Službeni posjet Hrvatskoj sirijski predjednik Bašar al Asad smatra dobrom prilikom za približavanje svoje zemlje Europi, a od hrvatskog kolege Stjepana Mesića je u srijedu ujutro u Zagrebu dobio potporu u rješavanju brojnih otvorenih pitanja na Bliskom istoku. Asad je potvrdio da je Sirija spremna, uz posredovanje međunarodne zajednice, nastaviti mirovne pregovore s Izraelom, s kojim je već četiri desetljeća u ratu.
Dvojica predsjednika, koji su se upoznali krajem prošle godine u Damasku, ovaj su put više razgovarali o politici, a manje o gospodarskoj suradnji jer, kako doznajemo u Uredu predsjednika, hrvatske institucije još nisu pripremile ugovore koji bi omogućili hrvatskim tvrtkama značajniji prodor na veliko sirijsko tržište. Zbog toga je Asad osobno Mesiću izrazio žaljenje.
Bez Asme
Sirijski predsjednik u Zagreb nije poveo svoju atraktivnu suprugu Asmu, pa je stoga i Mesić na svečanu večeru na Pantovčaku došao bez svoje prve dame. Na sirijski zahtjev serviran je mesni meni - juneće pisanice i štrukli – a kako Asad ne konzumira alkohol, iz njegovog su protokola tražili da se i prilikom neizostavne zdravice piju sok ili voda.
Sirijska državna agencija SANA izvještava kako Ina u Siriji uspješno radi na istraživanju i crpljenju nafte i plina te da postoje velike mogućnosti za suradnju u turizmu. Također ističu tradiciju dobrih odnosa iz vremena Jugoslavije. Mesić se pak, doznajemo u njegovom uredu, zalaže i za liberalizaciji viznog režima, pri čemu je sirijskim državljanima danas mnogo teže dobiti hrvatsku vizu nego obratno. Nakon što se u srijedu sastao i s premijerkom Jadrankom Kosor i predsjednikom Sabora Lukom Bebićem, Asad je prije odlaska iz Zagreba, planiranog za četvrtak popodne, poželio ujutro privatno posjetiti Muzej grada Zagreba.
Kult ličnosti
Bašar al Asad svakako je jedan od najmoćnijih ljudi na Bliskom istoku. Za predsjednika je prvi put izabran 2000., nakon smrti svoga oca Hafeza al Asada, koji je politikom čvrste ruke vladao Sirijom tri desetljeća. Upućeni u političke prilike Bašara percipiraju kao vladara otvorenijih pogleda prema Zapadu. Njegova u narodu vrlo omiljena supruga Asma je kao kći sirijskih emigranata do udaje živjela u Londonu.
Asadove su slike u Siriji izvješene u svim javnim ustanovama, iznad recepcija svih hotela, u najfinijem restoranu i najbjednijoj pečenjarnici, u izlogu skoro svakog dućana, pa i na zadnjim staklim mnogih automobila, da ne spominjemo džambo-plakate postavljene po Damasku, uključujući i onaj na glavnom ulazu u stari bazar, kao i uz međugradske prometnice, svakih desetak kilometara... U Siriji će baš svi, bez trunčice kritičnosti, reći kako ga obožavaju jer je dobar i pravedan prema svome narodu.
- On je jako normalan čovjek, pristupačan, skroman i nije oduševljen što ima toliko njegovih slika, no to je običaj stvaranja kulta ličnosti koji je ostao još iz vremena kad je zemljom vladao njegov otac Hafez - otkriva nam je jedan bivši visoki dužnosnik, koji osobno dobro poznaje mladoga predsjednika. Asada se na Zapadu kritizira zbog velikog broja političkih zatvorenika, neslobode medija i podrške koju pruža militantnim skupinama poput Hezbolaha.
Kraj "osovine zla"
Početkom desetljeća Siriju je, zajedno s Iranom, Bushova administracija prozvala "osovinom zla". No, u svibnju ove godine američki predsjednik Barack Obama u Damask je poslao posebnog izaslanika Georgea Mitchella, koji je nakon susreta sa sirijskim predsjednikom njegovu zemlju nazvao "ključnim faktorom stabilnost na Bliskom istoku". Sjedinjene Države planiraju u Damask vratiti svog veleposlanika, koji je povučen 2004., kad je Amerika Siriji nametnula i ekonomske sankcije. I one bi uskoro mogle biti ukinute.
Odnosi Sirije i SAD-a su dodatno pogoršani 2005., kad je ubijen libanonski premijer Rafik Hariri, za što je američka administracija okrivila Siriju, koja je - pod međunarodnim pritiskom - iz Libonona tada povukla svoju vojsku. Damask pak traži američku pomoć u što skorijem rješavanju pitanja Golanske visoravni, svoga međunarodno priznatoga teritorija koji je Izrael zauzeo još 1967. Hrvatski vojnici od prošle godine sudjeluju u UN-ovoj misiji čuvanja mira na Golanu, koji je od Damaska udaljen svega sat vremena vožnje. Povratak Golana za Sirijce je pitanje časti, no Izrael će se toga teritorija s velikim izvorima pitke vode, vrlo teško odreći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....