Dan nakon splitske novinske konferencije na kojoj je i službeno objelodanjeno da se raspisuje projektni natječaj za izradu stručnih rješenja za novo uređenje Žnjanskog platoa, gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara izložio mi je, u svom uredu u Banovini, četiri bitne točke svoje vizije Žnjana.
Prva je točka da će Žnjan postati “nova razglednica” Splita – suvremen, dinamičan i snažno ozelenjen dio grada koji se koristi 365 dana u godini, namijenjen kupanju, sportu, rekreaciji, edukaciji i zabavi Splićana.
Druga je točka da Žnjanskim platoom mora upravljati Grad Split.
Treća je točka da će se potkoncesionari na Žnjanu (vlasnici ugostiteljskih i drugih objekata) birati na javnom natječaju, tj. da u izboru budućih potkoncesionara neće biti ni privilegiranih ni diskriminiranih.
A četvrta je točka da će velika ulaganja za razvijanje i realizaciju projekata na Žnjanu Grad Split kompenzirati iz višegodišnjih prihoda od koncesijskih naknada.
Split Splićanima
Tijekom našega jednoipolsatnog razgovora u Banovini Krstulović Opara mi je posebno istaknuo:
- Želim Žnjan koji će 365 dana biti na korist građana. Želim na njemu vidjeti sportske, rekreacijske, edukativne, kulturne, zabavne i druge sadržaje koji će omogućiti da građani na tom platou mogu boraviti, a ne samo kupati se i piti kavu. Veselim se što je čak 6200 građana ispunilo našu anketu, pri čemu je ogroman broj potvrdio upravo ona očekivanja i viziju za koju se i ja, kao gradonačelnik, zalažem. Zato sam u prijedlogu proračuna za 2018. predvidio ogromna sredstva u gradsko investiranje u taj prostor – 15 milijuna kuna.
Drago mi je da je u Splitu razvijen turizam, ali Split je prije svega grad, a tek onda turistička destinacija. Želim izmijeniti tu paradigmu, po kojoj je Split isključivo turistički grad. Split treba, prije svega, biti grad u kojem će se njegovi građani ugodno osjećati. A ako je u Splitu dobro građanima, bit će dobro i turistima.
“Projekt Žnjan” jedan je od ključnih projekata gradonačelnika Splita (od ljeta ove godine) Andre Krstulovića Opare. Po njemu će se, sasvim sigurno, procjenjivati uspješnost (ili možebitna neuspješnost) njegova mandata. A on je u taj projekt već sada uložio jako mnogo. I hrabrosti, i energije, i truda, i živaca, i svega ostaloga. Prije svega, očistio je cijeli Žnjanski plato od divlje gradnje, tj. od nekoliko desetaka kafića i drugih ugostiteljskih objekata (njih točno 38) koji su tamo već godinama poslovali kao bespravna gradnja, bez građevinskih dozvola i na crno – doduše uz prešutno odobrenje ili čak implicitnu potporu prethodnih gradskih vlasti.
U fizičkom smislu riječi, Žnjan su, prije nekoliko tjedana, očistili građevinski inspektori. Bila je to – metaforički rečeno – uspješna “koprodukcija” gradonačelnika Splita Krstulovića Opare i ministra graditeljstva i prostornog uređenja RH Predraga Štromara. Uz bitnu napomenu da je Opara bio taj koji je na toj operaciji inzistirao i davao ritam, a ministar joj se pridružio s puno dobre volje i srčanosti.
Neprobojni blok
- Štromar i ja – rekao mi je splitski gradonačelnik – bili smo u toj operaciji neprobojni blok koji je pokazao primjer funkcioniranja pravne države na Žnjanu. Meni je stalo da kontroliram ovaj proces od početka do kraja. Bilo je mnogo pritisaka uoči i za vrijeme operacije čišćenja Žnjana, ali ja se na njih nisam obazirao. Taj je prostor trebalo očistiti kako bi arhitekti i urbanisti koji se budu javili na natječaj imali punu slobodu osmišljavanja svoje vizije Žnjana. Nije na autoru da razmišlja koji objekt treba sačuvati, a koji ostaviti. Autoru treba dati maksimalnu slobodu. Upravo sam zato inzistirao na dovođenju Žnjana u tzv. nultu poziciju. Da struka bez opterećenja, straha i pritisaka može realizirati svoje zamisli. Jedino što želim na tom prostoru ostaviti – to je žal i uređena plaža za osobe s invaliditetom. Sve drugo ostavljamo na slobodu natjecateljima.
S površinom od oko 12 hektara, Žnjanski plato je najveće gradsko područje između Savudrijske vale i Prevlake na hrvatskoj obali koje je namijenjeno javnom korištenju – kupanju, sportu i rekreaciji građana.
Njegov je značaj osobito porastao u zadnje tri-četiri godine, otkako je Split postao jedna od najatraktivnijih i najmasovnije posjećenih turističkih destinacija u Europi. Ali u jednome vrlo specifičnom smislu: on je postao najomiljenija plaža i mjesto za odmor samih Splićana, tj. domaćih ljudi. Preko ljeta uže središte Splita – prostor unutar i naokolo Dioklecijanove palače, praktički sve do Bačvica – okupiraju strani turisti, pa su Splićani, na određen način, prisiljeni bježati iz centra grada i tražiti mjesto za sebe, gdje će imati puno više mira, ali i gdje će cijene kave, piva i ostalih usluga biti prilagođene njihovu, domaćem džepu.
Sam historijat Žnjana kreće, inače, 1998. godine, kada je na taj dotad zanemareni i zapušteni prostor na istoku grada jednokratno, tj. kampanjski nasuto oko 20 hektara zemlje, kako bi Splićani imali gdje dočekati i pozdraviti papu Ivana Pavla II. (okupilo ih se tada oko 500 tisuća). Nakon papina odlaska, međutim, taj je nasip dugo godina zjapio prazan, na njemu se baš ništa nije događalo. No onda bi se, od vremena do vremena, tu ipak podigao pokoji skroman ugostiteljski objektić (npr. u vidu kamp kućice) za potrebe 500-1000 ljudi koji su taj prostor prepoznali kao svoju najbližu i “najomiljeniju” plažu s domaćim štihom. Godine 2005. Žnjan čak ulazi i u GUP (njegov je autor bio tadašnji gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić), koji je jedan dio Žnjanskog platoa definirao kao R3 zonu (plaža i kupališta), a drugi kao R2 zonu (rekreacija, ugostiteljstvo, sport i zabava).
Usporedo s povećanjem broja kupača na Žnjanu povećavao se i broj ugostiteljskih sadržaja na platou, no sve se to odvijalo ad hoc, neplanski i stihijski. Grad kao takav i dalje nije imao nikakvu stratešku viziju razvoja Žnjana, osim što se otvaranje i poslovanje kafića nastojalo regulirati na najpragmatičniji mogući način – putem izdavanja koncesijskih odobrenja. Ali mnogo toga tu već u startu nije funkcioniralo kako treba.
Sezonski posao
Što dosad nije bilo dobro na Žnjanu?
Prije svega, sve je funkcioniralo na bazi sezone, tj. samo četiri mjeseca u godini. A aktualni gradonačelnik Andro Krstulović Opara htio bi da Žnjanski plato bude u pogonu cijele godine, da to bude omiljeno mjesto okupljanja Splićana i izvan sezone.
A drugo, ugostitelji su, osobito nakon 2013., počeli graditi puno veće objekte, čak i 10-20 puta veće nego što je to koncesijskim odobrenjima bilo predviđeno. Kafići su, po ugovorima, maksimalno mogli biti veliki 36 kvadrata, no u prosjeku je svaki imao više od 100. A najveći čak preko 400 kvadrata (zvao se “Bongo Bongo”, a vlasnik mu je bio, proteklih dana u tisku vrlo često spominjani, Duško Sabljić).
Godine 2008. donesene su prve odluke o rušenjima, ali u Splitu nije bilo nikoga tko bi imao petlje provesti ih u djelo.
Za mandata prethodne gradske uprave (tj. za mandata gradonačelnika Ive Baldasara) Vijeće za koncesijska odobrenja imalo je pet članova. Najvažniji su bili: zamjenik gradonačelnika Goran Kovačević, zamjenica gradonačelnika Aida Batarelo i savjetnik za komunalne poslove Davor Marasović. Po općemu mišljenju, to Vijeće nije poduzelo baš ništa da se nelegalno stanje na Žnjanskom platou osudi ili na bilo koji način sankcionira.
- Njegovi su članovi pustili – rekao mi je jedan insajder – da se stvari odvijaju stihijski. Čak su odande povukli komunalne redare, tako da se od 2016. komunalni redari više nisu pojavljivali na Žnjanskom platou!
Tijekom 2015. i 2016. vlasnici kafića na Žnjanu nisu plaćali koncesijsko odobrenje čak ni za 36 kvadrata koliko im je, po ugovorima, bilo dopušteno, a kamoli za onih 200 ili 300 koliko su u stvarnosti imali. Obveze nisu podmirivali ni oni ugostitelji koji su imali kafiće u prvom redu do mora i koji su najviše zarađivali.
A u igri je bio velik novac. Jedan od insajdera rekao mi je:
- U ovome obalnom pojasu bilo je, prije rušenja, 15 objekata. To su bili kafići s najboljom zaradom. Procjena je da je dnevno u sezoni svaki zarađivao oko 2000 eura. Minimalno toliko. Mjesečno je to 60 tisuća eura, a tijekom sva četiri mjeseca sezone – 240.000 eura. I to svaki kafić zasebno. A njih 15 zajedno – to je oko 3 milijuna eura poslovanja u sezoni, tj. za četiri mjeseca. I to samo tih 15 objekata. Oni drugi kafići, također njih 15 ili nešto više, zarađivali su trećinu od ovoga; neka to bude ukupno milijun eura. Znači, na Platou se svake godine vrtjelo 4 milijuna eura. To je grdan novac!
Tako je bilo od 2009. pa sve do 2017. I nitko nije poduzimao ništa, a onda je došao novi gradonačelnik Krstulović Opara i rekao da tako više neće biti. “To je mogao učiniti”, reče mi jedan insajder, “samo netko tko u cijeloj ovoj priči nije umrežen, a tko je istodobno hrabar i ima viziju što doista treba učiniti sa Žnjanskim platoom, a da taj dio grada bude na dobrobit svih građana Splita.”
Drugi mi je pak poznavatelj splitskih prilika rekao: “Ti su ugostitelji, kao i njihovi zaštitnici, mislili da drže u šaci cijeli grad i da ih nitko neće srušiti. No preračunali su se...”
Dvije krupne odluke
Na kraju je otkriven podatak (u prvim mjesecima Oparina mandata) da je Grad Split tijekom 2017. benevolentno plaćao račune za vodu koju su trošili žnjanski ugostitelji – ti isti poduzetnici čiji su objekti godinama poslovali bez pravne osnove i bez koncesijskih odobrenja. Inače, njihovo je ukupno dugovanje tijekom 2015. i 2016. doseglo iznos od 1,064.000 kuna. Do danas je od tog iznosa podmireno oko 30 posto.
U rujnu su vlasnici tih kafića nudili nagodbu; održani su sastanci na kojima su, uz gradonačelnika, prisustvovali ministar Štromar i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Tada se kristalizirala ideja da se ide u rušenje bespravno sagrađenih ugostiteljskih objekata na Žnjanskom platou.
U gradskoj je upravi procijenjeno da će novo uređenje platoa koštati između 24 i 35 milijuna eura. Do tog se iznosa došlo tako što je pomnožena površina Žnjanskog platoa (12 hektara) s cijenom uređenja jednog kvadrata (između 200 i 300 eura).
Da bi ta količina uloženog novca bila “opravdana” za prostor o kojem je riječ, donesena je odluka da će se intervenirati u postojeći GUP (odnosno u DPU – detaljni plan uređenja), i to tako što će se povećati broj kvadrata na kojima je dopuštena gradnja ugostiteljskih ili drugih objekata.
Drugim riječima, donesene su, u uredu gradonačelnika Krstulovića Opare, dvije krupne odluke.
Prva je da na Žnjanski plato treba dovesti nove sadržaje, i to one koji neće biti isključivo ugostiteljski. Radi se, dakle, o proširenju namjene (u odnosu na GUP iz 2005. i odgovarajući DPU), tj. o omogućavanju novih sadržaja. A druga je odluka da funkcioniranje Žnjanskog platoa treba proširiti na cijelu sezonu.
- Želim – rekao mi je splitski gradonačelnik – da Žnjan bude sastavni dio grada, da ovamo ljudi dolaze navečer i na koncerte ili na sportska događanja. Želim sezonalnost, kakva je bila dosad, pretvoriti u cjelogodišnje događanje. To je najbitnije u svemu.
U potencijalne nove programe i sadržaje ulaze, među ostalim: sportski centar s polivalentnim dvoranama za fitness i ostalo, akvarij, delfinarij, muzejski prostori, dvorana za koncerte itd. Jedino što neće biti dopušteno – to je gradnja hotela. (Hoteli će se graditi u prostoru Duilovo, istočno od Žnjanskog platoa, koji je u GUP-u i predviđen kao turistička zona T1.)
Od arhitekata se u upravo raspisanom projektnom natječaju za novo uređenje Žnjana očekuju tri stvari.
Prva je maksimalna kreativnost i sloboda u predlaganju rješenja. Arhitekti, rečeno je, moraju biti oslobođeni od bilo kakvih utilitarnih opterećenja.
Pritom će im jedini “opipljivi” orijentir biti programska studija o novom uređenju Žnjana koju je u ožujku ove godine – dakle još za trajanja Baldasarova mandata – izradio Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (nakon što je splitski Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije odbio sudjelovati u ovoj priči). Ta je studija korektna, ali je u njoj premalo sadržaja koji bi Žnjan mogli pretvoriti u projekt koji bi trajao i bio održiv (financijski i na svaki drugi način) tijekom cijele sezone.
Problem s parkiranjem
Traži se, dakle, kompleksniji i tematski raznovrsniji prijedlog od onoga što ga je napravio zagrebački Arhitektonski fakultet.
Čini se da će se najteže riješiti problem s parkiranjem automobila, budući da Žnjan ljeti posjeti i 10-ak tisuća kupača na dan.
Drugi moment koji se očekuje od arhitekata jest da djeluju u interdisciplinarnim timovima, tj. da u donošenje svojih rješenja uključe konzultante za turizam, promet, hortikulturu i ostala područja.
Primjerice, zbog nabujale izgradnje iznad Žnjanskog platoa pristupna je ulica na Žnjan toliko uska da se njome vrlo teško može kretati gradski autobus. Stoga bi u novim rješenjima trebalo preispitati neke alternativne mogućnosti, da se na Žnjanski plato može bez većih problema spustiti s nekih drugih, bočnih pozicija.
I treće, arhitekti će morati voditi računa o tome da njihovo rješenje bude ekonomski i ekološki održivo.
Na moj upit kojom dinamikom namjerava realizirati viziju budućeg uređenja Žnjanskog platoa, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara odgovorio mi je:
- Paralelno radimo na dva kolosijeka, na privremenom i na trajnom rješenju. Cilj privremenog rješenja jest urediti Plato za korištenje tijekom idućeg ljeta. Pojednostavljeno rečeno, korisnicima treba omogućiti da već u svibnju 2018. popiju prvu kavu na Žnjanu! Da bismo to ostvarili, u siječnju 2018. moramo u Gradskome vijeću usvojiti Plan gospodarenja pomorskim dobrom za 2018., kojemu će podloga biti plan rasporeda modula, štekata i drugih potrebnih sadržaja. A odmah nakon toga dodijelit ćemo jednogodišnja koncesijska odobrenja, kako bismo u svibnju bili spremni građanima Splita pružati usluge vezane uz najveće kupalište.
Kako mi je protumačeno u Upravi grada Splita, ići će se za time da privremeno rješenje bude što bliže konačnome (što će biti ostvarivo jer će se pobjednik raspisanog natječaja znati već sredinom veljače 2018.).
U gradskoj su upravi svjesni da će po privremenom rješenju građani suditi i o konačnom rješenju uređenja Žnjanskog platoa. “Ljudima su izmjene DPU-a same po sebi nešto imaginarno”, rekao mi je jedan gradski dužnosnik, “ljudi očekuju da plato bude uredan, a da nešto na njemu postoji.”
Minimum sadržaja u privremenom rješenju obuhvaćat će 15-ak tipiziranih (svi će biti iste veličine i oblika) ugostiteljskih objekata veličine do 12 kvadrata. To će se već po isteku sezone 2018. ukloniti kako bi se moglo pristupiti realizaciji konačnog rješenja, koje će trajati godinama.
Teoretski gledano, pravo na koncesiju za neki od tih objekata može dobiti i netko od dosadašnjih vlasnika kafića na Žnjanskom platou, ali uz dva uvjeta. Prvo, da je podmirio sva svoja dugovanja; a drugo, da mu u prethodnom razdoblju nije uručena odluka o rušenju njegova objekta, tj. da nije prekršio Zakon o pomorskom dobru.
Što se trajnog rješenja tiče, odmah nakon proglašenja pobjednika natječaja, sredinom veljače 2018., pokrenut će se procedura izmjene i dopune važećeg DPU-a, koja bi trebala biti okončana u lipnju 2018. Izmijenjeni DPU jedan je od ključnih pravnih temelja za raspisivanje koncesijskih natječaja koji se planiraju provesti do rujna 2018.
A nakon toga, po već precizno utvrđenom kalendaru, slijedi izrada projektne dokumentacije, pribavljanje dozvola za gradnju i provođenje javnog natječaja za izbor izvođača radova – što se planira učiniti do veljače 2019.
- Vjerujem – tvrdi Krstulović Opara – da bi izvođenje radova, izgradnja i trajno uređenje platoa trebalo započeti već tijekom ožujka ili travnja 2019.
Rezultati ankete
Ovih mi je dana u Splitu gradonačelnik Krstulović Opara rekao da je ponosan što se nedavno provedena anketa građana Splita (anketu je organizirala Gradska uprava) gotovo potpun poklapa s njegovim osobnim željama i vizijama.
Najveći broj građana (68 posto) izjasnio se za izgradnju centralnih sportskih sadržaja polivalentne namjene (mali nogomet, odbojka, košarka, ljetni koncerti i sl.) s pripadajućim tribinama (s najviše 10 redova).
Njih 61 posto želi uređenje obalne šetnice, iz smjera Trstenika preko Žnjanskog platoa sve do Duilova.
Oko 58 posto građana htjelo bi na Žnjanu i oko Žnjana biciklističke staze. Gradonačelnik Opara to pozdravlja jer je i sam pasionirani biciklist.
Na popisu želja nalaze se još: puno zelenila, akvapark, piknik zona, zabavni parkovi, restorani, teniska igrališta, boćališta, muzej itd.
- Osobno bih volio – rekao mi je gradonačelnik – da na Žnjanu imamo delfinarij radi edukacije i promicanja bogatstva mora. Toga nema u Hrvatskoj. Volio bih također da imamo i akvarij. Čestitam Karlovčanima što imaju Aquatiku, ja želim Adriaticu! Ali, isto tako, i sportske sadržaje. Nije li čudno da umaški, a ne neki splitski stadion nosi ime po Goranu Ivaniševiću? Inače ne volim resorte, volim kad je sve premreženo i fluidno. Kao bivši konzervator znam reći da Dioklecijanovu palaču ne čuvaju samo konzervatori nego, prije svega, mačka, đirani i tiramola. Nijedan turist neće vješati svoje rublje na tiramoli, to je tipično za domaće ljude. A turisti ne dolaze u Split samo zbog kamenja nego i zbog njegovih stanovnika. Zbog lokalnog ambijenta.
Na kraju našeg razgovora splitski je gradonačelnik istaknuo:
- Na jednome od kafića na Žnjanu bio je natpis: “The art of doing nothing.” Činiti ništa, umjetnost besposličarenja, mentalitet izležavanja... Meni je to strano, volio bih da ta uzrečica bude samo dosjetka, a ne i pravilo u mom radu.