Ako se nešto ne može racionalno objasniti, iskustvo govori da se radi ili o ucjeni ili o korupciji, a vi zaključite jesu li njihova objašnjenja logična – kaže šef Kluba zastupnika SDP-a, odgovarajući na pitanje o motivima svojih dojučerašnjih kolega koji su pretrčali u Klub Milana Bandića i HNS-a.
Tvrdi da su njihove priče o nezadovoljstvu aktualnim vodstvom stranke i pozivanja pritom na Račana i Milanovića tek pranje vlastite savjesti. Bauk bi volio da se bivši predsjednik SDP-a vrati u aktivnu politiku, a unutar stranke zagovarao bi Milanovića za njihova kandidata na predsjedničkim izborima: “Zoran Milanović bio bi bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović.”
Koji su razlozi osipanja saborskog kluba SDP-a i prelazaka nekih vaših dojučerašnjih kolega zastupnika u protivničke tabore – u HNS-ov i Bandićev klub?
– Iz ponašanja i stavova kolegica i kolega koji su izašli iz SDP-a uočio sam i ranije potencijal za odlazak iz stranke, ali ne i za njihov prelazak u parlamentarnu većinu. Što smatram da nije pošteno prema stranci na čijoj ste listi ušli u Sabor, a nekim od njih je cjelokupni profesionalni angažman bio vezan uz SDP. Ovo je potpuno nezrelo i sebično ponašanje. Ako su oni doista takvi, onda je bolje da su otišli, nemam ništa drugo reći. Te njihove priče da su cijelo vrijeme bili nezadovoljni sadašnjim SDP-om, pozivajući se pritom na Ivicu Račana ili Zorana Milanovića, samo je pokušaj pranja vlastite savjesti od nečega što oni znaju da su napravili nepošteno.
Dugo poznajete prebjege, znate ih i privatno, je li vas u tom smislu iznenadila njihova odluka da se pridruže vladajućima?
– Ja sam došao u tu fazu da ne mogu koristiti riječ iznenađenje, mogu koristiti samo riječ konstatacija. Gledajte, mi smo imali slučaj da je cijela jedna stranka (HNS, nap. a.) prešla na drugu stranu, a predsjednik te stranke je do zadnjeg časa javno tvrdio da se to neće desiti. Dapače, dan prije nego što se to dogodilo dao je ostavku jer da, rekao je, ne želi cijepati stranku. Kasnije se čak i vratio na čelo stranke. Predsjednik jedne druge stranke kod javnog bilježnika je ovjerio da neće ni s kim u koaliciju pa je opet otišao. Dakle, sve smo već vidjeli i više ništa nas ne smije iznenaditi. Možemo samo konstatirati činjenicu. Neki od njih doista su se već neko vrijeme ponašali kao da nisu dio stranke, nego su tu privremeno i valjda slučajno dok ne odluče drukčije.
Kažete da se kod njih već ranije vidio potencijal za pretrčavanje, pa zašto su onda i dalje bili na izbornim listama SDP-a i na stranačkim dužnostima?
– Kad kažem ranije, mislim unatrag dvije godine, od početka rada ovog saziva Sabora.
Što mislite zašto su pretrčali baš Milanu Bandiću, odnosno u redove vladajućih?
– Što se tiče gospode Žagara, Glavaševića i Mrsića, oni ideje koje su zastupali ranije zastupaju i danas. Samo ne više u formi SDP-a nego u nekoj drugoj političkoj formi koja nama u budućnosti može biti prihvatljiva za suradnju. Druga je situacija sa zastupnicima koji su prešli na stranu vladajuće većine. Kad želimo racionalno objasniti njihove odluke, ne nalazimo racionalno objašnjenje. Oni su sami mogli formirati svoj klub u Saboru i tako podržavati Vladu, a ne Milanu Bandiću bildati mišiće. Zašto su to učinili, može biti pitanje za psihologe, a ne za mene. Ja ne mogu iznositi teške političke optužbe za koje nemam dokaza. Dakle, za sve ono što se u političkom životu ne može logično objasniti iskustvo govori da se radi ili o korupciji ili o ucjeni. A vi zaključite jesu li njihova objašnjenja logična. Kad bih ja rekao da nisu, onda bi sljedeće pitanje bilo mislim li ja da se radi o korupciji.
Pogodili ste naše sljedeće pitanje.
– Ja mogu reći da za to nemam dokaza. Da imam nekih saznanja, prijavio bih ih. Odluka je na biračima koji će nagrađivati ili kažnjavati stranke koje se time bave. Bilo bi normalno i poželjno da korist od preletača bude kratkotrajna, da stranke koje sebi uzimaju takve političare budu kažnjene od birača.
Znači, slažete se s ocjenom potpredsjednika SDP-a Zlatka Komadine koji je rekao da ti prelasci iz SDP-a zapravo jačaju vašu stranku?
– Mogu konstatirati samo to da se njihov odlazak iz SDP-a u radu našeg Kluba zastupnika neće osjetiti, jer oni faktički i nisu ništa radili.
A da li, i kako, njihovi odlasci jačaju SDP?
– Ničiji odlazak, kao i dolazak sam po sebi ne jača stranku. Međutim, činjenica je da odlazak nekoga tko djeluje destruktivno doista olakšava funkcioniranje stranke. Je li to jačanje stranke ili ne, ocijenite sami. A drugo, HDZ-u je od 2000. do 2003. otišlo 16 zastupnika, pa su svejedno pobijedili na izborima 2003. godine. I to uvjerljivo. Živom zidu je u ovom sazivu otišlo 40 posto zastupnika – od pet na početku sada imaju tri zastupnika, pa nitko ne govori o krizi ili raspadu Živog zida, a ankete im idu u prilog.
Slažete li se s drugim dijelom Komadinine tvrdnje da birači dobro vide što se događa u Saboru i da će na izborima honorirati SDP zbog načina na koji sada vladajuće stranke “kradu” vaše zastupnike?
– Mislim da će birači gledati SDP po onome za što se bude zalagao i tko ga bude vodio, i da se uopće neće zamarati zastupnicima Komparić-Devčić, Habekom ili Ronkom. Čak mislim da se neće zamarati ni gospođom Opačić iako je ona nešto poznatija od njih.
Hoće li birači kazniti stranke koje “kradu” vaše zastupnike?
– To bi bilo poželjno. A ako se to ne dogodi, onda znači da je sustav vrijednosti u našem društvu malo izokrenut. To možemo vidjeti i po tome što se velika frka digne kada jedna osoba optužena za nanošenje teških tjelesnih ozljeda izađe iz pritvora, što je u ovom slučaju opravdano, a kada iz pritvora izađu osumnjičenici za ratne zločine ili osuđenici odu u toplice, to se onda tretira kao obična vijest, da ne kažem da nailazi na podršku. I po tome se već vidi da su društvene vrijednosti izokrenute. Ali na nama je da ukazujemo da to ne valja.
U prošlom broju Globusa objavili smo izjavu dužnosnika SDP-a vrlo bliskog predsjedniku stranke Davoru Bernardiću: “Osipanje našeg kluba rezultat je HDZ-ova pokušaja rasturanja SDP-a.” Vjerujete li i vi da HDZ stoji iza prelazaka vaših zastupnika u redove klubova stranaka vladajuće koalicije?
– Svako slabljenje našeg kluba i naše stranke odgovara HDZ-u.
Posljedično im to sigurno odgovara, ali pitamo vas vjerujete li i vi da su prelasci vaših zastupnika posljedica direktne akcije HDZ-a?
– Ponovit ću: ja nemam nikakve dokaze za to. Ali, ako vam netko kaže da želi bolji SDP i traži da se dogode određene promjene u vodstvu stranke, a nakon toga ode u parlamentarnu većinu, onda se postavlja pitanje onih prvih motiva. I tko je upravljao tim motivima. Oni su trenutno zastupnici kluba Milana Bandića i sve što su prije radili sada treba promatrati u kontekstu toga da su to radili današnji Bandićevi zastupnici. A jesu li već onda bili u kontaktu s Bandićem i HDZ-om ili nisu? Pa manja je vjerojatnost da nisu, jer su otišli tamo.
Hoće li biti još odlazaka iz kluba SDP-a i tko je sljedeći ili sljedeća?
– Mislim da je klađenje na političke događaje u Hrvatskoj još uvijek zabranjeno. Ali bilo bi zanimljivo vidjeti, kada bi se mi između sebe kladili koliko bi ljudi uložilo novac na opciju “više nitko”.
Vjerujete li kolegama zastupnicima Marti Luc-Polanc i Borisu Lalovcu kada decidirano javno tvrde da nemaju pojma zašto ih se pita odlaze li iz SDP-a i kada se kunu da će ostati u SDP-u?
– Odgovarati na tako sročena pitanja je nezahvalno jer se ostavljanjem bilo kakve rezerve oko toga zapravo javno potvrđuje sumnja u kolege i daje se legitimitet takvim tvrdnjama. A odgovorom “vjerujem im” nepotrebno se na sebe preuzima rizik da te budućnost demantira, a za to stvarno nema nikakve potrebe. Također, mogli ste me pitati za bilo kojeg našeg zastupnika i on bi postao tema. U ovom je političkom trenutku za nas važnija aktivnost zastupnika i uvjerljivost vodstva nego broj zastupnika.
Pa koliko je aktivnih u klubu SDP-a?
– Pogledajte saborske statistike pa ćete vidjeti koliko je tko aktivan. Što se tiče kolege Lalovca volio bih da bude još prisutniji u prezentiranju politika SDP-a jer je potpredsjednik stranke i jer je bio jedan od najpopularnijih ministara u našoj Vladi. Na kraju krajeva bio je i nositelj saborske liste u mojoj izbornoj jedinici i dobio je puno preferencijskih glasova. Doista bih volio da se on više uključi u rad stranke.
Jeste li o tome kao predsjednik kluba zastupnika SDP-a razgovarali s Lalovcem?
– Jesam.
Nekoliko istaknutih SDP-ovaca, pa i vi, pozvalo je bivšeg šefa stranke Zorana Milanovića da se javno očituje o stranačkim prebjezima jer ih je on stavio na izborne liste.
– Tako je to preneseno, ali nisam to rekao. Rekao sam samo da bih volio da se on izjasni o postupcima ljudi koje je predložio na listu. Nisam ga prozivao zbog samog izbora kandidata, kako se to pokušalo interpretirati, jer se neke od njih zbog dužnosti koje su obnašali tad i nije moglo preskočiti. Dakle, ja bih volio čuti što on o tome misli, a vidim i još neki.
Je li vas možda nazvao?
– Nije.
Hoće li se vratiti u aktivnu politiku?
– Ne znam. Ja bih volio da se vrati.
Da se jače angažira u stranci ili da bude SDP-ov kandidat na predsjedničkim izborima?
– Volio bih da njegov možebitan povratak bude vezan uz jačanje SDP-a.
Bi li Milanović bio dobar kandidat za predsjednika RH?
– Bio bi bolji predsjednik Republike nego Kolinda Grabar-Kitarović.
Je li on najbolji kandidat kojeg SDP može ponuditi?
– Da bi bio najbolji, morao bi na neki način izraziti tu želju. Kada i ako izrazi takvu želju i kad se u SDP-u otvori ta tema, ja bih bio jedan od onih koji bi zagovarao tu opciju. A hoće li se to dogoditi i hoće li većina u stranci tako odlučiti, to tek treba vidjeti. Ako bih u tom razmišljanju ostao u manjini, podržao bih onog kandidata za kojeg se većina u SDP-u na koncu odluči. Ako stranka odluči podržati nekog nezavisnog kandidata, i njega bih podržao. Podržao bih i našeg člana koji se odluči kandidirati kao nezavisan uz suglasnost stranke, kako predviđa i naš Statut.
Upravo se takva nekakva opcija spominje u Milanovićevu slučaju.
– I dalje mislim da naš kandidat ili kandidatkinja mora biti onaj koji a) želi biti kandidat i koji b) može ostvariti najbolji rezultat. Ako je to Zoran, onda mi je logično da to bude on. Ako je to netko drugi, neka bude taj drugi. Ako je to u formi nezavisnog kandidata, neka i to bude, ionako izabrani predsjednik mora izaći iz stranke.
Ponovno je u javnom optjecaju i ime Tonina Picule kao mogućeg SDP-ova predsjedničkog kandidata.
– Njega čekaju izbori za Europski parlament, na kojim će on vrlo vjerojatno biti kandidat. Očekujem njegov vrlo dobar rezultat. I on bi bio bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović.
Bi li Picula bio bolji kandidat od Milanovića?
– U ovom trenutku ne očekujem da će njih dvojica biti protukandidati na predsjedničkim izborima, pa da moram razmišljati tko bi bio bolji predsjednik. Ja ću govoriti da je najbolji kandidat onaj kojeg SDP odabere ili neću govoriti ništa ako bih mislio suprotno. Neću govoriti da bi netko drugi bio bolji, to je crvena crta koju svaki član stranke mora poštovati ili mora izaći iz nje.
Kako ocjenjujete dosadašnji mandat predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?
– Svoju ocjenu njezina mandata dao sam nedavno u Saboru kada sam amandmanom predložio da se u državni proračun za 2019. ugradi stavka “20 tisuća kuna za navijačke aktivnosti predsjednice RH”. Na doista zoran način ona je pokazala da je ovakav način izbora predsjednika države besmislen. Dakle, na općim izborima iz čega proizlazi veliki legitimitet, a nema nikakve ovlasti. Pa je tema za koga predsjednica navija, što je obukla i slično. Pri čemu moram reći da se to nikad nije radilo muškom predsjedniku. To se radi i zastupnicama, a radilo se i bivšoj premijerki Jadranki Kosor.
Slažete li se s ocjenom da nju kao i ranije predsjednike u banalnost javnog djelovanja tjera taj nesrazmjer između velikog izbornog legitimiteta i malih ovlasti kojima raspolažu, te treba li ukinuti opće izbore za predsjednika?
– Slažem se s gore navedenom ocjenom. I da, treba razmišljati o promjeni načina na koji se bira predsjednik Republike. S ovakvim predsjedničkim ovlastima izbor u Saboru bio bi vjerojatno primjereniji. Politička scena mogla bi reći da ćemo predsjednika birati još jednom na općim izborima, a nakon toga u parlamentu. Onda bi izabrani predsjednik znao da više nema potrebe za ovim “celebrity” pristupom, da bude stalno u medijima, da mora biti općeprihvaćen... To bi bilo korektno rješenje koje bih ja podržao. Savjet za politički sustav SDP-a je o tom pitanju već raspravljao, prevladava stav da bi izbor predsjednika u parlamentu bio primjeren.
Kako komentirate rošade na Pantovčaku, rješava se starih i imenuje nove savjetnike?
– Ona je od početka svoju poziciju držala desnije od HDZ-a, a to je pozicija koja je politički teško održiva. Promjene na Pantovčaku gledam kao “peglanje” odnosa s HDZ-om.
Hoće li uspjeti?
– Radi se o ozbiljnim političkim razlikama. Tolikim da neki, što sadašnji što bivši HDZ-ovci imaju želju da Kolinda Grabar-Kitarović preuzme stranku jer im se ne sviđa politički kurs Andreja Plenkovića. Ali opet, što znače političke razlike za stranku koja okuplja u svojoj koaliciji Glavaša i SDSS?
Sviđa li se vama politički kurs kojim Plenković vodi društvo s pozicije predsjednika Vlade?
– Ako bih, na razini dojma, bio prisiljen birati između Plenkovića i Karamarka, vjerujem da bih i ja, kao i mnogi članovi, aktivisti i birači SDP-a, kad ne bi bili opterećeni dnevnom politikom, imali relativno lak izbor. Ali politički kurs je apsolutno krivi.
Razmišljate li u SDP-u da na listu za europske izbore stavite i nestranačke kandidate, mamce za birače?
– Ako se o tome još jednom bude otvorila rasprava, volio bih na listi vidjeti nekoga koji je malo ljevije od SDP-a.
Poput?
– Mislim da je dovoljno dati opis jer spominjanjem konkretnih imena a da ih prije ne pitate dolazite u opasnost da vas oni javno odbiju, a da se neki drugi naljute što i njih niste spomenuli.
Osvajanje 203 tisuće glasova – koliko ste osvojili prošli put – službeni je cilj SDP-a na svibanjskim izborima za europski parlament. Bi li šef stranke Davor Bernardić trebao dati ostavku ako ne ispunite taj cilj?
– Mislim da ćete rečenicu za naslov ipak morati potražiti na drugom mjestu. Nas u 2019. čeka izvještajna konvencija, i to će biti mjesto za takve rasprave.
Brinu li vas ankete, rejting SDP je na 17-18 posto.
– Brine me to. Čak i ako su točne, jer neki i to osporavaju.
Odgovara li stranka adekvatno na pokazatelje iz anketa?
– Stupanj nezadovoljstva u tijelima stranke veći je što nam je rejting niži, pa možemo reći da adekvatno odgovaramo barem interno.
A reagiraju li adekvatno predsjednik i potpredsjednici stranke?
– S obzirom na to da ne reagiraju jednako, onda mogu reći – neki da, a neki ne.
Živi zid se ustabilio na 12-13 posto. Zabrinjava li vas razina njihove popularnosti?
– Tradicionalno u anketama dobro prolaze takozvane treće opcije. Prvo Laburisti, onda ORaH, sada Živi zid. Tko će biti sljedeći, ne znam. Volio bih samo da takozvana treća opcija bude nešto bliže SDP-u nego što je to Živi zid.
Takva nekakva nova politička opcija stvara se oko Dalije Orešković, bivše predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
– Ne znam da li se išta stvara. Komentirati gospođu Orešković dosta je nezgodno, ali ja ću pokušati odgovoriti na taj izazov. U najvećoj se mjeri slažem sa stavovima koje zasad iznosi. Način na koji je obnašala dužnost predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa stvorila joj je dobru početnu poziciju. Je li to dovoljno za uspjeh – ne znam. A što se tiče liderskih kapaciteta, jedno je izricati dobre stavove, a drugo je voditi neku organizaciju i surađivati i upravljati ljudima. Kada skupi tim, svaka greška bilo kojeg člana tima njoj će smanjiti vjerodostojnost i popularnost. I onda će morati početi raditi kompromise, pa se više neće sviđati nekima kojima se sviđa sada zato što ne radi kompromise.
Kako ocjenjujete suradnju s Mostom u Saboru, često imate zajedničke oporbene akcije?
– U nekim segmentima surađujemo, i to korektno. A u drugom dijelu ne surađujemo jer imamo dijametralno suprotna stajališta u nizu tema. Primjerice, potpuno suprotno smo glasali o Deklaraciji o položaju Hrvata u BiH i protiv svih njihovih amandmana. SDP je glasao potpuno suprotno od lidera Mosta prilikom ratifikacije Istanbulske konvencije. Svakako da i njihovi postupci s kraja 2015. predstavljaju određeni teret našoj suradnji.
Koja je vaša generalna ocjena ponašanja i rada saborskih zastupnika u ovom sazivu?
– Nemam ocjenu. Ocjenjuje se na izborima. A ta ocjena može biti dijametralno suprotna od moje. Parlament je uvijek ogledalo društva i društvenih odnosa.
Jeste li vidjeli spomenik Franji Tuđmanu u Zagrebu, kako vam se sviđa interpretacija kipara Kuzme Kovačića, bilo je dosta prijepora oko toga?
– Nisam ga još vidio uživo, samo na fotografijama. A što se tiče predsjednika Tuđmana, mislim da je najbolji smjer rasprave o njemu dao Ivica Račan 2001. godine kada je kao predsjednik Vlade rekao: “Pamtit ćemo ga po dobrome, a greške ćemo popravljati.” Ali neke greške nismo ni do danas popravili.
