Neke godine donose nam nered, poneke rješenja, ova koja je na kraju postavila je niz pitanja - tako otprilike počinje zadnji ovogodišnji broj komentator londonskog Economista. Ostanimo, međutim, fokusirani samo na jedno složeno pitanje: što bi bilo nužno, ali i dovoljno napraviti da u Hrvatskoj u godini koja dolazi zadržimo minimalan rast ekonomije, održimo socijalnu stabilnost i sačuvamo politički mir?
Na putu prema odgovoru, prvi okvir, na širokoj globalnoj razini, zadao je Međunarodni monetarni fond (MMF) u svojoj listopadskoj projekciji 2023. Ukratko: svjetsko gospodarstvo danas prolazi kroz brojne turbulentne izazove. Inflacija je viša nego u nekoliko proteklih desetljeća, u većini regija zaoštreni su uvjeti kreditiranja, a ruska invazija na Ukrajinu i dugotrajna pandemija covida, s kojim ćemo, čini se, živjeti zauvijek, utječu na razmišljanje o budućnosti. Već se pokazalo da svaki pokušaj normalizacije monetarne i fiskalne politike, koja je tijekom pandemije pružila neviđenu potporu gospodarstvu, hladi potražnju jer kreatori politika namjeravaju vratiti inflaciju u zadani dvopostotni okvir. Zbog toga sve veći broj gospodarstava raste usporeno ili se rast zaustavio. Za budućnost zdravlja globalnog gospodarstva (a gospodarstvo je krvotok koji održava kvalitetu življenja) danas je zato presudno uspješno uskladiti monetarne politike s tijekom rata u Ukrajini, ali i prilagoditi ih mogućim daljnjim poremećajima ponude povezanim s pandemijom, čemu sada ponovo svjedočimo na primjeru Kine.
Prognoza: ritam rasta svjetske ekonomije usporio je od šestpostotnog u 2021. na ovogodišnjih 3,2 posto, a sljedeće godine očekuje se nastavak usporavanja na 2,7 posto. Osim globalne financijske krize 2008./2009. i akutne faze pandemije 2020. ovo je najslabiji portret rasta od početka milenija, a odraz je značajnog usporavanja najvećih svjetskih ekonomija: sažimanja američkog (SAD) BDP-a u prvoj polovici 2022., stisnute ekonomije eurozone u drugoj polovici godine, kao i posljedice nove pandemijske blokade u Kini s rastućom krizom u sektoru nekretnina.
Oko trećine svjetskog gospodarstva ove se godine suočilo s dva uzastopna kvartala sažimanja rasta. Usto, MMF je svijetu za ovu godinu predvidio rast inflacije na 8,8 posto, ali ta bi se inflacija prema procjenama (koje su zbog rata u Ukrajini i mogućeg novog vala pandemije podložne naglim promjenama) već u godini koja dolazi trebala stisnuti na 6,5 posto, a do 2024. godine na 4,1 posto.
Hrvatska je, čini se, uskladila puls s globalnim trendovima. Prema zadnjoj ovogodišnjoj procjeni analitičkog tima Hrvatske narodne banke, Hrvatska će ovu godinu završiti s rastom BDP-a od 6,3 posto, a za 2023. HNB Hrvatskoj predviđa skromniji 1,4-postotni pomak nabolje, dok bi inflacija nakon ovogodišnjih 10,5 posto u idućoj godini mogla usporiti na 7,5 posto.
Hrvatska 2022. godinu napušta kao dio jezgre Europske unije, u koju je napokon potpuno integrirana istodobnim ulaskom u Schengen i eurozonu, područje koje danas broji više od 340 milijuna stanovnika i, iako još rascjepkano na države, statistički je drugo najveće gospodarstvo na svijetu, na koje otpada 15 posto svjetskog BDP-a. Nakon ulaska u Europsku uniju u srpnju 2013., godina koja je na zalasku bit će zapamćena kao druga najvažnija u kalendaru hrvatskih procesa integracije u EU.
U takvom, po mnogočemu slavljeničkom trenutku treba, međutim, ostati u zoni realnoga i prihvatiti da je Hrvatska danas među siromašnijim članicama EU, s BDP-om po stanovniku koji doseže 70 posto prosjeka Unije. Siromašnije od Hrvatske danas su samo Bugarska, Mađarska, Slovačka i Grčka, a i to ovisi o tome kako tko predstavlja statistiku.
Razložimo li, zato, pitanje što treba napraviti u 2023. godini na niz komponenti, naići ćemo tek na poneko iznenađenje, sve ostalo su zaostaci kojih se davno trebalo riješiti, ali čini se da nitko nije bio dovoljno hrabar da se upusti u posao koji unosi promjene u ustaljeni, ali i ustajali način života zajednice.
Premijera i njegov tim, nakon ulaska Hrvatske u Schengen i eurozonu čeka niz poznatih, desetljećima odgađanih zadataka. Ritam kojim će ih rješavati bit će prvi pokazatelj spremnosti za izbornu 2024.
1. PLAĆE Nominalno veće, realno manje
Može li Hrvatska ostati socijalno stabilna s medijalnom plaćom od 870 eura?
Tužno je reći, ali može. Prema procjeni HNB-a, realna bruto plaća u ovoj će godini još dodatno pasti za 1,7 posto, dok se u idućoj godini prognozira rast za 0,5 posto. Inflacija će nas pritisnuti i u sljedećoj godini, iako po nižim stopama od ovogodišnjih, a cijene energije i hrane ostat će povišene. U prijevodu, sljedeće godine prosječna plaća nominalno će biti veća, ali inflacija će odgristi više od povišice. Vlada će socijalni mir održati dodatnim potporama ugroženim sektorima i većom fleksibilnošću u pregovorima s radničkim sindikatima zaposlenih u javnom i državnom sektoru. Kada su oni mirni, ni drugi ne podižu valove.
2. VLADINE POTPORE: Većina će biti ukinuta do jeseni
Što će se dogoditi ako Vlada nakon ožujka smanji ili ukine pakete interventne pomoći gospodarstvu i građanima?
Neće ih ukinuti sve i neće ih ukinuti odjednom, ali izvjesno je da će ih ukinuti većinu vjerojatno do sljedeće jeseni. Značajan dio biznisa će preživjeti, prije svega oni koji su u najtežim danima krize napokon naučili što znači izlizana riječ produktivnost. Tko je naučio da to nije prisutnost na poslu, nego kompresija što veće količine učinkovitog rada u što manjoj jedinici vremena ima šansu da procvjeta. Ako vam to zvuči okrutno, zemlje koje su to naučile prve već su uvele četverodnevni radni tjedan – i dobro im je. I ne, to nema dodirne točke sa zabranom rada nedjeljom.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.