Bio sam naivan, kaže mi Vibor Cipan, suosnivač tvrtke UX Passion dok se prisjeća kako je, u jednom stanu u Sesvetama, sve počelo.
S prijateljima Darkom Čengijom i Antunom Debakom, koji je kasnije otišao drugim putem, Cipan je odlučio 2009. pokrenuti vlastitu tvrtku. Željeli su, u jeku krize, suprotno savjetima, što prije krenuti sami, nešto izmisliti, lansirati proizvod na tržište i rasti.
“Odmah smo lupili u zid”, priznaje. Sjedimo u sobi za sastanke u prizemlju moderno uređene urbane vile na Horvatovcu, gdje je danas UX Passion smješten, samo nekoliko dana nakon što su proslavili šest godina postojanja. Vibor i Darko pričaju mi o svojim počecima.
“Nismo znali kako osnovati tvrtku, kako joj registrirati ime, što je to R1, koja je, i postoji li uopće razlika između računa i fakture. Ali uvijek smo bili spremni griješiti, i nije nas bilo strah pokušavati. Zato i danas postojimo i uspješni smo.”
Prvo što ih pitam je čime se u tvrtki zapravo bave, na što mi odgovaraju da žele stvoriti savršenu fotelju. Dosta neobično za ljude koji se namještajem uopće ne bave. UX Passion je tvrtka specijalizirana za user experience, za dizajniranje i razvoj web i mobilnih aplikacija i IT rješenja.
Pojednostavljeno, oni su programeri i dizajneri koji komplicirane inženjerske programe prevode na jezik razumljiv običnom korisniku. Njihove proizvode danas koristi više od 400 milijuna ljudi na planetu. Fotelja je stoga sasvim dobra metafora za njihov posao.
“Zamisli čovjeka koji želi novu fotelju. Umjesto da ode u dućan, odabere je i odnese kući, on dođe kod nas. Mi ne dizajniramo obični naslonjač. Umjesto toga odemo k njemu u stan, proučimo sobu u kojoj će ona biti, osvjetljenje, raspored namještaja. Pitamo se što će u toj fotelji raditi. Hoće li gledati utakmice? Treba li mu dodatni stalak za grickalice i pivo?” pojašnjava mi Darko. UX Passion će tu “fotelju” napraviti po mjeri, radit će na njoj šest mjeseci ako treba, i skupo je naplatiti.
Ali ona će na kraju biti najbolja na svijetu.
I točno to su napravili u UX Passionu 2012. godine kad su lansirali Wall of Tweets, koji se danas smatra najboljim Twitter wallom na svijetu. Ekstremno pojednostavljeno, to je aplikacija koja skuplja komentare i reakcije korisnika na Twitteru na odabranu temu i objavljuje ih na ekranu ili platnu, često iza sugovornika koji u tom trenutku o toj temi razglabaju.
Da bi razumjeli koliki je to uspjeh, dovoljno je u internetsku tražilicu upisati pojam twitter wall, i vidjeti koliko se sličnih na tržištu nudi. Riječ je proizvodu koji su sami osmislili, i koji je do danas njihov najpoznatiji, iako ne i najunosniji projekt.
Wall of Tweets koriste tvrtke s popisa Fortune 500, te organizatori najvećih svjetskih konferencija poput TEDx, IBM-a, Microsofta ili Svjetskog ekonomskog foruma. Sveučilište u Denveru koje je u listopadu 2012. ugostilo američku predsjedničku debatu, emitiranu na CNN-u, između Baracka Obame i Mitta Romneya (možda i presudnu u izborima), pritom je koristilo baš njihov Wall of Tweets. No, da bi prosječni čitatelj mogao razumjeti o čemu je riječ, najbolje se prisjetiti njihova nedavnog angažmana za HRT-ovo glazbeno natjecanje The Voice.
Vibor i Darko tamo su upravljali ekranima u backstageu, odnosno u Red Roomu. Na njima su se izmjenjivali komentari gledatelja s Twittera, njihove ocjene i bodovi. A sve su moderirali oni s druge strane kamera.
“Wall of Tweets zapravo je svojevrsni portal u Twitter koji na jednom mjestu objedinuje izbor najboljih komentara vezanih uz neku temu koja je označena vlastitim hash-tagom. U ovom slučaju to su bile reakcije tviteraša na The Voice. Mi smo među svima koji su tada na Twitteru pisali o pjevačima iz Showa odabirali zanimljive komentare, rangirali najaktivnije tviteraše i prikazivali njihove tvitove”, govori Vibor.
Na setu su proveli šest subota zaredom, a uoči jedne live emisije pokvario im se kompjuter. “Umro nam je 45 minuta prije početka emitiranja. To je situacija na koju nisi spreman. Zvali smo kolegu, on je jurio preko pola grada po novi stroj. Na sljedeću gažu došli smo s rezervnim kompjuterom. Naučili smo lekciju”, smije se Darko.
Iskustvo s The Voice uspoređuju s labudom.
“Dok ga gledaš kako sav bijel i graciozan klizi po jezeru, nisi ni svjestan da se ispod površine odvija težak rad, on pedalira, diže mulj i blato. Gledatelji ni u jednom trenutku nisu svjesni što se odvija iza kulisa. Oni vide samo blještavi i moderni ekran. To je zapravo Wall of Tweets, i to je ono što u UX Passionu radimo: funkcionalne i estetski lijepe proizvode do kojih dolazimo teškim radom.”
The Voice, iako u Hrvatskoj iznimno popularan, daleko je manji projekt od trenutno najvažnijeg vezanog uz Wall of Tweets na kojem su angažirani. A to je Svjetski ekonomski forum u Davosu.
Darko i Vibor još su bili cimeri u Sesvetama kad su ih prvi put nazvali iz WEF-a.
“Upoznali smo se još 2002. godine na fakultetu, obojica smo fizičari s PMF-a. Tri godine kasnije prijavili smo se za Student Partner Program putem kojeg je Microsoft studentima omogućavao da se manje bave učenjem teorije, a više IT-jem, što nam je odgovaralo jer smo već tada bili pomalo razočarani znanošću u Hrvatskoj. Postali smo svjesni da je na institutima od znanja važnija politika. I zato smo potražili nešto novo”, govori Darko.
Ideja da bi osnovali vlastitu tvrtku formirala se polako, godinama. Nisu znali čime bi se bavili. Još su se tražili. Tek kad se Vibor vratio iz Danske, gdje je radio u Microsoftu, odlučio je da se posvete user expirienceu odnosno radu na korisničkom iskustvu.
Odmah su znali da će se morati okrenuti stranom tržištu. U Hrvatskoj je tada malo tko uopće znao što je to user experience i suosnivači su u početku ulagali golemi napor u objašnjavanje klijentima zašto im je UX uopće potreban.
U međuvremenu su ulagali u SEO, odnosno u optimizaciju tražilice, kako bi se kad bi netko na internetu tražio takvu uslugu, web stranica UX Passiona prikazivala pri vrhu rezultata.
To se i isplatilo i ubrzo su im se počeli javljati inozemni klijenti. Trenutačno su drugi rezultat kad netko pretražuje pojam ux agency.
I tu se vraćamo na WEF iz kojeg su im se javili dok su još unajmljivali stan u Sesvetama, muku mučili s osnovama poslovanja i nisu si redovito isplaćivali plaće, a tvrtku vodili samo od vlastite ušteđevine.
“Jednog jutra zazvonio je telefon, a čovjek s druge strane predstavio se kao Matthias Lufkens, tada voditelj WEF-ova digitalnog odjela”, prisjeća se Vibor. Lufkens je za njih čuo posredstvom Marisse Mayer, trenutačne šefice Yahoo-a koja je slučajno nabasala na njihovu web-stranicu. “Marissa je rekla da poznaje neke dečke iz Hrvatske i da ste jako dobri. Želite li surađivati s nama oko Svjetskog ekonomskog foruma?” pitao ih je Lufkens. WEF je do danas ostao jedan od njihovih najvećih i najdražih klijenata, a surađuju punih pet godina. Riječ je o organizaciji koja godišnje održava sedam konferencija (najveća u Davosu) i na njima okuplja premijere, ministre i državnike iz najmoćnijih velesila te direktore najvećih korporacija i tvrtki na planetu.
UX Passion za njih odrađuje moderaciju Twitter walla. “Ili kako mi to volimo reći, upravljamo novim svjetskim poretkom”, smije se Darko.
Za vrijeme trajanja debata na skupovima (a bude ih ukupno 200 po događaju, i po nekoliko u isto vrijeme) Vibor i Darko ih prate na društvenim mrežama. Uređuju sadržaj koji će se pokazivati na velikim plazma ekranima ili platnima iza govornika.
“Biramo najbolje tvitove i komentare, zapravo smo kuratori sadržaja. Daju nam kompletnu moć i za to smo dobro plaćeni”, govori Darko. Zbog vremenske razlike, jer postoji i skup WEF-a u Kini, Darko i Vibor ponekad rade od dva ujutro do jedan popodne idućeg dana. Iz Zagreba upravljaju komentarima, a govornici se često na njih referiraju u svojim debatama. To onda generira nove komentare.
“I to je taj trenutak zbog kojeg je sva muka vrijedna. Kad gledaš kako si svojim odabirom utjecao na veliku i važnu raspravu na drugoj strani planeta, i potaknuo neku novu raspravu”, govori Vibor.
Wall of Tweets prije tri godine lansirao je UX Passion u medije, donio im slavu, poneku nagradu i novac, ali daleko od toga da je najvažniji u ovoj zapravo malenoj zagrebačkoj tvrtki. Iako je Vibor tvrtku zamišljao s 80 do 100 zaposlenih, kaže da mu potpuno odgovara trenutačno stanje. Trenutačno imaju 11 zaposlenih, plaće su dobre i sigurne, a sve što zarade ulažu u nove projekte.
Pritom su na samom početku odlučili da ne ulažu u marketing, nemaju odjel prodaje, ne dižu kredite, nemaju vanjskog investitora, već sve rade sami.
Troše samo ono što zarade.
Preko 90 posto klijenata i 85 posto prihoda dolazi im iz inozemstva. Rade s klijentima u SAD-u, EU, Švicarskoj, Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji. Stabilna su tvrtka, prihodi im zadnjih godina od 1,5 milijuna kuna godišnje rastu prema dva milijuna, a dobit im je 2011. iznosila gotovo 800 tisuća kuna, godinu dana kasnije pola milijuna kuna, dok im je lani ostalo samo 50 tisuća kuna. Razlog manjoj dobiti je, kažu znatno povećanje ulaganja u nove ljude, proizvode i usluge.
“Iako smo tvrtka koja želi poslovati s dobiti, trenutno nam je najvažnije ulagati u nove tehnologije, od kojih mnoge neće biti komercijalne, ali će nas obogatiti iskustvom i znanjem”, objašnjavaju mi suosnivači poslovni plan.
Ono što je kod njih posve drukčije jest da se ne vole hvaliti novcem ni ugledom. Kad su ih mediji prije tri godine primjetili zbog Wall of Tweets, zasmetali su ih naslovi da otvaraju ured u Londonu i da zarađuju milijune jer, kako mi objašnjavaju, osim što svoj posao ne rade samo zbog novca već i zbog strasti, nije činjenično točno da “zarađuju milijune”.
Klijenti su im međutim ozbiljni igrači: WEF, Microsoft, IBM, Sprint, Deutche Telekom, Vodafone, Real Networks, T-Mobile USA, Burston-Marsteller, TEDx i mnogi drugi. Među domaćima to su Vipnet, HT i IBM Hrvatska. U međuvremenu njihov Wall of Tweets je napredovao.
Od običnog “zida” pretvorio se u alat koji filtrira spam, omogućuje korisniku da sam odluči koji sadržaj želi čitati, omogućuje kreiranje white i black lista (popis korisnika Twittera koji na Wall of Tweets smiju slati komentare bez odobrenja ili su potpuno zabranjeni) te nudi čitav niza statističkih i analitičkih pokazatelja koji otkrivaju nekoj kompaniji ili brandu do koliko je korisnika dosegla njihova poruka, tko ju je širio dalje, te kakve su reakcije.
“Još uvijek ne znamo što se sve WoT-om može postići, i tek sad postajemo svjesni njegove snage”, govori Vibor. A jedan od rezultata je još jedan veliki projekt koji tek razvijaju. Riječ je o Pulse Wallu. Nečemu što je najjednostavnije opisati kao portal u sve najvažnije društvene mreže na svijetu.
“Točno to. Zamisli da neka velika kompanija na tržište lansira svoj novi proizvod. I onda na svojoj web-stranici ima aplikaciju koja skuplja komentare korisnika sa svih društvenih mreža o tom proizvodu na jednom mjestu. A ljudi iz te kompanije taj sadržaj mogu moderirati i poticati razgovor o proizvodu”, opisuju.
Pulse Wall trenutačno je u beta fazi testiranja. Ali jednom kad bude dovršen moći će skupljati tvitove, Facebook statuse, fotografije s Instagrama i Flickra, videoisječke s You Tubea te podatke s niza društvenih mreža. Klijenti Pulse Wall neće morati instalirati, potreban im je samo web preglednik i pristup internetu. Bit će dostupan na Iphoneima, Android telefonima, Ipadovima ili na običnim stolnim ili prijenosnim računalima.
Mogućnosti primjene su neograničene, kako za brandove tako i za medijske kuće.
“U početku je Wall of Tweets bio jednostavan: na ekranu smještenom iza govornika na nekoj konferenciji je prikazivao komentare korisnika s Twittera. No, kako su društvene mreže evoluirale tako smo i mi napredovali. Sad odlazimo u potpuno novom smjeru. Ako si veliki brend koji je aktivan na svim društvenim mrežama, prilično si rastrgan, a pomoću Pulse Walla svi ti napori objedinjeni su na jednom mjestu za tvoje korisnike da ih pregledavaju”, kaže Vibor.
Imena članova tima iz UX Passiona mogu se pronaći i na popisu suradnika velikog Twiplomacy istraživanja koje je sastavio Burson-Marsteller. S obzirom da je Twitter najutjecajnija politička i diplomatska društvena mreža, UX Passion je sa ostalima za BM istražio 669 Twitter računa koji pripadaju premijerima, ministrima, i brojnim državnim institucijama u 166 zemalja svijeta te proučio njihove objave, broj sljedbenika, međusobnih odnosa i još 57 različitih varijabli da bi otkrio tko je najutjecajniji političar na Twitteru.
Riječ je o istraživanju koje je uzgred budi rečeno Vladu Republike Hrvatske proglasilo najaktivnijom Vladom na Twitteru u Europi, te drugom najkomunikativnijom Vladom na svijetu (33 tvita dnevno, 54 posto su odgovori građanima, odnosno direktna komunikacija, a trećina tvitova je podijeljena dalje). Vlada RH ispala je i najpovezanijom na svijetu jer prati 511 svjetskih državnika, institucija i oganizacija, a dosad je od prosinca 2011. kad je postala aktivna tvitnula 36 tisuća puta.
“To je prva takva globalna studija, Burson-Marsteler su imali ideju, a mi smo ju odradili. S druge strane Vlada RH koristi naš Wall of Tweets kad imaju tweet-upove, odnosno susrete na Twitteru. Moramo priznati da nam je drago da država koristi proizvode koji su u toj državi i nastali, iako isti postoje i u inozemstvu”, kažu mi.
Pulse Wall u budućnosti bi mogao postati alat bez kojeg velike tvrtke neće moći poslovati. Dobar primjer su krizne situacije. Dozna se primjerice da postoji problem s nekim proizvodom. Šefovi tvrtke okupe se u jednoj prostoriji, upale veliki plazma ekran i putem njega promatraju kakve su reakcije korisnika na svim društvenim mrežama, kako oni reagiraju na njihovo krizno komuniciranje, što treba poboljšati, u kojem smjeru ići.
Pulse Wall upotrebljiv je i u politici. “Zamislite da neki zakonski akt koji pokušavate progurati u Saboru, prvo možete istestirati na društvenim mrežama, pa promatrati reakcije, negativne i pozitivne, te doznati kako ga još unaprijediti i koje su potrebe običnih ljudi. U teoriji premijer Milanović mogao je pomoću Pulse Walla s jednom minutom zakašnjenja promatarati reakcije građana na društvenim mrežama, na svoju pres konferenciju povodom sukoba branitelja i policije na Markovu trgu.
Dakle, mogao je usred pres konferencije utjecati na reakcije koja ona izaziva kod ljudi.” Osim što se bave svakodnevnim poslom u UX Passionu testiraju i neke nove tehnologije koje bi već sutra mogle biti svjetski hit. Jedan od takvih projekata počinje u studenom, i bavi se zapravo istraživanjem umjetne inteligencije. Naime zagrebačka tvrtka bit će jedan od šest partnera u projektu koji sufinancira EU, a vodi Grčka, i bavi se tzv. sentiment analizom.
Pojednostavljeno, sudjelovati će u prikupljanju čitavog niza podataka s društvenih mreža i raditi na tome da se osmisli algoritam koji će automatski, bez posredstva čovjeka, moći prepoznati ostavljaju li korisnici ironične, bijesne ili vesele komentare. Prevedeno: stroj će prepoznavati ljudske emocije.
Projekt će trajati dvije godine. “Sentiment analysis je čudesna stvar. Postoji stručnjak u Brazilu koji je samo na temelju tvitova koje je skupljao i obrađivao uspio pogoditi rezultat predsjedničkih izbora u Brazilu, mislim da je promašio samo jednu državu. Nate Silver, poznati američki statističar uspio je na temelju samo javnih podataka pogoditi pobjednika predsjedničkih izbora u SAD-u u svim državama, niti jednu nije promašio. Sve ovo nije core biznis naše tvrtke, ali naprosto uživamo u istraživanju. Makar se nikad ne isplatilo.”
Kad ih pitam jesu li tamo gdje su mislili biti kad su počinjali, uglas mi kažu: naravno da ne. Darko pojašnjava. “Mi ne možemo kontrolirati sve što nam se događa. Startali smo u recesiji kad su nam svi govorili da to nema smisla. Da smo čekali, ni danas ne bi počeli. Treći suosnivač se nije slagao sa smjerom u kojem smo krenuli, otišao je, ali mi smo još tu. Kad smo krenuli, nismo imali pojma gdje ćemo biti nakon šest godina. Nikad ne znaš kad će ti veliki klijent pokucati na vrata i natjerati te da sve ostalo ostaviš po strani na godinu i pol. Jedno vrijeme nismo znali hoćemo li ikad zaposliti nekoga osim nas suosnivača. Ali trebali su nam front i back end developeri i dodatni dizajneri. Tako da ne. Nismo tamo gdje smo mislili da ćemo biti. Ali izgradili smo filozofiju posla koji želimo raditi i time smo zadovoljni.” Vibor se nadovezuje.
“I puno smo griješili. Volim vjerovati da je pogreška u poslu normalna stvar poduzet- ničkog rizika. I uvijek ćemo se usuditi griješiti, jer pogreška nije nešto što te definira, nego način na koji rješavaš te probleme.”
Pa gdje se onda UX Passsion vidi za pet godina?
Suosnivači se smiju. To ne znamo, kažu.
“Želimo da ljudi s kojima radimo i naši proizvodi budu sve bolji i pametniji. Tvrtka će vjerojatno rasti, ali to nam nije primarni cilj. Jedno je sigurno. Ostajemo u Hrvatskoj. Imamo mlade talentirane ljude i svi kod nas imaju šansu”, objašnjava mi Vibor.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
