Pohotni lovac na perverzije

Jednoga predljetnog dana, 20. lipnja 2007., vrag je došao po svoje. Raskošno se osmjehujući, u svom washingtonskom uredu u zgradi Senata, primio ga je senator Barack Obama, budući najmoćniji čovjek na svijetu. Mršavi ćelavi tip s debelim obraslim zulufima, tankim brčićima i nezgrapnim naočalama, u raskopčanoj kariranoj košulji, rasporedio je svoju skupocjenu opremu po uredu te natjerao Obamu da se opusti, skine sako, razveže kravatu i bijelu košulju, zabije ruke u džepove.

Kao i mnogi drugi slavni, poluslavni i anonimni modeli prije njega, i Obama je poslušno radio sve što je impulzivni fotograf poželio. Dakako, podigao je senator i oba palca pobjednički uvis, imitirajući tako svog portretista, kao što su to činile i tisuće drugih u slikarevoj arhivi. Posve razumljivo, jer pedigre Terryja Richardsona nosi takve brendirane gaže da ti pamet stane. U njegovu voluminoznom booku nakrcani su glamurozni editorijali za kolekcije Armanija, Ungara, Balenciage, Toma Forda, Valentina, Yvesa Saint Laurenta, Sisley, Supreme, Diesel, H&M... ili autorski coveri za prvoligaške glossy magazine Rolling Stone, GQ, Vogue, Vanity Fair, Harper’s Bazaar.

Na meti Richardsonova photoshootinga našla se baš svaka megazvijezda koja nešto znači na ovom svijetu: Madonna, Sharon Stone, Gwyneth Paltrow, Kate Moss, Rolling Stones, Samuel L. Jackson, Johnny Depp, Woody Allen, Jon Bon Jovi, Jared Leto, Beyonce, Charlize Theron, Mariah Carey, Lindsay Lohan...

Newyorški magazin Vibe je u lipnju 2007. angažirao Terryja Richardsona da odradi slikovni materijal za cover-story o evidentnom usponu nove političke ikone (novinar Jeff Chang svoj je interview s Obamom obavio mjesec dana ranije) predviđene za rujanski broj. Pod egidom “special jucie issue” (spremanog uz proslavu 14. obljetnice izlaženja magazina inicijalno posvećenog hip-hop kulturi, pokrenuo ga je muzičar i producent Quincy Jones, 1993.) magazin je objavljen u dvije verzije, s različitim naslovnicama. Na jednoj je Barack Obama u košulji, gleda na sat, a ispod se koči naslov: “Ovo je Obamino vrijeme.” Drugi cover zaposjeo je zakopčaniji Obama, u kompletnom odijelu i propisano svezane kravate. Fotografija gdje Richardson i Obama drže uspravljene palčeve (omiljena Terryjeva poluklaunska poza na koju ritualno tjera sve svoje modele) nije upala u broj, a Richardson ju je stavio na svoju web stranicu tek 2012., povodom osvajanja drugog Obamina mandata.

Dajući zeleno svjetlo za session, trust Obaminih PR-trgovaca reagirao je izvježbanom tržišnom logikom. Prodavali su novu zvijezdu na političkoj zastavi (Obama je u to vrijeme upravo počeo fight za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke) otvarajući joj najbolji mogući advertising tretman pred kamerama superstara Richardsona. No, je li Obaminu timu bila poznata i druga strana (ili prva, kako se već okrene) ozloglašenog “stričeka Terryja” koja ovog umjetnika prati od nultog dana karijere? I on sam je nikada nije gurao pod tepih. Kako u svojim djelima tako i u privatno-javnom (zapravo kod Richardsona nema te granice) životu. Jesu li Obama i njegovi uopće bili svjesni perverznog paralelnog svijeta u kojem se Richardson oduvijek bludno brčkao, usput opušteno obavljajući najčednije poslove za najbrendiranije elitne proizvode? Dakako, i to “čedno” u Richardsonovu slučaju je relativan pojam, jer u pravilu su to “sex sells” kampanje, radikalno erotizirane – kao ona bočica parfema za muškarce iz edicije Toma Forda koja jedva prekriva Venerin brežuljak nepoznate ljepotice – opako balansirajući na granici mekog vintage pornića iz 70-ih.

U videoradovima za muzičku scenu ili autorskim izložbama i knjigama (do angažmana s Obamom, izbacio ih je sijaset, napose one najopakije: “Hysteric Glamour”, “Son of Bob”, “Terryworld”, “Kibosh”) Richardson ne zna za kočnice. Nesuzdržano se ubacuje na teren snuff-žanra, otvorene pornografije i strastvene bujice najprljavije mašte. Unutar njegovih prevrelih kadrova zastupljene su sve vrste i podvrste seksa, od oralnog do analnog, gangbangovi i soliranja, straight, biseksualne, transeksualne, homoseksualne i sado-mazo kombinacije. Obamin slikovni hagiograf ima isproducirane i sljedeće XXX-scene: goli Terry u fingiranom snošaju s ovcom; Terry koji zubima izvlači končić tapmona iz vagine; nagi modeli koji mokre u snijegu; slapovi sperme na sve strane i to prave, ne one lažirane jogurtom; Zvončica pruža Petru Panu felatio usluge a Batman isto čini Robinu; istrošeni plišani Teddy Bear koji je zajahao Terryjev ukrućeni penis...

Nakon sviruckanja po kalifornijskim punk bendovima krajem osamdesetih, prve fotografske korake napravio je početkom devedesetih, snimajući noćni život underground New Yorka. Prvu kontroverznu kampanju radi 1995. za proljetnu kolekciju Katharine Hamnett: svim djevojkama je pokazao pubične dlačice kako proviruju ispod sukanja! Uz hardcore stvaralaštvo, još tamo od prvog izlaska na javnu scenu, 49-godišnjeg Richardsona prate seksualne afere i optužbe za seksualno zlostavljanje, koje su se naročito intenzivirale posljednjih desetak godina. Teško da Obamini eksperti svojedobno nisu znali za Terryjevu notornu reputaciju. Ili su znali, ali su svjesno ušli u kupoprodajni rizik. Međutim, prošlost je vražja rabota. Pogotovo kad te iz nje vreba Đavo glavom i pohotno se kesi.

Washington šuti Bijela kuća bi se danas rado otresla škakljivog aranžmana s Terryjem. Krajem studenog 2013., pišući tekst “Obama Had Senate-Office ‘Portrait Session’ With Pornographer”, novinarka portala CNS News Barbara Boland, ne budi lijena, mailom se obratila Bijeloj kući s nekoliko pitanja: 1) Jesu li ljudi iz tadašnje predsjedničke kampanje senatora Obame ili njegovi zaposlenici u Senatu bili upoznati s reputacijom Terryja Richardsona kao “porno šik” fotografa prije negoli su 2007. dogovorili Obamin “session” s Richardsonom? Ako nisu, zašto nisu? 2) Je li predsjednik Obama požalio što je rečeno portretiranje zauzelo mjesto u njegovoj tadašnjoj kampanji? 3) Smatra li predsjednik Obama da fotografije Terryja Richardsona degradiraju žene? 4) Dajući kredibilitet Richardsonu, pozirajući pred njim i zajedno s njim, nije li predsjednik Obama trebao izraziti žaljenje zbog seksualizirane prirode Richardsonovih fotografija i načina na koji on prikazuje žene?

I nakon nekoliko višednevnih telefonskih poziva Bolandove i slanja mailova s molbom za odgovore, Bijela kuća ostala je nijema. Terry Richardson također nije želio bilo što komentirati.

Inače, dovoljno je uguglati ime Terry i odmah se kao prvi ukazuje Terry Richardson sa 13,8 milijuna rezultata. Ukucate li uz njegovo ime i prezime neku od brutalnih odrednica “silovatelj”, “nasilnik”, “seksist” ili “navođenje na seks”, otvorit će se prosječno 200 do 300 tisuća rezultata! Dekadu permanentnog autanja žrtava Terryjevih napastovanja nesvjesno je otvorila 2004. stanovita Alex, pripravnica u njegovom studiju. Uoči službenog otvaranja newyorške ozloglašene izložbe “Terry World” (koja je promovirala netom objavljeno Taschenovo izdanje “Terryworld”), Phoebe Eaton, novinarka Observera, napisala je tekst o “fotografu za kakvog još ljudi izvan svijeta mode nisu čuli”.

Opisujući u članku more fotografija koje je tamo vidjela a na kojima anonimni modeli imaju puna usta pogolemog pišonje “stričeka Terryja”, na jednoj fotografiji se vidi njegova pripravnica Alex kako na gazdin ud naskače, iskočivši iz kante za smeće. Okićena dijamantnom tijarom na kojoj piše: “Kurva!” ”To je Ulica Sezam!”, cerekajući se, objasnio je Richardson novinarki Eaton.

Najsvježija Richardsonova žrtva javila se početkom ovoga mjeseca. Na mail bloga Jezebel, specijaliziranog za žensku populaciju, 10. lipnja je stiglo opširno pismo (uredništvo ga je na blogu objavilo sljedećeg dana) žene koja se predstavila kao Anna (27), spisateljica i stilistica iz New Yorka. Ona opisuje svoje traumatsko iskustvo s Richardsonom koje je počelo benigno, na partyju otvaranja restorana Nolita Delicatessen na Manhattanu, u srpnju 2008. Terry je tada bio unajmljen da portretira uzvanike, njihove fotografije i danas se još nalaze po restoranskim jelovnicima i na vratima toaleta. Kako svjedoči Anna, i ona se našla pred Terryjevim objektivom, a ubrzo joj je pristupila njegova asistentica Leslie Lessin (mnoge Terryjeve žrtve opisuju Leslie kao marljivu podvodačicu) i zamolila njen broj telefona kako bi joj se mogli javiti radi snimanja. Anna joj je dala broj, a Leslie se vratila već za nekoliko trenutaka i predložila joj da odmah krenu, jer je gazdin studio samo nekoliko blokova dalje, i da će promptno organizirati session. Anna danas proklinje svoju taštinu, jer noćna mora je ubrzo počela:

Nemoralna ponuda “Ne mogu reći da je on napravio i jednu fotografiju. Njegova asistentica držala je kameru i stiskala okidač po njegovim uputama. U početku, samo sam stajala uza zid, pravila glupu facu a ona je škljocala. Nevina zabava. On me je tada pitao da li bih otkrila ‘sise’. Nisam protivnica golotinje i dosta mojih prijatelja fotografa slikalo me golu, dakle, odgovor je bio: ‘Može. Zašto ne!’ Sise van, nikakav problem. Tada je on ušao u kadar i Leslie je škljocnula nekoliko naših zajedničkih snimki. Rekao mi je da čučnem. Odjednom osjetila sam kurac kako mi pritišće lice. Richard­sonov polutvrdi penis trljao se o moje lice. Leslie se hihotala i dobacivala: ‘Zar nije zabavno?!’ On ga je prislonio uz moje usne. Jasno je bilo da hoće da mu popušim i da će to dokumentirati fotoaparatom”, svjedoči Anna.

Uspjela je ostati hladnokrvna, nije htjela pokazati strah ili bijes, jer “tko zna što su ovi psihopati u stanju učiniti”, samo je promrmljala nešto o tome da se mora vratiti na party i nestala iz tog pakla.

Nekoliko dana kasnije, dobila je poziv s nepoznatog broja, kad se javila, s druge strane je prepredeno zacvrkutala Leslie: “Hej, Anna! Terry ne prestaje govoriti o tebi. Ti si njegova nova muza. Opsjednut je!” Leslie je imala moronski prijedlog, da Anna dođe iznenaditi Terryja za njegov skorašnji rođendan i da ga pozove na dejt! “Leslie, nemam želju izaći s njim. Stvarno nemam”, odgovorila je Anna, nakon šoka, i spustila je slušalicu.

Seks za snimanje Svjesna je da će teško optužiti Richardsona bez svjedoka i dokaza (“Koga boli ona stvar što je neka anonimna cura, koja nije čak ni model, osjetila kurac, posebno kurac slavnog fotografa?”), Anna se svih ovih godina nije otvorila nikome, sad je to učinila makar i anonimno istresavši što joj je na duši. Osobito ju je na taj čin ponukalo kad je pročitala najavu da New York Magazine priprema veliku priču o Richardsonu. “Taj tip ne samo da bi trebao biti odstranjen iz svijeta modne fotografije, on bi morao biti u zatvoru!”, zavapila je Anna na kraju pisma poslanog Jezebelu.

U travnju ove godine britanski model Emma Appleton na svom Twitter profilu objavila je poruku koju je, tvrdi, primila s Richardsonova telefona: “Ako bih te mogao poševiti, bukirat ću te za snimanje za Vogue u New Yorku.” Terryjeve službe isključuju bilo kakvu mogućnost da je poruka autentična i proglašavaju Emmu lažljivicom.

Richardson godinama odbija sve ovakve tvrdnje, proglašavajući ih čistim fejkom a sebe žrtvom lova na vještice. “Mogu prihvatiti da se neki od mojih provokativnih radova prosuđuju kao kontroverzni i kao umjetnik cijenim diskurs koji proizlazi iz toga. No, mogu se jedino nadati da će se ove rasprave držati činjenica, bez obzira voljeli vi moj rad ili ga mrzili, i vi i ja možemo samo imati koristi od istine”, napisao je Terry u tekstu “Correcting the Rumors”, objavljenom u ožujku na portalu Huffington Post.

Žena kao objekt Protiv njega nikada nije podignuta optužba za seksualno nasilje. Niti je pokretana bilo kakva istraga u tom smislu. Znajući kako se u današnjem okrutnom modelingu regrutiraju curice i dječaci u dobi ispod 14 godina, Terryjevi neskriveni nasrtaji na njihova tijela (doslovni ili egzibicionistički s isukanom kitom kao surogatom vladarskog žezla) morali bi zaintrigirati pažnju organa gonjenja. U nemilosrdnoj borbi za jedan blic uspjeha, tisuće anonimnih tinejdžera ili nešto starijih pristat će na svaku ucjenu. Uostalom, tko će im vjerovati da to nije sve samo plod njihove zavidne mržnje prema moćnom kreatoru slave, pred kojim čak pozira i jedan Barack Obama.

Na obilju Richardsonovih X-predikatnih pornouradaka evidentno je da se on ne libi seksploatacije, da je žena u njegovom oku isključivi objekt nad kojim će išpricati svoju požudu ili je tretirati kao trash za iživljavanje vlastite nesigurnosti. U uvodu knjige “Terryworld” Richard­son se brani od mizoginije: “Ljudi u modnom poslu, ako bi vidjeli neku sliku djevojke kako širi noge, odmah bi znali reći ‘On je ženomrzac, on je porno momak’. Hej, ali i ja širim svoje noge! I ja sam objekt. Pomisao da ljudi masturbiraju na mene ili na moju fotografiju, to je super. Baš je divno biti inspiracija nekome.”

Naravno, dirty touching pravilo vrijedi samo za uboge anonimuse. Kraljice i kraljeve scene, iz teške kategorije tipa Madonne ili Kate Moss (primjerice njena striperska hot-proslava 40. rođendana na coveru francuskog magazina Lui, u ožujku ove godine), Terry će također na setu radno počastiti svojim uobičajenim ritualom svlačenja i prijapovskog navlačenja kožice. Ali, ne pada mu na pamet rušiti njihove ikone. Ili im predlagati da opipaju tvrdoću njegovog pimpeka, kao što je to iskusila Sena Cech (31), kada je kao 19-godišnjakinja stigla iz Oregona i pala u Terryjeve šape. Sena je 2010. u dokumentarcu o tamnoj strani fashiona ispričala kako je slavni fotograf na snimanju dao znak jednom od svojih asistenata a ovaj uvježbano naložio: “Sena, možeš li ga uhvatiti za kurac i žestoko ga trljati. On voli kad ga čvrsto cijediš i uvrćeš.”

Madonnina trauma U novembarskom broju Harper’s Bazaara 2013. objavljen je materijal s Madonnom koja se sjeća svog užasnog iskustva prilikom prvog dolaska u New York još dok je bila početnica, tada su je silovali na terasi jednog nebodera. Richardson potpisuje Madonnine fotke za taj cover story: ona mu pozira u gardu ratnice sa samurajskim mačem. Novinarka Savannah Scott, na blogu IX Daily, sarkastično je napisala: “U neku ruku, Richardson je isto toliko kriv kao i Madonnini silovatelji. Koliko je on platio za ovo? Zašto Madge nije marila za to? Tko je glavni ovdje?”

Terryju uglavnom ne pada kruna s glave. Ako se društvo malo i naroguši na njega, javno se kao zgražajući, frka se ubrzo slegne. Previše je tu love u igri. Ovih je dana procurilo kako je Lady Gaga u prosincu 2013. nakon snimanja videa za njen singl “Do What U Want”, u režiji Richardsona i s R. Kellyjem kao partnerom, odlučila povući video, jer je “potonula u tamu zbog novih sumnjičenja oko Richardsona”. U priči gola Gaga leži ovlaš ogrnuta plahticom na liječničkom stolu i zabrinuto pita doktora Kellyja (R&B pjevač kojemu je 2008. suđeno za seksualni odnos s 14-godišnjakinjom ali je oslobođen krivnje) može li je spasiti a on odgovara: “Naravno, ako mogu raditi s tvojim tijelom što god me je volja”. Lady Gaga naravno nije prestajala partijati s Mr. Terribleom Richardsonom. Otvorenu podršku mu stalno daju i Selena Gomez, Miley Cyrus (Richardson je zapravo kreirao naelektrizirano derište Miley i izrežirao njen planetarni bum-video “Wrecking Ball”), Gwen Stefani...

Kada je u listopadu 2013. britanska tinejdžerica Alice Ehrenfried samoinicijativno pokrenula internetsku peticiju protiv Terryjevog seksualnog predatorstva (treba reći da nikada nije imala kontakta s njim) pod apelom: “Big brands: Stop using alleged sex offender & pornographic Terry Richardson as your photographer”, nakupilo se preko 33.000 potpisa. Između ostalih glumac Jared Leto (njegov odnos s Terryjem stalno varira, tako je za New York Magazin upravo izjavio da “se ne može opisati koliko je Richardson velikodušan, topao i milostiv...”), Lupita Nyong’o, Cara Delevigne; a H&M i Harper’s Bazaar požurili su izjaviti da je Richardson kod njih na crnoj listi.

Moć trasha U dane kad je Emma Appleton tvitala o Terryjevoj fuckin’ ponudi, novinari US Weekly magazina tražili su od uredništva Voguea komentar o njihovom zločestom superstaru fotografije. Odgovor je stigao obojan više nego diplomatski: “Posljednji aranžman je Terry Richardson za Vogue imao u srpanjskom izdanju 2010. i u budućnosti ne planiramo raditi s njim.” Nisu rekli nećemo raditi. Pariško izdanje Voguea (posljednja Terryjeva gaža za njih bila je u februarskom broju ove godine) još je hladnije odbilo sve sumnje u nastavak suradnje, njihov je komentar zabilježen u Independentu: “Terry Richardson nikad nije htio doprijeti do te žene. Poruka je poslana s lažnog Facebook profila. Terry nema saznanja o tome tko je to poslao.”

Posao, naravno, ne staje. Richardson je za svibanjski broj magazina Rolling Stone usrećio totalno razgolićenog Neila Patrick Harrisa (samo s leptir mašnom i cilindrom preko genitalija), zvijezda serijala “Kako sam upoznao vašu majku” nije skrivala svoje oduševljenje Terryjem. Zatim je Richardson otisnuo i svježi cover za britansko izdanje Esquirea sa zanosnom Charlize Theron. Harper’s Bazaar mu je za lipanjsko-srpanjski dvobroj povjerio otmjeni editorial realiziran na starom TWA terminalu na newyorškom aerodromu JFK. Modeli nose Armanija, Valentina, Balenciagu...

Što je više kontroverzi oko Richardsona, on se bolje prodaje. On je svojevrsni pervertirani Ed Wood 21. stoljeća. Samo za razliku od Wooda (propalog fanatika hollywoodskog pulpa iz pedesetih) Terry ima supermoći. On je pripadnik estradne elite koji je razvio zlatonosnu formulu: X-ranking i porno trash pretvorio je u statusne simbole šačice najbogatijih.

Benjamin Wallace, u opsežnom portretnom eseju “Is Terry Richardson an Artist or a Predator?”, objavljenom prije desetak dana u New York Magazineu (koji je izazvao pravu lavinu gnjevnih komentara Terryjevih žrtava da se radi o apologetskom tekstu), na jednom mjestu analizira Richardsonov uspjeh kroz njegovo svojevrsno kloniranje: “Richardson svoju slavu duguje dobrim dijelom navici da se i sam uključi u snimke slavnih (njegovi prijatelji vole reći da je on izumio selfie) a dijelom vlastitoj dosljednosti. Većina ljudi koji su se fotografirali uz Richardsona usvojili su neke aspekte njegova izgleda ili gesta. To je kao neprekidni crtić...”