Marina Perazić (51) karijeru je započela davnih dana kada su trgovački centri bili egzotika radi koje se odlazilo u Italiju, Big Brother tek pojam iz Orwellove distopije, a paparazzo lik iz Fellinijeva filma. U tek nešto više od 20 godina ova cura s riječkog asfalta prošla je put od jugoslavenske pop ikone i seks simbola, preko anonimne newyorške babysitterice i konobarice u sumnjivim kvartovima, pa sve do natjecateljice u hrvatskoj i srpskoj ”Farmi”, gdje je završila kao nezaposlena samohrana majka ovisna o očevoj mirovini.
U popularnim reality showovima vrijeme je uglavnom provodila neprestano se natežući pred kamerama s dvostruko mlađim kvazizvijezdama, priskrbivši reputaciju konfliktne i pomalo histerične osobe. No, Marina kaže da je ostvarila ono što joj je i bio cilj – zaradila je dovoljno novca da poplaća dugove i kćeri kupi laptop.
- Odmah sam rekla da ovo radim isključivo radi novca i nemam se čega sramiti. U Hrvatskoj su, nakon izlaska iz ”Farme”, reakcije bile odlične, ljudi su me zaustavljali i čestitali mi jer sam priznala bijedu u kakvoj sigurno živi 80 posto građana. U Srbiji je bilo drukčije. Dočekali su me na nož, proglasili me manipulatoricom. Imam osjećaj da je tamo još uvijek sramota priznati da nemaš novca. Nakon sve skupa 22 tjedna, osjećam se toliko umorno, iscrpljena sam i trenutačno samo želim uživati ne radeći ništa.
U ulozi glavnog vokala grupe Denis&Denis našli ste se slučajno?
- Davor je kupio svoj prvi kompjutor, počeo nešto slagati, pojavljuju se i ritam-mašine. Konačno je mogao raditi sve sam, kod kuće, i izbjeći bend koji ga je znao frustrirati. Odlučio je napraviti neke demo snimke. Međutim, nije baš bio veliki pjevač. Rekla sam mu: “Ti svaku svoju pjesmu ubiješ, daj mi da ti to otpjevam pa onda to dalje nudi.” Pristao je. Još nismo imali ime koje nam je hitno trebalo i Davor je smislio Denis&Denis. U to je vrijeme čitao Sirius i SF pripovijetke, smatrao je da je to odličan naziv za bend, jer Denis može biti i muško i žensko ime. Iskreno, meni je bilo malo glupo, ali on je već smislio i logo i to je bila gotova stvar.
U to ste doba još studirali. Jeste li razmišljali o odustajanju?
- Nisam imala nikakve želje zaposliti se kao inženjer građevine. Studij je bilo kompromisno rješenje na koje sam pristala na nagovor majke, ali nisam uopće bila spremna početi raditi.
Ipak, neko ste vrijeme proveli u uredu?
- Nakon diplome mama mi je uporno tražila posao, a ja sam snimala demo snimke. Konačno, dobila sam pripravnički staž na godinu dana u jednom ogranku poduzeća u kojem je ona radila.
Je li vam se sviđala uloga seks simbola?
- I to se dogodilo preko noći. Bila sam zbunjena, a kasnije mi je počelo i smetati. Nisam očekivala toliku pozornost muškaraca. I uvijek sam se dosta suzdržano ponašala. Na sceni sam bila vrlo vatrena, ali čim bih s nje sišla, bila bi to druga priča. A i vrlo brzo sam se počela zabavljati s ocem svojem djece (Ivan Fece Firči, bivši bubnjar Ekatarine Velike, op.a.) koji je bio moj zaštitnik.
Kako ste upoznali Fecea?
- Postao mi je dečko jer je svirao u mojem omiljenom bendu, EKV-u. Igrom slučaja, upoznala sam članove benda, Magi, Bojana i Milana, još prije nego što sam uopće razmišljala o pjevačkoj karijeri, s obzirom na to da sam povremeno odlazila u Beograd već ranih osamdesetih. Sretali smo se na i Hvaru, gdje smo ljetovali. Kada su svirali u Rijeci, vodila sam ih po gradu. Poslije svirke, noću, potrpali bismo se u jedan auto i otišli na Trsat da im pokažem panoramu Rijeke.
Kako ste se uklapali u priču o heroinskoj ovisnosti većine članova EKV? Jeste li i vi bili konzument?
- Ne, nikad nisam to uzimala! Nevjerojatno je da su oni to zaista od mene skrivali. Nikad ih nisam imala prilike vidjeti u takvom stanju. Nakon nekog vremena shvatila sam da neki od njih imaju problem s drogom. Prvo sam to vidjela kod Bojana, za Magi sam shvatila kasnije, a kod Milana nikada nisam uočila takvo što. Firči nikada nije bio u tom điru i teška je srca morao napustiti bend jer to više nije mogao gledati.
Čija je bila ideja da se 1988. preselite u SAD?
- Firčijeva. On si je to zacrtao. Imao je patent sintetičkih bubnjeva koje je htio razviti i plasirati na američko tržište. Odlučio je svu energiju usmjeriti na prototip, a sve to je iziskivalo i znatna sredstva. Mislila sam da idem samo na par mjeseci, vidjeti malo kako New York izgleda i odmoriti se od popularnosti. Poželjela sam biti anonimna i napuniti baterije. No, kad sam došla tamo, vidjela sam da je on decidiran da ostane.
Život u New Yorku bio je daleko od bajke. Što ste sve ondje radili?
- Nakon što sam potrošila sredstva, morala sam se zaposliti, prvo kao babysitterica, jer sam se na neki način htjela spremati za majčinstvo. Mislila sam da mogu raditi u restoranu, no shvatila sam da ne mogu nositi više od dva tanjura, da mi je teško nositi tacnu u jednoj ruci. Stalno sam razmišljala o statici i kako će mi se tacna okrenuti i pasti. Isto tako, nisam neki ljubitelj alkohola pa nisam mogla biti ni bartenderica. Na takvom poslu morate neprekidno pričati s pijanim ljudima da biste dobili par dolara. Na koncu, radila sam neko vrijeme u restoranu gdje sam bila blagajnica, kasnije i pomoćnica menadžerice. Tu sam uspjela pozapošljavati dosta cura iz bivše Jugoslavije.
Kako to da se niste vjenčali s ocem svoje djece?
- Nikad nisam bila formalna po tom pitanju. Mislila sam, valjda, da će mi neki prištevi iskočiti po licu ako se udam, da ću se ružno udebljati ili da mi ni jedna haljina neće stajati dobro. Na vjenčanja uopće ni ne volim odlaziti.
Povratak u Hrvatsku uslijedio je nakon prekida ljubavne veze.
- Nakon propasti investicije njegovih prijatelja, Firči je pokušao održati svoju kompaniju. Paralelno, morao je raditi kao majstor da bismo preživjeli. Radio je od jutra do mraka i nije ni čudo što je čovjek nakon pet godina jednostavno puk’o. A pukla je i naša veza pa sam odlučila, kako sam bila bez posla i bez papira, sa kćerima se vratiti k tati i potrošiti mu sve što je zaradio.
Prekid je bio buran?
- Bilo je dosta burno jer on je želio da po svaku cijenu ostanem s djecom u SAD-u. Nisam imala nikakve papire, a on je uzeo njihove dokumente. Nisam pobjegla preko noći, trebalo mi je neko vrijeme da sredim pitanje putovnica.
Pričalo se da je bilo i fizičkih sukoba?
- Ne bih o tome, to je stvar prošlosti.
Jeste li danas u kontaktu s Firčijem?
- Pa, na neki način jesam, preko kćeri koje su obnovile kontakte s njim. Nismo baš u osobnom kontaktu jer riječ je o koliziji dviju prejakih energija. On se i dalje bavi glazbom i, koliko znam, planira svirati s Oliverom Mandićem.
Kako je on prihvatio vaše istupe u medijima i pojavljivanje u ”Farmi”?
- Ne naročito sjajno. Teško mu je što ja snosim malo veći teret oko podizanja zajedničke djece. On se tek vratio, a ja nosim teret egzistencije. Djeca žive sa mnom, tijekom praznika odlaze u Novi Sad i divno je što su opet imaju priliku družiti se s ocem. Meni je najvažnije da on njih voli...
Nakon povratka u Rijeku, preselili ste u Beograd, što baš i nije bila najpopularnija odluka krajem devedesetih?
- To je bila 1998. i u Beograd sam, u stvari, otišla samo u posjet prijateljima. Imala sam luđačku sreću jer sam srela čovjeka kojeg sam znala odranije, koji je svirao u Oktobru 1864. Bio mi je poznat, ali ga nisam mogla smjestiti u kontekst, a prijatelji su mi rekli da je on vlasnik TV Pinka. Prišao mi je i rekao: “Marina, to sam ja, Željko (Mitrović) iz Oktobra”, i počeli smo razgovarati. Pitao me što ovdje radim, rekla sam mu da sam u posjetu, da trenutačno skupljam neke pjesme, da bih htjela snimiti album. Zamolio me da mu se javim, da bi investirao u moj album. Željko me stvarno voli, zahvaljujući njemu i sad sam bila na ”Farmi”, jer on je vlasnik televizije na kojoj se prikazivao show. Da to nisam ja, ne bi nikada uzeo nekog hrvatskog porijekla. Na koncu, u Srbiji sam ostala godinu i pol dana, sve do bombardiranja 1999. Kad su pale bombe, odlučila sam da moja djeca ondje više neće ostati ni dana. Naravno da je bilo problema kada sam stigla u Hrvatsku. Rijeka je nešto drugačija sredina, ali, evo, ja do danas ništa ne radim. Od 1999. sam na Zavodu za zapošljavanje.
Pozivu u ”Farmu” je, pretpostavljam, kumovao vaš ispovjednički intervju?
- Da, gospodin Siniša Svilan pozvao me nakon što sam nastupila u Red Carpetu i govorila o svojem financijskom stanju. Za mene je do tada bilo koji reality bio najgora noćna mora. No, “Farma” mi se činila donekle prihvatljivom, ipak se tu, kao, nešto radi. U stvari, više nisam znala što ću, tu su bili kćerino maturalno putovanje, gomila zaostalih računa. ”Farma” je bila moj očajnički potez da dođem na pozitivnu nulu. Onda se dogodila i druga ”Farma”, to je bio najgledaniji show u povijesti televizije na Balkanu.
Primijećeni ste kao vrlo svadljiva osoba. Je li razlog silnim sukobima generacijski jaz ili nešto drugo?
- Ne mislim da sam se sukobljavala više od ostalih. Ali, bilo mi je mnogo teže jer sam bila jedina žena starija od 50, većina ih je bila dvostruko mlađa, i bilo je to fizički naporno podnijeti. Mislim da mi jednostavno nisu dali prostora da vide tu moju mlađu stranu.
”Farma” je kumovala i prekidu dugogodišnje veze s dečkom?
- On je jako negativno reagirao na inscenirane priče. To je bio show gdje je trebalo inscenirati neke situacije da bi se podigla gledanost. U vezi smo bili gotovo sedam godina i teško mi je pao prekid. Jednostavno je promijenio status na Facebooku, a nakon toga više nemam potrebe s njim o tome raspravljati. Ne želim otkrivati o kome se radi, to nije bitno za ovu priču. Sada sam sama i trenutačno ne planiram ništa promijeniti.