Malo je tko, ako itko, na društveno-političkoj sceni prošao takav krug kakav je Bernardica Juretić, u novije doba i Rožman: devedesetih je imala zvjezdani status skromne i požrtvovne časne sestre, bila simbol hrvatske borbe protiv zloupotrebe droga, javnost ju je tretirala gotovo kao sveticu, deklarativno je, navodno, ostala vjerna Bibliji kao vrhovnom zakonu svog ovozemaljskog djelovanja i nakon što je skinula crkvenu odoru, da bi kao ministrica socijalne politike i mladih svojim potezima – u kojima se tako lako mogu naći primjeri izigravanja kako božjih tako i ljudskih zakona – izazvala golemo razočarenje. Malo je tko, kao ona, proćerdao priliku da transponirana s vjerskih i humanitarnih na državnu poziciju pokaže humanost,...