Dok je Andrej Plenković, neformalno obučen kao i svi turisti, ovih dana šarmirao Opatijce odlaskom na tržnicu, ta morska idilica za premijera će već sljedećeg tjedna biti trajno završena. Novine vole u vrijeme sezone kiselih krastavaca najavljivati političarima “vruću jesen”, ali ovaj put ta najava ima itekako smisla. Plenkovićevu Vladu čeka zaista turbulentna jesen, bez obzira na to što prave opozicije nema, a kako sada stoje stvari, neće je u dogledno vrijeme ni biti.
Sudbina je Uljanika i 3. maja neizvjesna, a plaće kasne i u Končarovu Brodotrogiru, što pokazuje u kakvu je stanju hrvatska brodogradnja. Samo je pitanje dana kada će radnici na cestu, a to onda može povući i mnoge druge. Zdravko Marić priprema ”reformu” koju ne odobravaju ni HDZ-ovi koalicijski partneri, za hrvatski turizam je jasno da nema dugoročnu koncepciju i stihijski plovi iz godine u godinu, za zdravstvo nema novca, od dugo najavljivane reforme obrazovanja nema baš nekih svijetlih naznaka, mladi ljudi i dalje odlaze, od značajnih pomaka u godini kada je trebalo povući radikalne poteze nema ničega.
Sve u svemu, vrijeme mira kada je premijer mogao svojom superiornom retorikom parirati benignim kritičarima prolazi, jer Plenkovića i njegovu Vladu očekuje sud javnosti koji će u njegovu slučaju biti stroži i direktniji nego za bilo kojeg predsjednika Vlade do sada. Osim Tihomira Oreškovića, ako se za njega uopće može i reći da je bio premijer. Ove jeseni Plenković će ili proći ili pasti. Ako konačno ne pokrene Hrvatsku, nema nikakvih izgleda za novi mandat. Svjesni su toga i u HDZ-u, gdje stranačka oporba samo čeka što će se događati sljedećih mjeseci kada problemi, koje je Plenković gurao pod tepih, izađu još opasniji i veći.
”Sigurno je samo to da će Plenković imati i u HDZ-u, kada dođe vrijeme stranačkih izbora, protukandidate, opasnije nego što ih je imao ijedan stranački predsjednik do sada. Bit će to oštri sukob u kojem Plenković nema šanse ako ne postigne uspjeh kao premijer, a to se do sada nije dogodilo. Najbolji je dokaz to što se ljudi i dalje iseljavaju istim tempom, a onda je jasno u kakvu je stanju Hrvatska”, kaže nam jedan HDZ-ov istaknuti veteran, koji predviđa da će novi sukobi u stranci početi kada se budu sastavljale liste za nove zastupnike u Europskom parlamentu.
”Iskreno, Plenković je do sada imao i veliku sreću u politici. Došao je lako i na čelo stranke i na čelo Vlade, na početku njegova mandata SDP je totalno potonuo, Most mu nije prijetnja, a ispuhao se i Živi zid. Sada su za premijera najveća prijetnja sami građani, kojima je pomalo dosta ovakva stanja u kojem Hrvatska ili stoji ili zaostaje. Priče o gospodarskom uspjehu mogle su se prodavati jer nitko nije stavljao premijeru pod nos rast zemalja u okruženju, pa smo se pomirili i s činjenicom da nas Rumunji i Bugari sustižu i prestižu.”
Plenkovićeva Vlada mogla bi se vrlo brzo suočiti i sa snažnim nezadovoljstvom građana iz raznih sredina, od onih koji žive od turizma, ako se zaista povećaju porezi za najam turističkih kreveta. Već ove godine posve je vidljivo da se od turizma i ne može posve lako živjeti, da je konkurencija velika i da nabijanje cijena nije model koji osigurava budućnost. Mnogi koji su ulagali u apartmane i sobe ostali su praznih rukava, a sada ih čekaju i najave novih, viših poreza.
S druge strane Marićeva rasterećenja pokazuju se kao prazne priče, koje ovaj put neće lako proći. Pritisci na male i srednje poduzetnike su ogromni, poslovanje je sve skuplje i neisplativije, a država sve nezajažljivija. Fraze koje su do sada gasile vatru više neće moći smiriti brojne građane, koji su, doduše, navikli na loše vijesti umotane u celofan, pa otuda i reakcija onih koji su krajnje nezadovoljni ako se udari i na direktore malih poduzeća, što su i do sada jedva poslovala.
Gotovo je tužna činjenica da je hrana u zemljama okruženja, pa čaj i u Italiji i Austriji, opet jeftinija 20, 30, a katkad i više od 50 posto nego u Hrvatskoj, dok premijer nekom čudnom računicom izvlači senzacionalne brojke o porastu plaća. Nevjerojatno je i da su oni koje javnost opravdano percipira kao uhljebe i dalje zaštićeni kao medvjedi, da državna administracija buja, dok su svi drugi na tržištu, za koje i dalje nije jasno podliježe li zakonima socijalizma ili kapitalizma.
Splasnula je i nogometna euforija, kao što se moglo i očekivati i sve one lijepe priče o skromnosti i uspjehu sada su iza nas, ostavljene hrvatskim nogometašima od kojih mnogi više neće ni igrati za reprezentaciju. Što znači da je na početku i Zlatko Dalić, kao što je na početku i Andrej Plenković. Samo s jednom razlikom: Dalić iza sebe ima uspjehe, a za premijera se to ne može reći.
Njegov način funkcioniranja da se odluke prolongiraju i puštanje da vrijeme radi svoje, očito, zauvijek prolazi. Na red će doći i one vruće teme iz naše povijesti, koje nikako da prepustimo povjesničarima, nego ih iskorištavamo za međusobna prepucavanja u toj stalnoj igri partizana i ustaša, iako ni jednih ni drugih više nema. Hrvatska će se morati, napokon, odrediti i prema simbolima vremena koje nam ne služi na čast, jer utakmica je završena 1945. i produžetaka naprosto nema. Plenković nekom srećom i dalje ima podršku manjinaca, ali ni to neće trajati vječno, jer oni traže da se zakonski regulira isticanje simbola iz vremena NDH. Odluku će premijer morati donijeti, što već predugo odgađa. Kako se to može riješiti, najbolje smo ove godine vidjeli na primjeru Austrije, u kojoj je na vlasti desnica, i njezina beskompromisnog odnosa prema simbolima nacizma i fašizma.
Tako će i na političkom polju Andrej Plenković morati povući poteze koji će jasno pokazati kakvu Hrvatsku premijer vidi i želi, demokratsku i otvorenu ili desnu i rigidnu. Balansiranje između jednog i drugog stvara samo veće probleme, a sam premijer gubi aureolu demokrata i europejca ako nema snagu otvoreno se suprotstaviti svima onima koji bi Hrvatsku još više povukli u prošlost. Europske države brzo i efikasno idu naprijed, odluke se donose bez kalkuliranja, a svatko stoji iza politike koju predstavlja. Kod nas to i dalje nije posve jasno, pa je posve legitimno i pitanje po čemu se do sada iskazala Plenkovićeva europska orijentacija kada u gotovo svim segmentima gledamo Europi u leđa. Hrvatska naprosto zavređuje bolje nego što sada ima i Vlada će morati do kraja mandata nešto učiniti ili nestati, zaboravljena kao i većina do sada.
Vruća jesen čeka i SDP, kod kojeg nije jasno tko je nesposobniji – Davor Bernardić, koji se rukama i nogama drži fotelje, ili njegovi oponenti, kojima većinom uopće nije stalo do stranke i politike, nego do vlastitih foteljica. Žalosno je gledati SDP kako tone, a sada je već došao trenutak kad se može reći da su šanse za bilo kakav oporavak stranke minimalne. Za koji mjesec bit će i nikakve ako se nešto ne dogodi, a nikom nije jasno što bi to trebalo biti. SDP uopće nema nikakvu politiku, kao što je nema ni Most, a još manje Živi zid. Krajnje je apsurdno da u zemlji koja se kreće kao puž nema ni stranke ni političara koji bi mogao ponuditi program nužnih promjena što bi građanima omogućile bolji život. I to se događa u trenutku kada Europa ide naprijed, uza sve probleme, i kada su nam Europljani i bogate i uspješne zemlje EU udaljenije nego u vremenu dok se odlazilo u Trst po traperice.
