbe.

Pošto je mtv odbio emitirati spot za Jacksonovu pjesmu “Billie Jean” koja je s efektnim rokerskim solom gitarista Eddiea Van Halena sasvim očito pretendirala na bjelačku publiku, predsjednik uprave diskografske kuće CBS Walter Yetnikoff zaprijetio je da će povući iz programa sve spotove svojih izvođača i javno progovoriti o rasističkom tretmanu crnih glazbenika.

Kad je MTV napokon popustio pritisku moćnog CBS-a i širom otvorio vrata Michaelu Jacksonu, svakodnevno emitiranje vrhunski režiranih spotova “Billie Jean” i “Beat It” izazvalo je najveći preokret u američkoj pop glazbi nakon pojave Elvisa Presleya, a “Thriller” je mjesecima bio daleko najtraženiji album na tržištu. Do sredine 80-ih godina svijet su preplavili jeftini auto-kazetofoni, walkmeni i ghettoblasteri s kojima se drastično povećala potrošnja pop hitova, a od toga je opet najviše profitirao Michael Jackson jer je i sljedeća dva albuma “Bad“ i “Dangerous” prodao u tridesetak milijuna primjeraka.

Premda su James Brown, Miles Davis, Jimi Hendrix i Stevie Wonder znatno više zadužili američku glazbu, crna Amerika nikad prije nije imala glazbenu zvijezdu takvog sjaja. Jackson je s “Thrillerom” postao toliko popularan da je istodobno na domaćem terenu mogao doprinositi afirmaciji afro-američkog identiteta, a u svijetu predstavljati jedan od nezaobilaznih faktora amerikanizacije uz Coca Colu i McDonalds. Ubrzo se pokazalo da će to biti prevelik teret za glazbenika koji nikad nije imao priliku upoznati se sa stvarnim svijetom jer je od svoje šeste godine bio angažiran u show businessu.

Traume iz djetinjstva trajno su zakomplicirale njegov privatni život, na koncu rastegnut između filantropije i pedofilije, ali popularnost mu je ostala gotovo neokrnjena. Možda ni Barrack Obama ne bi postao prvi crni američki predsjednik da prije njega Michael Jackson nije bio proglašen kraljem popa.