Novi imidž Jamesa Bonda

Kako se noć brže spuštala, tako su svjetla stare jezgre Novog Sada jače sjala. Iako je grad sada živ, James Bond je znao da sakriva mračnu prošlost. Nakon što su Mađari 1942. poklali tisuće njegovih stanovnika i tijela bacili u Dunav, Novi je Sad postao centar partizanskog otpora. Bond je ovdje večeras bio da spriječi novi horor, drukčiji po prirodi, ali jednako stravične magnitude... – tako s uvodnom misijom najpoznatijeg agenta na svijetu u Novom Sadu počinje najnoviji roman o Jamesu Bondu koji je napisao poznati pisac trilera Jeffery Deaver, veliki fan Iana Fleminga, originalnog pisca serijala o agentu 007.

Deaver, Amerikanac koji se bavio novinarstvom i pravom, možda je najpoznatiji po romanu “Sakupljač kostiju” iz 1997., koji je također ekraniziran. Ipak, taj su film s Denzelom Washingtonom i Angelinom Jolie kritičari sasjekli: “Ako imate jak želudac, lakovjerni ste i mislite da su Jolie i Washington zanimljivi, a krasi vas inertan mozak – možda ćete povremeno uživati u ovom filmu.”

Deaverov predložak ipak je bio uspješniji od filma, pa su se nositelji prava odlučili za njega kao autora novog književnog nastavka Bondovih avantura.

Prve recenzije njegova romana “Carte Blanche” pozitivne su i kritičari kažu da piše bolje i od samog Fleminga. Njegov je James Bond veteran rata u Afganistanu i Iraku, zaljubljivi mladi metroseksualac koji voli Rolexe, skupa odijela i vozi Bentley Continental GT. Njegova najnovija igračka je prilagođeni iPhone koji zove IQphone, a zato jer ga u romanu često koristi, britanski novinari su ga već nazvali “agentom s dozvolom za SMS-anje”.

Ipak, u knjizi mogu uživati, pokazuju prve recenzije, čak i Flemingovi puristi. Iako i dalje ne puši, Bond naime pije. Puno. A to je svojevrsni povratak korijenima.

Lik Jamesa Bonda kroz desetljeća je mijenjao izgled i ponašanje, što u filmovima što u knjigama, ali unatoč kameleonskim osobinama, bio je i ostao ogledni primjer alfa mužjaka kojeg obožavaju žene i muškarca. Dijelom šarmer i muška kurva, hedonist i hladnokrvni agent kojeg motiviraju dužnost i ljubav prema britanskom imperiju bio je savršeni uzor muškarcima i predmet čežnje žena.

Izlazak novog romana zato je izvrsna prilika za prisjećanje kako je Bond od Flemingova prijatelja Wilfreda Dunderdalea, stvarnog agenta po kojemu ga je pisac zamislio, postao brutalni i osvetnički raspoloženi Daniel Craig u posljednja dva filma. I što je sve u međuvremenu prošao.

“Bond je sad ponovno promijenio poziciju. U tridesetima je, a crna mu kosa pada ustranu, preko jednog oka. Težak je 77 kg i visok 182 cm. Preko desnog obraza spuštao mu se 8 cm dugačak ožiljak”, opisuje precizno Deaver najslavnijeg agenta na samom početku romana koji je u Britaniji objavljen 26. svibnja, a u Americi izlazi sredinom lipnja.

“Carte Blanche” je 37. službeni roman i prvi koji će se događati u suvremenom svijetu još od Bensonova “Čovjeka s crvenom tetovažom” iz 2002. Zbog toga je Bondova prošlost prvi put promijenjena. U Deaverovoj viziji on je rođen početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a borio se u misijama u Afganistanu i Iraku.

Fleming ga je orginalno zamislio kao veterana II. svjetskog rata i agenta koji je zanat ispekao u Hladnom ratu.

Ipak, puno se toga u međuvremenu promijenilo, a s padom Berlinskoga zida zle ruske KGB-ovce zamijenili su teroristi, poludjeli milijarderi i zle korporacije.

No, to je ionako prevladavajuća tema čitave bondijade. Zlikovci dolaze i odlaze u vihoru povijesti, a agent u službi Njezina Veličanstva ostaje vječni arhetip pozitivca.

Radnja romana “Carte Blanche” smještena je u sadašnjost i odvija se u samo tjedan dana. Bond u njemu prvo sprečava teroristički napad u Novom Sadu surađujući sa srpskim tajnim agentima. Glavni negativac u romanu je Severan Hydt, nizozemski milijunaš koji se obogatio na biznisu s otpadom i koji je opisan kao nekrofil intenzivno opsjednut smrću, čak i erotski.

Sa starim poznanikom iz CIA-e, Felixom Leiterom, Bond protivnika prati u Dubai, a kasnije i u Cape Town. Atraktivne lokacije diljem svijeta i lijepe žene trademark su i ovog romana (Bond tako u krevet odvodi Bheku Jordaan, lokalnu tamnoputu policajku u Cape Townu, i Felicity Willing, glasnogovornicu sudanske humanitarne oganizacije).

Hydtov plan je teroristički napad u Britaniji, a Bond se posvećuje sprečavanju tzv. Gehenne (hebrejski pakao). Zanimljivo, Srbi su izumili oružje za taj napad, tzv. rezač.

Daljnju radnju ne bi bilo fer otkrivati, ali autor romana nekoliko se puta koristi velikim obratima, a Bond sve više mora razmišljati, a manje djelovati. Podzaplet se bavi Bondovim ocem za kojeg agent 007 vjeruje da je bio britanski špijun u Hladnom ratu, dok svi drugi tvrde da je bio izdajica. Osim samog agenta 007 u “Carte Blanche” pojavljuju se i mnogi drugi stalni likovi, također s osvježenim backgorundom.

M (šef tajne službe MI6 za koju Bond radi) ponovno je muškarac, nakon nekoliko knjiga i dva filma u kojima ga je portretirala žena (Judy Dench u filmovima i lik Barbare Mawdsley u knjigama). Možda i najpoznatija tajnica na svijetu, Miss Monneypenny, koja već 40 godina uzdiše za Bondom dok ga otpravlja na misije, jednu za drugom, sada je ponovno mlada žena u ranim tridesetima. U romanu se ponovno pojavljuje i Mary Goodnight, djelatnica Bondova 00 odreda koja se zadnji put u romanima pojavila 1965. (Flemingov “Čovjek sa zlatnim pištoljem”).

Deaver se u romanu namjerno odlučuje ignorirati modernu geopolitičku situaciju dajući tako svom trileru bezvremenski osjećaj, a i negativac je tradicionalno prikazan kao moćni bogati luđak koji želi osvojiti svijet. U najzabavnijem dijelu objavljenih poglavlja Bond, kao bivši pušač, upozorava dvojicu srpskih tajnih agenta da ugase cigaretu. U Srbiji je manje čudan čovjek koji cigaretu ne vadi iz usta nego nepušač – odgovaraju mu oni.

Knjige o Jamesu Bondu uvijek su ostajale u sjeni atraktivnih i uvijek popularnih filmova. Dijelom zato što su knjige često smatrane šundom, a filmovi su se ionako tek ležerno naslanjali na radnju knjiga, često posuđujući naslov jedne, a radnju druge. Usto, poput lešinara razni bi scenaristi zdušno navaljivali na poliranje detalja izvornog teksta. Time je ubijen i dio šarma često luckastih knjiga Iana Fleminga. On je Bonda stvorio dok se odmarao na svom posjedu na Jamajci. Ime mu je dao po američkom orintologu, a lik koncipirao po svom prijatelju Wilfredu Dunderdaleu koji je bio britanski obavještajac.

Stvarni James Bond, ornitolog, umro je 1989. i bio je jedan od najboljih znanstvenika generacije. Fleming je svom liku želio dati obično ime, a kako je i sam bio ljubitelj promatranja ptica, sjetio se Bonda čiju je knjigu o karipskim pticama upravo pročitao. Tako je agent 007 u romanu “Casino Royale” (1953.) dobio ime poznatog znanstvenika.

U pismu Bondovoj ženi Fleming je napisao: “Začudio sam se kako je to kratko neromantično, anglosaksonsko ime istovremeno jako muževno.” I samog je Bonda pitao za dozvolu, a ovaj mu je rekao da ga slobodno iskoristi.

Flemingov je Bond bio otmjeni, bogati i pomalo samotni špijun heroj kojem su dužnost zaštita kraljičina imperija i obrana zemlje, a lijepe žene i skupocjena odijela usputna strast. Fleming je napisao 12 romana i dvije zbirke kratkih priča o agentu 007. Bonda je opisao kao strastvenog pušača te kao pijanicu i ženskara.

Kad je Fleming preminuo 1964., naslijedio ga je Kingsley Amis, koji je pod pseudonimom Robert Markham napisao jedan jedini roman, “Colonel sun”, 1968. godine. Amis je izuzetno vjerno slijedio Flemingovu viziju, a sljedeći je roman izašao tek nakon 13 godina.

Vlasnici franšize obnavljanje serijala povjerili su britanskom autoru Johnu Gardneru, a ovaj je Bonda, bez previše razmišljanja, iz šezdesetih prebacio u osamdesete, a da junaka nije ostario ni za jedan dan (slično su se ponašali i scenaristi u filmovima gdje je Bondova starost ovisila o starosti glumca koji ga portretira). U Gardnerovim romanima, u njih ukupno 14, Bond sve češće koristi modernu tehnologiju i manje puši. Sve je sličniji modernom muškarcu 80-ih. Radnja se prebacila u Istočnu Europu.

Sljedeći se kao autor okušao Raymond Benson koji je napisao šest romana, a onda je pod budnim okom javnosti serijal nastavio Seb Faulks koji se u potpunosti vratio Flemingovu stilu. Radnju je vratio u šezdesete i svijet koktela, lijepih žena, skupih automobila. Najžešći fanovi Faulksu su prigovarali da je kod agenta 007 zaboravio njegov šarm i oštre brze replike koje je izmjenjivao s negativcima.

Sada serijal preuzima Jeffery Deaver.

Iako su knjige uvijek smatrane slabijima od filmova, neke od najboljih scena i zapleta smislili su upravo pisci, a ne scenaristi i redatelji. Dobro poznatu tučnjavu u vlaku u filmu “Iz Rusije s ljubavlju” (koji pamtimo i po kratkoj sceni sa zagrebačkog željezničkog kolodvora) smislio je sam Fleming u istoimenom romanu iz 1957. godine. U filmu ju je izvrsno odglumio Sean Connery.

Među boljim trenucima u knjigama je i partija golfa s Goldfingerom (u istoimenom filmu odradio ju je opet Sean Connery), kao i likovi bizarnog para ubojica, Mr. Winta i Mr. Kidda, koji rade za jednog od najupečatljivijih negativaca Ernsta Stavra Blofelda u knjizi “Dijamanti su vječni” 1956. godine (u jednom od najboljih filmova iz serijala portretiraju ih Bruce Glover i Putter Smith).

Fleming je kroz romane na trenutke pokazivao smisao za bizarni humor opisujući prste obamrle od otrova kao krastavce ili nazivajući smrtonosnu negativku Rosu Klebb najstarijom i najružnijom kurvom na svijetu.

Danas se upravo knjiga “Iz Rusije s ljubavlju” smatra najboljom dosad, baš kao što i istoimeni film zauzima visoko mjesto među ljubiteljima serije o Bondu (film danas ipak djeluje sporo i pomalo zastarjelo, iako ima svojih dobrih trenutaka).

I danas traju beskonačne rasprave tko je najbolji filmski James Bond. Puristi i kritičari smatraju da je to Sean Connery, škotski šarmer i pustolov. Najgorim se redovito označava Georgea Lazenbyja koji ga je portretirao samo jednom, u filmu “U službi Njegova Veličanstva”, koji je podijelio i publiku i kritiku.

Ipak, između najgoreg i najboljeg od onih izabranih (briljantno luckasti i uglađeni Roger Moore koji je lik Bonda glumio gotovo parodijski, sasvim solidni Timothy Dalton koji mu je pristupio ozbiljno, inteligentni Pierce Brosnan i surovi Daniel Craig) puno je zanimljivija lista glumaca koji su se prijavili za ulogu, ali su na kraju odbačeni.

Tako je stanoviti Ranulph Fiennes odmah na početku izgubio ulogu zbog Seana Connerya dijelom zato jer je bio, kažu, ružan. “Ima lice kao farmer, a ruke su mu prevelike”, zaključili su producenti prvog filma (“Dr. No”).

Ian Fleming za ulogu je želio Richarda Todda, ali on u svom rasporedu nije našao vremena za snimanje. Omraženi Lazenby koji je 1967. dobio priliku zamijeniti Seana Conneryja pobijedio je u utrci s još četiri glumca jer je najbolje odglumio probnu scenu tučnjave.

Michael Gambon je 1971. sam odustao od uloge smatrajući da nije dovoljno zgodan da portretira agenta 007. Producenti su kratko razmišljali da ulogu dadu pjevaču Tomu Jonesu, ali su odustali.

Johna Gavina su odbili 1973. jer nije Englez porijeklom. Jude Law je odustao jer je smatrao da je prestar 2003., a kad su producenti htjeli zamijeniti Piercea Brosnana 2004., na listi su im se našli mnogi – između ostalih i Heath Ledger, Eric Bana, Colin Firth, Jason Statham, te Hugh Grant, pa čak i Goran Višnjić.

Prema nekim glasinama, producenti su ozbiljno razmišljali i o Willu Smithu, koji bi tako postao prvi Afroamerikanac u toj ulozi, te Cristian Bale, koji je radije odabrao Batmana.

Tako je ulogu preuzeo Daniel Craig, čiji su odabir fanovi isprva izvrijeđali, a kasnije ga slavili kao najuvjerljivijeg i najbrutalnijeg Jamesa Bonda, još od Seana Conneryja. Craig je motiviran osvetom, žene mijenja surovo kao na traci, ne obazirući se što jedna za drugom pogibaju, a muskulaturom i grubim crtama lica nadoknađuje ljepotu i šarm. Pravi muškarac 21. stoljeća i izvrsna zamjena za ljepuškastog i uglađenog Brosnana.

Da lik Jamesa Bonda može imati tisuću lica, pokazuje i odabir Christophera Leeja koji je stopirao sam Fleming (Lee se kasnije proslavio ulogom Bondova najbolje prortretiranog negativca u “Čovjeku sa zlatnim pištoljem”).

Melu Gibsonu rekli su da je prenizak i preslavan za ulogu, a legendarni Cary Grant je 1961. rekao da je u dobi od 58 godina prestar da glumi tajnog agenta.

Danas zvuči gotovo nevjerojatno da je Richard Burton odbio ulogu jer mu producenti nisu htjeli platiti koliko je tražio, a Clint Eastwood je 1971. odbio glumiti rekavši da Bond mora biti Britanac. Slično je rekao i Adam West, tada popularan zbog uloge Batmana u kultnoj tv-seriji “Batman i Robin”.

Gerard Butler i Ewan McGregor su ustvrdili da će im uloga uništiti karijeru te da će ih uvijek povezivati s likom Jamesa Bonda. Čak su i Dalton (koji je glumio agenta 007 u dva filma) i Brosnan o ulozi razmišljali i deset godina prije nego što su je doista prihvatili.

S izlaskom nove knjige ponovno su se pojačale glasine o snimanju novog filma, 23. po redu. Lani je pretprodukcija obustavljena zbog loše financijske situacije filmskog studija MGM, ali posljednje vijesti govore da je prikazivanje novog filma zakazano uoči Božića sljedeće godine, tim više što će 2012. biti službena 50. obljetnica filmskog serijala koji je počeo kultnim prvijencem “Dr. No”.

Redateljsku palicu preuzeo je Sam Mendes, redatelj proslavljenih drama poput “American Beauty” i “Revolutionary Road” (obje vrhunske studije karaktera), što samo nastavlja smjer kojim producenti idu (za prošli, “Quantum of Solace”, odabrali su Marca Fostera koji je režirao mučni “Monsters Ball” s Halle Berry i Billyjem Bobom Thortonom).

Daniel Craig vraća se kao Bond, Judy Dench kao M, Ralph Fiennes mogao bi se, spekulira se, pojaviti kao negativac. Hoće li to biti Severan Hydt, tek ćemo vidjeti.