SISAK POD UZBUNOM

GASITE RAFINERIJU? E, NE DAMO VAM! 'Ovo danas za nas je borba kao i 1991., za naš Sisak i za našu djecu, samo što ovaj put nemamo oružje'

Članovi Stožera za obranu rafinerije Sisak: Igor Pešun, Merlino Koren, Anton Mikelić, Zoran Bila, Dragomir Brkić, Predrag Sekulić
 Bruno Konjevic / HANZA MEDIA

Radnici tvrtke za održavanje zelenila ovih dana obrezuju krošnje, uređuju živicu i kose travu ispred glavnog ulaza u sisačku rafineriju. Nekoliko ih se popelo na ravni krov porte i čiste ga metlama. Kroz guste krošnje naziru se čelični objekti postrojenja u kojima se prerađuje nafta i koje se prostire duž ceste uz koju prolazi i željeznička pruga. Kolodvor Caprag je prazan. Vlakovi se na njemu rijetko zaustavljaju, a na pruzi stoje vagoni cisterne, njih desetak. Kompozicija od 12 takvih vagona, koji su nakrcani naftom sa slavonskih polja 7. listopada pod okriljem noći iz Graberja pokraj Ivanić Grada otputovali za Rijeku, uzburkala je strasti u Ininoj rafineriji Sisak, među 680 njenih zaposlenika, ali i u cijelom gradu. Ako se nafta, koja je trebala biti prerađena u Sisku, odvozi u riječku rafineriju, to može značiti samo jedno – mađarski suvlasnici hrvatske naftne kompanije opet su jasno dali do znanja da sisačku rafineriju žele zatvoriti. Lampica alarma svijetli crveno. U Sisku zvoni za uzbunu.

Poruka na plakatu

Dok su prošli petak radnici rafinerije kraju privodili prvu smjenu, oko 15 sati, njihovi su kolege iz sindikata na Markovu trgu u Zagrebu gdje je započinjala konstituirajuća sjednica Hrvatskog sabora zastupnicima dijelili letke na kojima su detaljno pobrojali činjenice koje pokazuju da “MOL preko Ine uništava energetsku neovisnost Republike Hrvatske” te da je riječ “o neprijateljskom preuzimanju Ine od strane Mola koji provodi mađarsku politiku”. Letke potpisuje Stožer za obranu Rafinerije nafte Sisak iza kojeg stoje svi sindikati – EKN, INAŠ, SING i Nova solidarnost čiji je predsjednik Predrag Sekulić ujedno i na čelu Stožera.

“Radnici rafinerije nafte Sisak poručuju: Neće proći!!! Pozdrav iz Siska”, natpis je s jumbo plakata postavljenog uz cestu nedaleko od ulaza u rafineriju. Fotografija na plakatu prikazuje ruku radnika s uzdignutim srednjim prstom. Poruka je to svima koji misle da mogu zatvoriti sisačku rafineriju, kažu u Stožeru koji uživa punu potporu sisačkih lokalnih vlasti, od SDP-ove gradonačelnice od HDZ-ova župana i brojnih Siščana koji ne mogu dopustiti da se ugasi i zadnji industrijski gigant u njihovu gradu u kojem je gospodarska situacija daleko od blistave. Pogoni koji su u socijalističko doba zapošljavali 38.000 ljudi danas su mahom prazni. Željezara, simbol sisačke industrije, nedavno je posve obustavila proizvodnju. U potrazi za poslom mladi odlaze iz grada koji vapi za investicijama i radnim mjestima. Zato je opstanak rafinerije, o kojoj ovise i mnoge druge manje tvrtke kooperanti što zapošljavaju nekoliko tisuća radnika, za Sisak pitanje života ili smrti.

Sisak, 141016.
INA, Rafinerija nafte Sisak i grad Sisak.
Na fotografiji: Kristina Ikic Banicek, gradonacelnica grada Siska.
Foto:  / CROPIX
Bruno Konjevic / HANZA MEDIA
Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica grada Siska

Gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček snažno zagovara opstanak rafinerije. “O sudbini rafinerije neće se odlučiti u Budimpešti nego u Zagrebu. Ako nije tako, onda se vraćamo u doba Khuen-Héderváryja”, kaže ona

Stožer za obranu rafinerije i zaštitu radnih mjesta oštro osuđuje postupanje MOL-a i upozorava kako je odvoz nafte željeznicom vrlo opasan i skup, te nepotrebno povećava troškove. Sisačka je rafinerija cjevovodima spojena s moslavačkim naftnim poljima dok se slavonska nafta dovozi riječnim putem. Saborske zastupnike Stožer je uz ostalo u svom letku izvijestio kako je Ina prepolovila istraživanja i proizvodnju nafte i plina na hrvatskim poljima kao i preradu nafte u Hrvatskoj, dok istovremeno raste proizvodnja u MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj iako je u prvih sedam mjeseci ove godine sisačka rafinerija poslovala pozitivno. Potpisivanjem međudioničarskog ugovora MOL se obvezao proširiti Inina tržišta, no dogodilo se suprotno – Ina je znatno smanjila izvoz u Srbiju, Sloveniju i BiH. Izgubljeni su i mnogi veliki domaći kupci. Od 2010. broj zaposlenih smanjen je za 6000. Samo 2014. uvezeno je eurodizela u vrijednosti 1,5 milijardi kuna. Već dvije godine Ina ne proizvodi bitumen nego ga uvozi iz Mađarske. U prvoj polovici ove godine MOL je, navode u Stožeru, poslovao pozitivno, a Ina negativno. Zbog niskih cijena nafte prošle su godine gotovo sve rafinerije širom svijeta ostvarivale ogromne dobitke, ali ne i Ina.

“Republika Hrvatska nema nikakvu kontrolu nad kompanijom jer je hrvatskim članovima Uprave preko nezakonitog, dvostrukog upravljanja onemogućen utjecaj na strateške odluke”, tvrde u Stožeru i upozoravaju da MOL ne poštuje potpisane obaveze o modernizaciji hrvatskih rafinerija te je Ina od 2008. do danas izgubila oko tri milijarde američkih dolara dobiti. Zaključuju kako će energetski pokorena Hrvatska postati potpuno ovisna o Mađarskoj.

Sindikalac Sekulić, po struci kemijski tehničar koji u rafineriji radi već 28 godina, uvjeren je da nema nikakva ekonomski opravdanog razloga da se ona zatvori jer posluje profitabilno. Njezin je puni kapacitet, kojim je radila krajem 80-ih godina, oko 3,7 milijuna tona nafte godišnje, no danas prerađuje samo oko 700.000 tona. Proizvodnja, naglašava, zadovoljava sve europske norme i nije istina da je tehnologija zastarjela. Štoviše, ulaganjem je od 2009. do 2011. modernizirana proizvodnja benzina. Posljednje tri godine u Sisku se prerađuje samo nafta s hrvatskih polja.

Isti scenarij za rijeku

“Već pet godina se MOL sprema zatvoriti sisačku rafineriju iako to ne žele otvoreno priznati, a sličan scenarij pripremaju i za Rijeku, kako bi povećali proizvodnju u svojim mađarskim i slovačkim rafinerijama. U srpnju smo uspjeli zaustaviti prijevoz nafte željeznicom u Rijeku, a ovaj put im je to uspjelo. Tih 600 tona, koliko su prevezli u Rijeku, u Sisku se preradi za dva sata. Kada bi svu domaću naftu, godišnje oko 800.000 tona, prevozili u Rijeku, svakodnevno bi im trebale tri željezničke kompozicije, a iz HŽ-a su potvrdili da je to neizvedivo. Stoga je realnije da bi hrvatsku naftu prerađivali u Mađarskoj. Sve su to političke odluke i zato očekujemo od države i Vlade da to zaustave jer bi zatvaranje Siska bilo prvi korak pretvaranja Ine od naftne kompanije u MOL-ovu mrežu benzinskih postaja”, govori Sekulić i upozorava kako bi u tom slučaju MOL zatvorio Inine benzinske crpke koje nisu profitabilne, recimo one na otocima koje rade jer država ima obavezu skrbiti o svim svojim građanima.

Sisak, 141016.
INA, Rafinerija nafte Sisak i grad Sisak.
Na fotografiji: kraj radnog vremena
Foto:  / CROPIX
Bruno Konjevic / HANZA MEDIA

Proizvodnja, naglašavaju u sindikatu, zadovoljava sve europske norme i nije istina da je tehnologija zastarjela

Očekivanja od vlade

“Do sada su u neprijateljsko preuzimanje Ine bili uključeni političari svih opcija. Nadam se da se u hrvatskoj politici nešto ipak mijenja. Zbog Ine je pala zadnja Vlada. U srpnju su se predstavnici svih Ininih sindikata i hrvatski članovi uprave s ministrom Tomislavom Panenićem složili da sisačka rafinerija mora nastaviti raditi i sada očekujemo da se to i provede. Ovaj zadnji potez Mađara je pokazivanje mišića i više im nećemo dopustiti da hrvatsku naftu prevoze u Rijeku. Ina ostvaruje 1,5 posto hrvatskog BDP-a, više nego bilo koja druga kompanija. Hrvatska bi mogla izvoziti derivate, a danas trećinu goriva uvozi”, ističe Sekulić dodajući kako Mađari vrše velike pritiske na sindikate i krše hrvatske zakone tako što postavljaju svoje ljude na mjesta izvršnih direktora, a sve s ciljem da se Ina do kraja upropasti.

Među najgorljivijim je zagovarateljima opstanka rafinerije i sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, koja je prošle godine na posljednjem velikom prosvjedu protiv MOL-ove politike bila među najglasnijima: čak se svađala i s policajcima.

“Odluku o zatvaranju rafinerije može donijeti samo hrvatska Vlada, koja to sigurno neće učiniti. To nije opcija. Za očekivati je da će MOL raditi ono što mu je u interesu, a na Vladi je hoće li to dopustiti”, kaže gradonačelnica koja je prošli tjedan zajedno s Predragom Sekulićem u središtu Siska, na Trgu bana Jelačića, otkrila spomen-ploču sisačkom pravniku i političaru pravašu Grgi Tuškanu (1845.–1923.) kojeg su 1885. mađarske vlasti kaznile sa šest mjeseci zatvora i oduzimanjem doktorske titule jer je kao saborski zastupnik na sudu posvjedočio da je njegov kolega Josip Gržanić u Saboru udario nogom u stražnjicu omraženog bana Khuen-Héderváryja što su povjesničari zabilježili kao – “saborski vritnjak”. Nije slučajno Kristina Ikić Baniček baš sada odlučila postaviti tu ploču: ne krije da je to znak otpora mađarskim suvlasnicima Ine koji su protiv Sekulića podnijeli kaznenu prijavu jer je prijavio da vagoni s naftom odlaze u Rijeku.

“Država mora preuzeti odgovornost. O sudbini rafinerije neće se odlučiti u Budimpešti nego u Zagrebu. Ako nije tako, onda se vraćamo u doba Khuen-Héderváryja. Živimo u samostalnoj hrvatskoj državi u kojoj se važne odluke mogu donositi samo na Markovu trgu, a ne u Budimpešti ili na sastancima na Trgu žrtava fašizma. MOL se ugovorom obvezao modernizirati rafineriju, a svaka ozbiljna država trebala bi inzistirati da se ugovori provedu. Hrvatska nafta se mora prerađivati u hrvatskim rafinerijama”, kaže gradonačelnica.

Poziv plenkoviću

“Županija daje punu potporu Stožeru za obranu sisačke rafinerije. Podržavam radnike i smatram da rafinerija ima budućnost. Pozivam budućeg premijera da jednu od idućih sjednica Vlade održi u Sisku i da prva točka dnevnog reda bude pitanje očuvanja rafinerije, da se poveća proizvodnja, ne samo domaće nafte nego i uvozne”, poručuje sisačko-moslavački župan Ivo Žinić koji tvrdi da postoje načini da Vlada vrati upravljačka prava nad Inom i to kroz dogovor s MOL-om ili otkupom dionica. Vjeruje da za to postoji i dobra volja jer je, podsjeća, Andrej Plenković u nekoliko navrata dao do znanja da će pokušati riješiti ovaj problem. Vlada Zorana Milanovića se, tvrdi Žinić, nije dovoljno založila da vrati Inu pod kontrolu države.

U novoj Vladi Inom će se, po svemu sudeći, baviti ministar Slaven Dobrović, koji, da bi javno govorio o toj temi, čeka imenovanje. Riječ radije prepušta kolegi iz Mosta Tomislavu Paneniću, koji je u Vladi Tihomira Oreškovića kao ministar gospodarstva bio najglasniji o odnosu Ine i MOL-a. “Naša energetska strategija vrlo je jasna: bilo koji oblik zatvaranja ključnih energetskih objekata moguć je samo uz suglasnost Vlade”, kaže za Globus Panenić.

“Predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi kaže da mi protežiramo plansku ekonomiju. No 2003. MOL se predstavljao kao partner koji treba unaprijediti poslovanje Ine, a pokazalo se da se ono otežalo. MOL nije većinski vlasnik Ine i ne može je doživljavati kao dio MOL Grupe niti odlučivati o zatvaranju rafinerija. Moramo biti odgovorni prema sredini gdje se rafinerija nalazi i njezino bi gašenje bilo velik udarac za Sisak i zato moramo naći rješenje i sačuvati radna mjesta. Do sada nismo uspjeli pronaći model koji bi to garantirao, ali nije bio niti prezentiran razlog zašto bi se rafinerija zatvorila. Ako je zatvorimo, postajemo ovisni o uvozu. Gdje će se prerađivati hrvatska nafta? Puno je pitanja i odgovora. Možda bi Hernadi napokon trebao doći u Hrvatsku”, govori Panenić tvrdeći kako je državi u interesu da Ina bude uspješna kompanija i ne vidi razlog da se ne postigne dogovor s Mađarima. “Nadam se da je sazrelo vrijeme da svi politički akteri zauzmu jasan stav o strateškoj važnosti rafinerija jer je to preduvjet za kvalitetne razgovore s MOL-om”, naglašava Panenić.

Deklaracija o ini

Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak podsjeća da je i on kao ministar pozivao na konsenzus kao što i danas, kaže, vladajućima stoji na raspolaganju ako im svojim iskustvom može pomoći oko Ine. Predlaže i da Hrvatski sabor donese deklaraciju o Ini jer tako država pokazuje moć.

“Ako izgubiš tržište, smanjiš proizvodnju nafte u Hrvatskoj, onda ispada da Sisak nije potreban. Ali ako povećaš proizvodnju, izvoziš u susjedne zemlje i smanjiš uvoz dizela, onda je sisačka rafinerija i te kako korisna”, ističe Vrdoljak uvjeren da će se za pokretanje pregovora s MOL-om čekati rezultat arbitraže koju je on pokrenuo, a nova Vlada je podržava. Očekuje da će ishod arbitraže biti poznat za nekoliko mjeseci i nada se da će biti povoljan za Hrvatsku.

Za mađarske je medije Hernadi ovih dana kazao kako je za MOL Ina više prošlost nego budućnost.

“Sve dok nismo u mogućnosti održavati smislene konzultacije s hrvatskom Vladom o budućem razvoju, a stalno smo suočeni s mentalitetom planske ekonomije, neće biti nikakvog napretka na tom području”, rekao je Hernadi i zaključio: “Budemo li mogli raspravljati o pitanjima vezanima uz Inu kao našu zajedničku tvrtku, na tržišnim temeljima, taj će dijalog biti smislen. MOL Grupa će slijediti svoj put s Inom ili bez nje.”

Na Globusovo pitanje planiraju li zadržati proizvodnju u Sisku, u Ini nas upućuju na svoje priopćenje otprije desetak dana u kojem su, među ostalim, ustvrdili da je prevoženje nafte u Rijeku “korak u skladu s Ininim ciljem osiguranja stabilnosti opskrbe u Hrvatskoj” te da rafinerija u Sisku nastavlja preradu 25. listopada.

Otkazi

Radnici rafinerije govore kako se godinama radna snaga ne pomlađuje te da rafineriji nedostaje mladih stručnjaka, a iskusni inženjeri odlaze u mirovinu. U slučaju propasti na ulici bi ostali pretežno ljudi od 50 i više godina, uglavnom kemijske struke, koji su cijeli radni vijek proveli u rafineriji i teško mogu naći bilo kakav pristojan posao. Tvrde i kako bi se zatvorile i mnoge kooperantske tvrtke, što bi za Sisak bilo ravno katastrofi.

“Nitko ne uvozi naftu ako ima svoju rafineriju”, kaže Igor Pešun (41) koji 19 godina radi u rafineriji. “Da se rafinerija modernizira, trebalo bi još radne snage. Nama koji ovdje radimo rafinerija je kao druga obitelj, mnogo više od posla jer smo međusobno vezani”, dodaje strojarski tehničar Merlino Koren (41). Njegov kolega Zoran Bila (48), koji tu radi 28 godina, kaže da su većini radnika i očevi mirovinu dočekali u rafineriji.

“Zašto ne bi i naša djeca ovdje radila? Ova rafinerija ima izvrstan položaj, gotovo stogodišnju tradiciju i sve predispozicije da odlično posluje”, ističe Bila.

“U rafineriji je zaposleno 480 hrvatskih branitelja. Ovo danas je za nas borba kao i 1991., za naš grad i našu djecu, samo što ovaj put nemamo oružje. Borba je ista, samo je drugi neprijatelj”, tvrdi Dragomir Brkić, koji je u rafineriji predstavnik branitelja i napominje kako je država sigurno jača od bilo koje tvrtke pa tako i MOL-a.

Gospodarska situacija u Sisku, tvrdi gradonačelnica Ikić Baniček, ipak nije baš tako crna. Grad je, dodaje, prevladao tranzicijsko razdoblje, a ona je zaustavila 20-godišnju praksu uhljebljivanja. Prema njezinim riječima, nigdje u Europi više nema industrijskih giganata koji poput nekadašnje željezare zapošljavaju 13.000 radnika, ali to ne znači da je Sisak ekonomski mrtav i da za mlade i kreativne ljude nema posla. Uskoro se otvara tvornica metalnih proizvoda, iza koje stoji jedan domaći investitor, koji planira zaposliti oko 200 radnika i teško će naći kvalitetne varioce. U rujnu ove godine je za tri posto porasla prodaja radničkih pokaza što je, kaže Kristina Ikić Baniček, dokaz da sve više ljudi ima posao. Na području bivše željezare danas uspješno djeluje 26 tvrtki poput Oberndorfera, Rohrwerk Maxhüttea, C.I.A.L.-a, Kisikane....

“Applied Ceramics ogledni je primjer svega što se dobro radi u Sisku. Inovativna tvrtka konkurentna je u cijelom svijetu zahvaljujući mladom i obrazovanom kadru iz Siska. Grad je nedavno dodijelio kredite za nove investicije i obrtna sredstva za četiri tvrtke, od kojih vrijedi izdvojiti Titan Sisak, koji se bavi primjenom metalnih legura u industriji. Kao najbolji privlačitelji EU fondova pokazali su se Hruška staklenici i Valis koji hidroponskom tehnologijom proizvode rajčice, zatim Optiplast koji se bavi plastikom i Agrosimpa koja proizvodi hranu za pčele. Namjerno ne navodim najveće tvrtke koje zapošljavaju i najviše radnika poput MIP-a, Badela i ABS-a, vlasnika nekadašnje željezare koji ponovno pokreće proizvodnju u čeličani”, kaže gradonačelnica. Dodaje kako Sisak ima više mjesta u vrtićima nego djece na listi za upis, niti jedno dijete u osnovnoj školi ne ostaje bez toplog obroka, a trećina djece udžbenike dobiva besplatno. Samo ove godine je uređeno 7000 kvadrata nove pješačke zone, 20 kilometara biciklističkih staza, grad je dobio drugi olimpijski bazen, kupljeno je 11 modernih gradskih autobusa, kulturni život nikada nije bio tako sadržajan... I sve to, tvrdi, bez dizanja poreza i poskupljenja komunalija te uz smanjenje komunalnog doprinosa.

Mnogi Siščani ne dijele njezin optimizam jer tvrde da njihov grad zaostaje za Karlovcem, Varaždinom, Slavonskim Brodom... Dobiti posao u Sisku je, tvrde, za mlade ljude ravno čudu, a samo rijetki se uspijevaju preko veze ubaciti u neku državnu ili javnu službu. Ili rade u trgovini za mizernu plaću. Upozoravaju i kako je Sisak industrijski grad bez tradicije malog poduzetništva poput Varaždina ili Čakovca, pa je teško očekivati da će ljudi preko noći smisliti nove poslovne projekte. Prije će u potrazi za poslom otići u Njemačku. Ili barem u Zagreb. Već je mnogo praznih stanova, prodaju se u bescjenje, za 300-400 eura po kvadratu. Ali ih nitko ne želi kupiti...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. lipanj 2022 03:33