U meteorološki veoma teškim uvjetima izveli smo desantiranje ljudstva i tehnike, triju oklopnih vozila i više od 80 vojnika. Sve je prošlo kako treba i sve postrojbe su odlično obavile svoje zadatke – odrješito je, povišenim tonom, ustvrdio general major Oleg Olegovič Poljgujev, načelnik odsjeka za izviđanje zračno-desantnih snaga Ruske Federacije. Time je, dodao je s izrazom lica na kojem nije moguće očitati niti jednu jedinu emociju, završio prvi dan multinacionalne vojne vježbe “Slavensko bratstvo 2016”. U ponedjeljak popodne su nebom iznad inače mirnog vojvođanskog mjesta Kovin, smještenog 40-ak kilometara istočno od Beograda, protutnjali ruski vojni transporteri tipa Iljušin Il-76, a kada su se iz njih bijelim padobranima na tlo spustili do zuba naoružani specijalci, uslijedila je paljba po prostranoj ravnici pokraj sportskog odnosno više poljoprivrednog aerodroma koji inače tamo usred polja uglavnom već godinama zjapi prazan. Ovom je prilikom pretvoren u vojni poligon i tako postao poprište velike antiterorističke akcije u kojoj su se imaginarnim teroristima zajedničkim snagama suprotstavili pripadnici vojnih postrojbi Srbije, Ruske Federacije i Bjelorusije i do nogu ih potukli na oduševljenje svojih zapovjednika koji su akciju promatrali iz svečane lože.
Nadomak granice NATO-a
Oko 140 kilometara od hrvatske granice sa Srbijom Putinove su vojne postrojbe tako pokazale svoju borbenu moć iskoristivši priliku i da se pred novinarima pohvale suvremenom vojnom opremom i naoružanjem. Slučajno ili možda ne, istog su dana, u ponedjeljak na području Osječko-baranjske županije koja se nalazi uz samu granicu, kao i u Brodsko-posavskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji vježbe izvodili i MiG-ovi 21 Hrvatske vojske. Iz MORH-a su izvijestili kako je riječ o redovitim letačkim aktivnostima koje će potrajati do petka, a i srbijansko-rusko-bjeloruska vježba nastavila se i u utorak i srijedu na poligonima Orešac i Pasuljanske livade, nešto dalje od Beograda, blizu granice s Bugarskom, koja je kao i Hrvatska članica NATO saveza. Tamo je za srijedu bila najavljena završna akcija na kojoj je trebao biti prisutan i državni vrh Srbije.
Dok svjetska javnost budno prati što se događa na Baltiku gdje i Rusija s jedne i države članice NATO-a s druge strane gomilaju svoje vojne snage blizu granica pokazujući jedni drugima mišiće, ovih su dana, ispada, NATO-ovi i ruski vojni zrakoplovi letjeli podosta blizu jedni drugima i to na sasvim drugom, jugoistočnom kraju Europe, na Balkanskom poluotoku.
U Ministarstvu obrane Republike Srbije ističu kako vježba “Slavensko bratstvo 2016” predstavlja nastavak suradnje između Zračno-desantnih jedinica Oružanih snaga Ruske Federacije i Specijalne brigade Vojske Srbije koja je započela još prije dvije godine vježbom “Srijem 2014” na poligonu Nikinci u Srbiji. Prošle je godine zajednička vježba održana u Rusiji pod nazivom “Slavensko bratstvo 2015” i na njoj su prvi put sudjelovali i pripadnici oružanih snaga Republike Bjelorusije čime je vježba dobila trilateralni karakter. Osim razvijanja suradnje triju vojski, cilj ovogodišnje vježbe je, kažu u Ministarstvu obrane u Beogradu, unapređenje operativnih sposobnosti za rješavanje taktičkih i vatrenih zadataka za izvođenje protuterorističke operacije u multinacionalnom okruženju.
Odgoda akcije
Akcijom u Kovinu u ponedjeljak je upravljao brigadni general Zoran Veličković, zapovjednik Specijalne brigade Vojske Srbije, koji je ujedno bio zadužen i za planiranje cijele vježbe, a okupljenim novinarima i predstavnicima vojski triju država je i tijekom samog desanta objašnjavao što se točno događa na terenu i u zraku.
Samo nekoliko trenutaka nakon što se na sivom nebu na visini od oko 600 metara zabijelio ruski transporter Iljušin Il-76 iz čije su utrobe pričvršćena za velike padobrane izbačena tri oklopna vozila, preko gustih se oblaka ukazala raznobojna duga koju brigadni general Veličković nije propustio istaknuti za one koje je možda nisu primijetili.
Vremenske prilike, naime, organizatorima vježbe nikako nisu išle na ruku. U Beogradu je od ranog jutra padala kiša, a ništa manje kišnih oblaka nije bilo ni u Kovinu. Ruski avioni, kao i dva transportna helikoptera koji su izveli desant, poletjeli su s vojnog aerodroma Batajnica nedaleko od Beograda. Akcija je bila planirana za oko 11 sati, no ubrzo je zbog kiše odgođena prvo za sat vremena, a potom za još sat, odnosno 13 sati jer se tek nakon podneva počelo pomalo razvedravati iako je kiša mjestimice padala sve do kasnog popodneva. Časnici zaduženi za informiranje, koji su pratili novinare, objasnili su nam kako se za izvođenje desanta u pravilu biraju lijepi dani bez padalina, a iz Kovina su, dok smo se još autobusom vozili prema tom mjestu nedaleko od Smedereva, stizale vijesti kako je nadstrešnica od šatorskih krila predviđena kao zaklon za novinare gotovo promočila, a da blata ima do koljena. To, pokazalo se, i nije bilo daleko od istine, a zapuhao je i hladan vjetar da pokaže zube južini koja je zadnjih dana beogradsko područje ugrijala na više od 20 stupnjeva. Ljubazni domaćini iz Vojske Srbije ponadali su se da će nas, dok smo gacajući u blatu čekali početak, ugrijati toplim vojničkim čajem. Atmosfera – opuštena. Srpski vojnici su se poput starih prijatelja srdačno pozdravljali s novinarima i drugim gostima. Ruski su bili neusporedivo suzdržaniji.
Različite boje beretki
Uz nekoliko desetaka srbijanskih vojnika, koje je najlakše prepoznati po crvenim beretkama, u Kovinu je bilo samo desetak ruskih sa svijetloplavim beretkama na glavi koje su tipične za njihove padobranske postrojbe. Jedini s kojim uspijevam uspostaviti kakvu-takvu komunikaciju je mladi poručnik Maksim Trušnikov, vrlo pristojan mladić, Moskovljanin koji se predstavlja kao “prevodilac za srpsko-hrvatski jezik” koji je, otkriva, naučio na fakultetu u Moskvi. U Srbiji je nekoliko puta bio na vojnim vježbama na kojima je zadužen za prevođenje, dok Hrvatsku, kaže, nije još nikad imao prilike posjetiti, ali svejedno zna da u hrvatskom jeziku nije vazduh nego zrak i da nije oficir nego časnik. A čak i bez njegove pomoći razumijem da na velikom natpisu na svečanoj loži piše – “Ponos i slava Rusije”.
Ruske mornarske pruge
Čudi me kako ruski vojnici ispod debelih maskirnih jakni nose majice na plave i bijele pruge koje bi kod nas bile mornarske. Poručnik Trušnikov me nudi suhim keksima i objašnjava kako u ruskoj vojsci takve majice nose isključivo padobranci, dok mornari imaju crne umjesto plavih pruga. Među ruskim je vojnicima, koji na aerodromu čekaju da im se pridruže njihovi daleko mnogobrojniji sunarodnjaci iz zraka, i jedna žena te svećenik kojeg je bilo lako uočiti po dugačkoj bradi i crnoj haljini iako je samo nekoliko puta nakratko izvirio iz vojničkog šatora.
U “Slavenskom bratstvu 2016” sudjelovalo je ukupno 212 pripadnika Zračno-desantne vojske Oružanih snaga Ruske federacije uz još 56 bjeloruskih vojnika te 450 pripadnika Vojske Srbije uglavnom iz nekoliko brigada kopnene vojske te dviju brigada Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Uoči samog početka padobranskog desanta na Kovin general Veličković je otkrio da se nalazimo dva kilometra od Dunava, kilometar od najbližeg naseljenoga mjesta od kojeg se u daljini naziru i krovovi kuća, da smo 40 kilometara od Beograda, da je 50 kilometara sjeveroistočno od nas Vršac, oko 1200 kilometara Minsk, a 1700 kilometara ruska prijestolnica Moskva.
“Sigurnosna situacija je jako pogoršana. Na aerodromu je 20 do 25 dobro obučenih i naoružanih te jako motiviranih terorista s pješačkim naoružanjem i dosta eksploziva. Cilj nam je neutralizirati terorističke snage, osigurati stanje na terenu, omogućiti normalno odvijanje prometa i dopremu humanitarne pomoći”, objavio je Veličković preko mikrofona simuliranu situaciju i dodao kako je vojnicima glavni zadatak iz zraka zauzeti aerodrom i na njega dopremiti svu potrebu borbenu tehniku i ljudstvo koji će se nastaviti boriti protiv terorista. Nakon nekoliko je trenutaka brzinom od 350 kilometara na sat doletio prvi Iljušin iz kojeg je s visine od 1300 metara iskočilo 30-ak ruskih padobranaca. Inače, objasnio je brigadni general, takav tip zrakoplova ima mjesta za 126 naoružanih padobranaca, nosivost mu je 50 tona, a raspon krila isto toliko metara. Proizvodi se u Rusiji od davne 1971. godine i do danas drži oko 25 vojnih rekorda.
Ruski su se vojnici na kišom natopljeno tlo Srbije u ponedjeljak spustili posebnim padobranima, dakako ruske proizvodnje, koji su namijenjeni upravo za desantno djelovanje jer omogućuju slijetanje na različitim teško pristupačnim terenima i po svim vremenskim uvjetima. Naoružani padobranci odmah blokiraju aerodrom i oslobađaju ga, a pod njihovom je kontrolom i pista. U minutama koje slijede iz smjera Beograda stižu dva siva transportna helikoptera Mi-8 i Mi-17 iz kojih će izaći srpski i bjeloruski specijalci izvježbani za protuterorističko djelovanje i spremni za bespoštednu borbu s (ovaj put zamišljenim) teroristima kako bi zauzeli i (također zamišljeni) kontrolni toranj. Pridružuju se ruskim padobrancima. I dok se helikopteri udaljavaju dok od njih neće ostati samo točkice na nebu, na tlu se iz daljine od nekoliko stotina metara čuje sve glasnija pucnjava iz pješačkog naoružanja.
Snimke dronova
Zapovjednici za to vrijeme na monitorima gledaju snimke koje im u realnom vremenu šalju ruski dronovi za snimanje iz zraka, a upravo je lansirana i jedna bespilotna letjelica za zračno izviđanje neprijateljskih položaja. Pucnji iz automatskih pušaka koji odjekuju u daljini privlače pažnju novinara, ali ne i generala Veličkovića koji mirnim tonom preko razglasa govori kako srednji transportni helikopter Mi-8 ima tri člana posade i može prevesti 20 vojnika s punom opremom i naoružanjem. Ističe i kako posebni padobrani vojnicima omogućavaju da kroz zrak prijeđu čak 15 kilometara. Masa im je 18 kilograma, a površina 32,2 kvadratna metra. Iako ljudi iz aviona iskaču s puno većih visina, minimalna visina na kojoj, da bi sigurno prizemljili, moraju u zraku otvoriti ovakav vojni padobran je 600 metara, a do tla će lebdjeti maksimalnom brzinom od šest metara u sekundi.
Borba na aerodromu
Domet drona je tri kilometra i može u zraku snimajući bez prestanka provesti dva sata. Bespilotna letjelica pak leti na udaljenost od čak 60 kilometara i nakon što obavi svoj zadatak, sama se na željenom mjestu spušta na tlo uz pomoć padobrana crvene boje.
Borba koja se vodi na aerodromu, objašnjava preko razglasa srpski general, ima za cilj stavljanje cijelog objekta pod kontrolu jer tek tada iz dvaju novih Iljušina iz nebeskih visina pristižu glavne antiterorističke snage. Iz prvog aviona ispadaju tri nekoliko tona teška oklopna transportera s posebnim amortizerima koji im omogućavaju sigurno spuštanje i ukupno devet vojnika koji će njima upravljati, a iz drugog još 30-ak vojnika.
Ruski desantni transporter tog tipa BMD-2 Veličković opisuje kao amfibijsko vozilo s gusjenicama koje ima top i mitraljez te je opremljeno s 300 topovskih granata i 2940 metaka za mitraljez. To je, kaže on, jako velika borbena moć, a lako ga je transportirati. Nakon prizemljenja je, otkriva, potrebno 20-ak minuta da bi ljudstvo zagospodarilo tehnikom i bilo spremno za izvršenje posljednjeg velikog zadatka ove vojne vježbe – konačno brisanje terorističke grupe s lica Zemlje. Dio neprijateljskih objekata nestao je u žarko crvenim plamenim jezicima vatre iz koje se u nebo vinuo gusti dim. Pucnjava je već nakon desetak minuta utihnula. Kiša je i dalje sipila kad su autobus s novinarima, limuzine s visokim uzvanicima pa potom i vojska napustili Kovin i prepustili tu uglavnom neobrađenu pustopoljinu njegovim čuvarima – čoporu mladih vidno izgladnjelih pasa koji njome očito jedini vladaju svih 365 dana u godini.
Četiri dana uvježbavanja
“Kao zapovjednik za planiranje vježbe dajem joj ocjenu odličan. Iako smo pripadnici različitih vojski i govorimo različitim jezicima, odlično surađujemo. Zato ćemo nastaviti s takvim vježbama zbog naše sigurnosti i mira u svijetu”, zaključio je na kraju brigadni general Zoran Veličković.
Njegov bjeloruski kolega, pukovnik Oleg Ivanovič Pejčevski, prvi zamjenik načelnika štaba komande za specijalne operacije Oružanih snaga Bjelorusije, uzdignute je glave istaknuo kako su iz helikoptera i aviona desantirali i padobranci iz njegove zemlje. Nije dao prevoditelju da prekida dok govori.
“Rukovodstvo ove vježbe je ocijenilo da su naše zajedničke snage jako hrabre. Ova suradnja je za nas jako važno iskustvo jer ćemo sljedeće godine jednu ovakvu zajedničku vježbu održati u Bjelorusiji sa željom da to postane tradicija”, poručio je pukovnik Pejčevski i zahvalio Vojsci Srbije što je njegovoj zemlji omogućila sudjelovanje u ovoj vježbi. Zapovjednici nisu bili raspoloženi za pitanja pa se njihova komunikacija s novinarima na kraju svela samo na kratke protokolarne izjave.
Tijekom trodnevne vježbe, od ponedjeljka do srijede, tj. od 7. do 9. studenoga, u vojnim se akcijama uz već spomenute zrakoplove, helikoptere i oklopne transportere, koriste pješadijska borbena vozila BVP M-80, oklopno-izviđački automobili BRDM-2, borbena policijska vozila VPB M-86, samohodne haubice od 122 milimetra... Prikazano je izvršenje specijalnog desanta, osiguranje desantne prostorije, izvršenje helikopterskog desanta, desantiranja glavnine snaga, formiranje operativnog rasporeda i izvršenje marša pomoćnih i glavnih snaga. Iz natkrivene su lože ovu vojnu predstavu, koja je potrajala samo 40-ak minuta, gledali zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Jovica Draganić, predstavnici Ministarstva obrane i Vojske Srbije, Oružanih snaga Ruske Federacije i Republike Bjelorusije kao i lokalne samouprave, a vježbi otvorenoj za javnost prethodila su četiri dana zajedničkog uvježbavanja pripadnika triju vojski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....