Kako god završili parlamentarni izbori zakazani za 5. srpnja, bilo relativnom pobjedom HDZ-a ili SDP-a, ili pak rezultatom koji neće donijeti pobjednika, već danas se može prognozirati da jedan političar sigurno neće izgubiti. I to usprkos činjenici da se njegovo ime i prezime gotovo redovito u ispitivanjima javnog mišljenja nalazi na popisu političara koje Hrvati baš i ne vole.
Milorad Pupovac, čelnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), već punih četvrt stoljeća – otkako je 1995. prvi put ušao u Sabor – najvažniji je srpski političar u Hrvatskoj, koji bitno utječe na političke prilike u zemlji. A tako će biti i poslije srpanjskih izbora, jer su njegovi politički suparnici iz srpske zajednice preslabi, što mu, gotovo sigurno, jamči osmi uzastopni saborski mandat. Ali još nešto puno veće – nastavak sudjelovanja u budućoj vlasti, bez obzira na to hoće li je okupiti Andrej Plenković ili Davor Bernardić. Jer, tko god zasjeo u Banske dvore, treba podršku zastupnika iz redova nacionalnih manjina, koje, uglavnom, predstavlja Milorad Pupovac.
U pitanju je svojevrsni “fenomen Pupovac”, koji označava političara koji mnoge nervira, a, istovremeno, rijetko koja vlast u Hrvatskoj može bez njega. To je nešto što su nam prošli tjedan priznali brojni političari s kojima smo razgovarali o njemu, kako lijevi, tako i oni s umjerene desnice. O Pupovcu nema potrebe razgovarati s tipovima kao što su Hrvoje Zekanović, Zlatko Hasanbegović ili Miroslav Škoro jer je poznato kako on za njih predstavlja strano tijelo u Hrvatskoj, a i sam je ovih dana odbacio mogućnost postizborne koalicije u kojoj bi bila zastupljena nacionalistička desnica:
“Mi sigurno nećemo odlučivati o volji HDZ-a ni Domovinskog pokreta. Je li zamislivo da HDZ odluči ići s njima i da pogazi sve što je napravio proteklih godina da bi se reformirao kao istinski demokršćanska stranka, a ne kao nacionalističko-klerikalna i ustašofilska stranka, to ja ne znam. Ali, ako bi to uradili, sasvim sigurno je da bi na sve ono što su učinili pljunuli i time bi se udaljili od nacionalnih manjina, produbili sukob unutar hrvatskog društva”, upozorio je u jednom intervju.
Milanovićevskim rječnikom, poslao je poruku HDZ-u, koja glasi: Ili mi ili oni. A, po svemu sudeći, u vladajućoj stranci i dugogodišnjim koalicijskim saveznicima dobro su čuli ovu Pupovčevu poruku.
“HDZ ima najveće šanse za pobjedu, ali poslije ovih izbora više ništa neće biti isto u Hrvatskoj. Uvjeren sam da će pobijediti HDZ, no ta prednost neće biti veća od nekoliko mandata u odnosu na oporbu, a kako su odnosi između ekipe oko Miroslava Škore i Andreja, dramatično narušeni, izgleda da za HDZ ponovno raste značaj manjinskih zastupnika, kao postizbornih partnera. U neku ruku, Pupovac je važan kako ne bismo ovisili o tome hoće li se Škoro umilostiviti”, smatra dugogodišnji HDZ-ov “senator”, jedan od onih koji spadaju u krug povjerljivih osoba premijera Plenkovića.
Budući da je riječ o političaru koji je desetljećima u žiži zbivanja, zanimalo nas je što on misli o tome koliko je Milorad Pupovac važan u hrvatskoj politici. Globusov sugovornik bio je decidiran:
“Povijest pokazuje da su ga mnogi ovdašnji često trebali (smijeh). Milorad Pupovac spretan je političar, koji uvijek štiti srpske interese i zna to postići u postojećim okolnostima”, rekao je sugovornik Globusa pa dodao:
“Gledajte, on neosporno ima težinu jer je SDSS, na ovaj ili onaj način, sudjelovao u radu nekoliko vladajućih koalicija. Možete ga voljeti ili ne, ali sve što je do sada radio u politici pokazatelj je njegove važnosti, a ne treba se iznenaditi ako postane još važniji poslije parlamentarnih izbora u srpnju. Mislim da Andrej Plenković i on dobro surađuju, ali treba biti pragmatičan. Samo dragi Bog zna kakvi će biti izborni rezultati, i HDZ-u je sigurno bolje imati rezervnu opciju za koaliciju, umjesto ovisiti o Škorinim apetitima. Kada postoji još jedna opcija, onda je to sasvim druga priča.”
Socijaldemokratski zastupnik, kojem smo postavili isto pitanje kao gorespomenutom HDZ-ovcu, odgovorio je: “Naravno da smo spremni koalirati sa SDSS-om i svim ostalim zastupnicima manjina. Uostalom, oni i mi iz SDP-a smo prirodni saveznici, iako se to u prošlosti nije često tako činilo. Ali, za razliku od HDZ-a, kod nas nema nikoga tko opravdava znakovlje ZDS i ustašluk, pa se manjinci, posebno srpske nacionalnosti, ne bi morali opravdavati pred svojim biračima, ako bi podržali našu Vladu.”
Ukratko, sve je jasno. Pošto završe izbori, Milorad Pupovac će moći birati na koju će stranu i pod kojim uvjetima. Pozicija je to za koju bi mnogi političari platili suhim zlatom, a posebno kad se uzme kolike prepreke je morao prijeći, prije nego što se domogao sadašnjeg statusa.
Iz sadašnje perspektive, još daleke 1989. angažirao se u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), koja je okupljala lijevo orijentirane intelektualce poput Branka Horvata, Žarka Puhovskog, Milana Kangrge, Vesne Pešić i Mihajla Popova iz Srbije ili Shkelzena Maliqija s Kosova. Ubrzo je postalo očito kako ova ekipa nema šanse i, prije potpune propasti UJDI-ja na izborima u svibnju 1991., osnovao je Ligu socijaldemokrata. Kad je početkom 1991. Milan Babić raspisao referendum za nezavisnost tzv. Krajine Milorad Pupovac je prvi put nastupio s jakom političkom porukom i u Slobodnoj Dalmaciji izjavio kako je referendum za srpski narod u Hrvatskoj opasan i posve neprihvatljiv čin suicidalnog samodržavlja.
Bio je to hrabar javni nastup 36-godišnjaka iz Krajine, koji je nastupio u ime tzv. urbanih Srba, nesklonih HDZ-ovim radikalima, a još više Miloševićevim sljedbenicima spremnim oružjem izboriti Veliku Srbiju.
Vesna Pusić dugo poznaje Milorada Pupovca te kaže da su njih dvoje bili fakultetski kolege, iako se prije rata nisu puno družili jer su radili na različitim odsjecima. To se promijenilo prije prvih višestranačkih izbora, kad se počela okupljati ekipa u kojoj su bili Pupovac, Vesna Pusić, Ozren Žunec i Nenad Fanuko: “On je cijelo vrijeme imao mogućnost ugodne pozicije fakultetskog profesora, sa svim beneficijama koje uz to idu, poput stipendija po cijelom svijetu. Umjesto toga, odlučio je ući u politiku. Svjedok sam njegova doprinosa za našu državu jer je Hrvatska uspješno završila pregovore s Europskom unijom, tako što je razuvjerio nekoliko zemalja, koje su bile skeptične o našoj pripremljenosti za ulazak u Uniju. A angažirao se i oko položaja i sudbine srpske zajednice u Hrvatskoj, i tu je puno napravio”, ispričala je Vesna Pusić.
Korijene Pupovčeve metamorfoze iz socijaldemokratskog u manjinskog političara treba tražiti u srpnju 1991., kad je u Lipiku okupio četrdeset srpskih intelektualaca i osnovao Srpski demokratski forum (SDF). Od tog trenutka Milorad Pupovac se definira, prije svega, kao politički predstavnik Srba u Hrvatskoj, a sve drugo, počevši od socijaldemokratskih uvjerenja, pada duboko u drugi plan. Međutim, u najkritičnijim danima u jesen 1991. na Konferenciji u Haagu upravo je Milorad Pupovac javno podržao nezavisnost Hrvatske, i na određen način postao predstavnik srpskih građana koji su se suprotstavili velikosrpskoj ideologiji. Posljedice nisu bile ugodne, u Krajini je proglašen izdajnikom. Što o njemu misli srpsko vodstvo, vidjelo se po načinu kako ga je napao beogradski list Politika: “Vas su, gospodine Pupovac, u Haag privele hrvatske vlasti!”
Unatoč zaslugama, sve do sredine devedesetih, Milorad Pupovac je bio na marginama političkog života u Hrvatskoj. Premda je imao veze u Kninu i u Beogradu, Tuđmanov režim se opredijelio za Milana Đukića i Veselina Pejnovića kao srpske političke predstavnike. Naravno da su oni u Pupovcu vidjeli konkurenta, ali već tada se moglo vidjeti da Đukićevi provincijalni ispadi, nemaju izgleda u sukobu s Pupovčevim profesorskim odmjerenim nastupima. Bilo je samo pitanje vremena kada će Srbi u Hrvatskoj dobiti novog lidera.
Sve je postalo jasno kada je Pupovac, nakon tri i pol godine vođenja SDF-a, početkom 1995. sudjelovao u osnivanju Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), a te je godine na listi Akcije socijaldemokrata Hrvatske (ASH) ušao u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Definitivna promocija uslijedila je nakon dvije godine, kad je 19. srpnja 1997. u Zagrebu osnovano Srpsko nacionalno vijeće (SNV), koje je predvidio kao svojevrsni parlament svih Srba u Hrvatskoj. Razumije se da su reagirali stari neprijatelji. Odmah po osnivanju SNV-a Milan Đukić i Veselin Pejnović javno su osporili Pupovcu i Srpskom narodnom vijeću pravo da zastupaju sve hrvatske Srbe.
Iz tog vremena datiraju i Pupovčevi specijalni odnosi s HDZ-ovim vlastima. Kada se 1997. izglasavao paket ustavnih promjena, između ostalog kada se mijenjalo ime hrvatskog parlamenta iz Sabor Republike Hrvatske u Hrvatski sabor. Cjelokupna se demokratska oporba protivila, međutim HDZ je trebao još jedan glas. U mučnoj atmosferi međusobnih optužbi, zastupnici su sat vremena čekali jedan glas koji će presuditi hoće li promjene biti prihvaćene ili ne.
Zatim je u sabornicu napokon ušao Milorad Pupovac i izgovorio “da” čime je glasovao za ustavne promjene. Zastupnici vladajućeg HDZ-a pozdravili su ga tada gromoglasnim pljeskom, a opozicija optužila za izdaju. Kad su objavljeni Tuđmanovi transkripti, otkrilo se i što je Pupovac rekao tadašnjem predsjedniku na sastanku održanom desetak dana prije glasanja o ustavnim promjenama. U najmanju ruku, bio je to pristojan razgovor: “Predsjedniče, ja vam još jednom želim ponoviti, vi i u meni i u drugim ljudima u cjelokupnoj srpskoj zajednici imate apsolutnog partnera u vašim nastojanjima stabiliziranja prilika u državi i novih demokratskih stremljenja”, Pupovac je objasnio Tuđmanu.
Isto tako, iako SDSS formalno nije pristupio u prvu Vladu Ive Sanadera, četiri godine su podržavali HDZ.
Kulminacija suradnje na relaciji Sanader – Pupovac uslijedila je 2008., kad je SDSS i formalno pristupio Vladi pod vodstvom HDZ-a. Pupovac i Sanader dogovorili su se o obnovi i stambenom zbrinjavanju, izgradnji komunalne i socijalne infrastrukture te regionalnom razvoju. Upitan je li mu HDZ nudio mjesto potpredsjednika Vlade, odgovorio je kako još ne osjeća da je programu nove Vlade pridonio u toj mjeri da bi se za njega mogao boriti u samoj Vladi. “Da bi netko bio u Vladi, mora to i zaslužiti, a to može samo tako da pridonese programu Vlade za koji se može izboriti”, rekao je Pupovac.
Koliko god je gotovo šest godina dobro surađivao sa Sanaderom, sličan trend nastavljen je i s Jadrankom Kosor. Upravo je Pupovac na lokalnim izborima 2009. odbio Milanovićev prijedlog da SDP i SDSS u Vukovaru formiraju predizbornu koaliciju. Posljedica je bio neugodan, ali i neočekivan politički poraz – brojni srpski birači napustili su SDSS i zahvaljujući njima vukovarski gradonačelnik postao je Željko Sabo iz SDP-a.
Jadranka Kosor izjavila je kako je njezina Vlada u važnom poslu imala snažnu potporu političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj, u prvom redu SDSS-a kao člana vladajuće koalicije. Posebno se na potpori zahvalila Pupovcu, koji je, rekla je, i nju osobno i Vladu podupirao da budu odlučniji i hrabriji u teškim i osjetljivim poslovima.
Zanimljivo je, međutim, da u SDP-u nemaju puno zamjerki na Pupovčev račun zbog njegove suradnje s HDZ-om. Čak je i Zoran Milanović izražavao razumijevanje kad je SDSS odbijao podržati Sabu u Vukovaru, de facto se stavljajući na stranu HDZ-a. “Pupovcu nije lako, trudi se pronaći rješenje koje ga neće kompromitirati ni otežati položaj tamošnjih Srba”, govorio je Milanović u privatnim razgovorima.
Slične riječi čuli smo ovih dana od jednog od vodećih ljudi današnjeg SDP-a. I ovaj ugledni političar je iskazao razumijevanje za politiku SDSS-a i Milorada Pupovca, za kojeg je uvjeren kako će i 5. srpnja zadržati ulogu vodećeg srpskog političara u Hrvatskoj: “SDSS će sigurno osvojiti tri zastupnička mandata, a onda će čekati sa svojom odlukom dok ne vidi raspored snaga u novom sazivu Sabora.
Logično je da se Pupovac ne izjašnjava koja strana mu je bliža, dakle HDZ ili mi iz SDP-a, jer on je racionalan političar i prvo će pričekati da vidi s koliko mandata tko raspolaže, a zatim i kakve su kombinacije u igri oko sastavljanja Vlade. Ali u jedno sam uvjeren – ako Plenković i HDZ uđu u koaliciju sa Škorom i desničarima, Pupovac i njegovi neće ući u nju, isto kao što 2015. nisu podržali Vladu Tima Oreškovića, koju je, zapravo, dirigirao Tomislav Karamarko sa svojim desnim radikalima”, uvjeren je ovaj SDP-ovac.
U tom slučaju, u SDP-u će ispružiti ruke prema SDSS-ovim zastupnicima, a loša prošlost bit će zaboravljena. Sada treba pričekati do 5. srpnja i sljedećeg poteza u karijeri Milorada Pupovca.