Hrvatska je ponovno pokrenula postupak nabave novih višenamjenskih borbenih aviona s prihvaćanjem ponuda četiriju država 9. rujna. SAD je ponudio nove F-16 Block 70, Švedska je ponudila navodno nove Gripene C/D, zatim su ponuđeni izraelski F-16 Barak u novoj konfiguraciji, a značajna novost je Francuska koja je ponudila rabljene, ali izvanredne borbene avione Rafale F3R. S ponuditeljima se i nakon slanja zahtjeva za ponude održavala stalna komunikacija te susreti, što je i standardna procedura, radi osiguravanja hrvatskih potreba. Ponude za ukupno 12 aviona će Međuresorno Vladino povjerenstvo evaluirati do kraja godine, kada bi se trebalo donijeti preporuke o odabiru.
Zbog približavanja kraja životnog vijeka postojećih MiG-ova, aktualni postupak nabave posljednja je prilika za spašavanje lovačke komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i nadzora te suvereniteta nad hrvatskim nebom, što je definirano i u Ustavu RH. Trenutno je operativno osam MiG-ova 21, a njihovi resursi istječu 2023. i 2024., što bi morao biti krajnji rok ne samo za isporuku barem prvih novih aviona nego i za postizanje inicijalnih operativnih sposobnosti, odnosno dežurnog borbenog dvojca kako bi se održao kontinuitet zaštite zračnog prostora.
Zadržavanje lovačkog zrakoplovstva od kritične je važnosti za Hrvatsku, jer nadzor nad vlastitim nebom donosi i konkretne prihode kroz takse koje zrakoplovne kompanije plaćaju za prelijetanje kroz nacionalne zračni prostor, a još se u tijeku prošlog postupka nabave spominjala mogućnost da Hrvatska ponudi uslugu zaštite zračnog prostora i susjedima koji nemaju lovačko zrakoplovstvo, što bi također imalo i značajne političke benefite. No air policing je zapravo najjednostavnija zadaća koju ratno zrakoplovstvo izvršava.
Taktičko-tehnička studija
Pretpostavlja se da su potrebe jasno definirane u Taktičko-tehničkoj studiji, temeljnom dokumentu za definiranje potreba oko novih borbenih aviona. Po njoj Hrvatska traži pravo borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom borbenih sposobnosti. To uključuje zadaće zrak-zrak, odnosno protiv zračnih ciljeva, na velikim udaljenostima, van vizualnog dometa, kao i na malim udaljenostima, odnosno u manevarskoj zračnoj borbi. Traži se sposobnost djelovanja po kopnenim i morskim ciljevima, izviđanje, pružanje bliske zračne potpore, pa i strateški udari duboko iza neprijateljskih linija. I sve to u svim vremenskim uvjetima, danju i noću. Dobar primjer opsega ambicije je i potreba da odabrani avion ima mogućnost nošenja čak i krstarećih raketa velikog dometa.
Jednako je definiran i broj aviona, dakle 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Time se osigurava sposobnost nesmetanog izvršavanja zadaća, obuke novih pilota te trenaže postojećih. Operativnost niti jednog aviona nije 100%, jer na dijelu flote uvijek treba provoditi redovno održavanje. Dakle, od 12 aviona, raspoloživih je 7-8. Za zadaće dežurnog borbenog dvojca potrebna su tri aviona, dva dežurna i jedan u rezervi, koji su naoružani i s njima se ne mogu provoditi nikakve druge aktivnosti.
Nabava ide isključivo u aranžmanu država s državom, a kupuje se totalni paket: sami avioni, obuka osoblja, prilagodba infrastrukture, rezervni dijelovi, logistika, višegodišnja potpora, simulator i sve ostalo potrebno za izgradnju sustava novog višenamjenskog borbenog aviona. Treba naglasiti da ovo nije klasični postupak javne nabave, jer se člankom 41. Zakona o javnoj nabavi, i u skladu s EU regulativom, ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi. U odabiru će važnu komponentu igrati industrijska i gospodarska suradnja, ali i strateško pozicioniranje i važnost ponuditelja.
Američka ponuda
Američka ponuda odnosi se na 12 novih borbenih aviona F-16 Block 70, najnaprednije verzije u borbama nebrojeno puta dokazane “šesnaestice”. Različite verzije F-16 imaju više od 40 godina borbenog iskustva, proizvedeno ih je više od 4600 u različitim verzijama, a ostat će u službi američkog ratnog zrakoplovstva najmanje do 2048.
Block 70 dijeli osnovni zmaj s ranijim verzijama, no većina njegove avionike i sustava derivati su iz tehnologija razvijenih za F-35, lovac pete generacije. Block 70 se tako može smatrati borbenim avionom 4.5 generacije, što mu daje značajnu prednost, a pokreće ga jedan motor F110-GE-129 od 131 kilonjutna snage pri dodatnom sagorijevanju. Raspolaže mogućnostima senzorske fuzije, odnosno pilotu na najkorisniji način prikazuje objedinjene podatke s vlastitih senzora, ali i od senzora svih drugih platformi koje su uvezane s Blockom 70 putem podatkovne veze Link-16. To pilotu daje izuzetnu informacijsku premoć nad protivnicima, jer može u realnom vremenu pratiti položaje svojih i neprijateljskih aviona, protuzračne obrane, senzora, te ostalih ciljeva. Izuzetno važna odlika je APG-83 SABR radar aktivno elektronički skenirane rešetke, odnosno AESA. Za razliku od mehaničkih radara, AESA radar usmjerava svoj snop elektronički, bez pokretnih dijelova. To znači da može gotovo trenutno skenirati prostor svog djelokruga, a i mnogo je pouzdaniji i lakši za održavanje.
Pilot na raspolaganju ima prikaznik na kacigi JHMCS II, koji mu prikazuje sve osnovne parametre aviona, ali i omogućava usmjeravanje oružja, kao što su infracrveno navođene rakete AIM-9X Sidewinder, koji se može lansirati i na cilj izravno iza lansirnog aviona. Najnoviji F-16 raspolaže i radarski navođenim raketama AIM-120D AMRAAM, te širokim spektrom precizno navođenog oružja. Može koristiti i krstareće rakete JASSM-ER dometa većeg od 1000 kilometara.
S ukupnom nosivošću od 7700 kg, F-16 svoj teret može rasporediti na 11 podvjesnih točaka, od čega su dvije za ciljničke kontejnere, a ostali za oružje i odbacive spremnike goriva. Block 70 može u borbu ponijeti vrlo smrtonosne kombinacije. Primjerice, 8 raketa AMRAAM i dva Sidewindera za zrak-zrak te još 6 bombi od 227 kg ili dvije od 900 kg.
Premda iznimno skup, s cijenom ukupnog paketa koja se kreće oko 1,8 milijardi dolara, što odgovara i cijenama koje su za ove avione platile Slovačka i Bugarska, F-16 Block 70 nakon Rafalea je drugi najubojitiji avion koji nam se nudi, i osiguravao bi apsolutnu zračnu premoć u hrvatskom susjedstvu. Također, ima i iznimno dug životni vijek, 12.000 sati naleta. Budući da još nigdje nije u službi, nema eksploatacijskih podataka, no na osnovi američkih F-16 sat naleta Blocka 70 bio bi oko 20.000 dolara.
Švedska ponuda
Drugi novi avion koji se nudi je švedski Gripen C/D, koji se predstavlja kao nov unatoč činjenici da je riječ o ranije proizvedenim avionima koji nikad nisu bili u službi. Gripen C je najmanji i najlakši avion koji se nudi. Na standardu MS20, tehnološki je svakako vrlo napredan te također pruža mogućnost senzorske fuzije, a ima i moderan, ali mehanički radar PS-05/A Mk4 dometa oko 300 kilometara. Ima vrlo oskudan sustav za elektroničko ratovanje koji je usmjeren na samoobranu, te za elektroničko djelovanje ili napad mora koristiti podvjesne kontejnere te namjene. Ima samo 8 podvjesnih točaka na kojima se u teoriji može nositi najviše 5300 kg. Razlog tome je potkapacitiranost samog aviona, budući da ima jedan RM12 motor od svega 80 kilonjutna pri forsažu. Gripen inače može ponijeti vrlo širok spektar oružja, uključujući i infracrveno navođene rakete IRIS-T, kao i radarski navođeni Meteor velikog dometa. Može se integrirati gotovo svako zapadno oružje, no problem je što se svaka pojedina integracija mora posebno platiti, a švedska ne proizvodi od svega toga ništa osim RBS-15, pa se za oružje mora posebno dogovarati s trećim stranama.
S dodatnim spremnicima goriva i bombama ima domet od samo osamstotinjak kilometara, ali ne može se sam braniti jer tada ne može nositi rakete velikog dometa, pa mu je potrebna lovačka zaštita. Gripen je inače i jedini kandidat koji u stvarnoj borbi nije ispalio niti jednu jedinu granatu, a kamo li ispustio bombu ili oborio neprijateljski avion.
Jednostavnije, za zadaće koje punokrvni borbeni avioni kao F-16 ili Rafale naprave u samostalnoj četvorci, za isporuku usporedive količine tereta treba šest Gripena, i još barem dva za pružanje lovačke zaštite, što komplicira planiranje zadaća.
Francuska ponuda
Francuska je kao rabljene ponudila Dassault Rafale u posljednjem operativnom standardu F3R. Bez ikakve dvojbe, ovo je najmoćniji i najubojitiji avion koji se Hrvatskoj nudi. Preostalo bi im više od pola letnih resursa koji trenutno iznose 7000 sati, no Hrvatskoj bi bili isporučeni s produljenim resursima od 9000 sati leta. U operativnu upotrebu francuskog zrakoplovstva ušao je tek 2007., a Francuska će ga koristiti do 2060. Kao i Block 70 pripada 4.5 generaciji, raspolaže s AESA radarom, RBE2 AA, sličnih sposobnosti kao i APG-83, ali Rafale je jedini kandidat koji ima i pasivni IRST senzor, OSF, u nosu aviona. To je infracrveni senzor koji može detektirati zračne ciljeve udaljene do 100 km, bez ikakvih elektromagnetskih emisija. Njegovim korištenjem se mogu usmjeriti i francuske rakete srednjeg dometa MICA, koje postoje u radarski i infracrvenoj verziji te se mogu koristiti za manevarsku zračnu borbu, ali i za borbu izvan vizualnog dometa, a najveći doseg im je oko 80 km. Rafale F3R također koristi rakete zrak-zrak Meteor, dometa većeg od 200 km.
Također je jedini kandidat koji je dizajniran kao avion sa smanjenim radarskim odrazom, koji iznosi samo oko 0.1 kvadratnog metra, dok je odraz F-16 oko 1 kvadratnog metra. Na Rafaleu frontalno nema pravih kutova koji snažno reflektiraju radar, uvodnici zraka motora su S oblika i potpuno skrivaju lopatice turbine koje su jako reflektivne, a pokrov kabine je također premazan proturadarskim slojem, dok rubovi kritičnih panela aviona nisu ravni već nazubljeni, što dodatno raspršuje radarski snop.
Jedna od glavnih odlika Rafalea je integrirani sustav za elektroničko ratovanje SPECTRA. Njegovi senzori i odašiljači razasuti su po avionu, pa primjerice s prednje strane pokrivaju spoj prednjih krilaca, kanarda, i trupa, što je u funkciji stealtha. SPECTRA dodatno umanjuje radarski odraz Rafalea, detektira i upozorava na nailaske raketa, radarski, infracrveno i laserski navođenih, lokalizira neprijateljske elektromagnetske emisije te ometa radare.
Rafale je jedini dvomotorni kandidat, s dva Snecma M88 motora najveće ukupne snage 150 kilonjutna. Zbog snage motora i aerodinamike jedini je kandidat koji može superkrstariti, dakle održavati nadzvučnu brzinu bez dodatnog sagorijevanja, i to do 1.4 macha sa 6 raketa zrak-zrak. Nosi i uvjerljivo najviše ubojnog tereta, čak 9500 kg na 14 podvjesnih točaka, od kojih dvije nose ciljničke kontejnere. U višenamjenskoj konfiguraciji s tri podvjesna spremnika goriva, Rafale svejedno može ponijeti 6 bombi od 227 kg, bilo u francuskoj navođenoj verziji AASM Hammer ili američkoj Paveay, te 6 raketa zrak-zrak, uključujući dvije Meteor velikog dometa. Koristi i stealth krstareće rakete SCALP EG dometa većeg od 500 km. Borbeni dolet s raketama zrak-zrak, dodatnim gorivom i dvije krstareće rakete SCALP EG veći je od 1800 km.
Sve spomenuto omogućava Rafaleu da se sam probije u neprijateljski teritorij, pronađe i uništi ciljeve, te se obrani od neprijateljskih aviona, bez potrebe za posebnom pratnjom. To je i dokazano u borbenim operacijama u Libiji, gdje su Rafalei jedini izvršavali svoje zadaće bez pratnje drugih lovaca i aviona za proturadarsko djelovanje i prigušivanje protuzračne obrane.
Kako je riječ o rabljenim avionima, može se očekivati da će cijena paketa biti oko milijardu eura, a sat naleta u Francuskoj je između 16.000 i 19.000 eura, no to uključuje i skuplju palubnu verziju za nosače aviona. Dakle, osjetno jeftinije od Gripena.
Izraelska ponuda
Posljednji kandidat je izraelski F-16 Barak, no ovaj put je de facto riječ o američkoj ponudi koja samo koristi ojačani zmaj Baraka. Oni su ponuđeni u potpunosti s američkom avionikom i opremom, te bi efektivno riječ bila o standardu Block 50, istom koji koristi američko ratno zrakoplovstvo te brojni korisnici F-16 u svijetu.
Po nosivosti ubojnog tereta u američkoj konfiguraciji Blocka 50, izraelski F-16 ne bi se razlikovao od spomenutog arsenala na Blocku 70, no oslanjao bi se na mehanički radar APG-68 maksimalnog teoretskog dometa od oko 300 km, američka misijska i letna računala te svu popratnu opremu.
S obzirom na složenost takvog sveobuhvatnog zahvata zamjene avionike, cijena totalnog paketa bila bi barem dvostruko veća od cijene po kojoj je Izrael ponudio Barake, odnosno oko milijardu dolara, a cijena po satu naleta odgovarala bi američkim F-16 Block 50, te iznosi oko 20.000 dolara.
Po borbenim sposobnostima, Rafale je daleko najmoćniji kandidat. No bez obzira na odabir tipa aviona, Hrvatskoj je apsolutno potrebno lovačko zrakoplovstvo. Ono je odlučujući jamac sigurnosti zemlje u slučaju sukoba.
Hrvatska jest članica NATO-a, ali nemoguće je predvidjeti budućnost za pet godina, kako nas je pandemija podsjetila, a kamo li za 25 ili 30 godina koliko će novi avioni najmanje služiti. Budući da ih se kupuje samo 12, važno je da to budu što moćniji i ubojitiji strojevi s velikom perspektivom razvoja i budućeg rasta, s kojima će se osigurati partnerstvo s moćnim globalnim igračima, ali i otvoriti prilike za otvaranje radnih mjesta, razvoj industrije, tehnologije te tehničkih fakulteta koji bi svi trebali biti uvezani u proces usvajanja ovako složene i zahtjevne tehnologije.