Brzo nakon što je Miroslav Škoro početkom ljeta 2019. godine objavio da ulazi u utrku za predsjednika države, oko poznatog estradnjaka i prilično spretnog biznismena počela se okupljati sve šira fronta pojedinaca raznih fela, od poslovnjaka do zabavljača, kao i raznih udruga te političkih stranaka – fronta koja je već ujesen narasla u nešto što možemo nazvati pokretom.
Njegovi politički protivnici, ali i dio medijskih komentatora, to su ponajprije nazivali “projektom Škoro”, a ne pokretom, što implicira da je on po njihovu sudu (bio) samo zgodno lice za javnost iza kojeg se kriju jaki igrači iz svijeta politike i biznisa odnosno njihovi interesi.
Škoro je od početka imao snažnu podršku suvlasnika Pevexa Marija Radića, kao i člana Uprave (danas predsjednika Uprave) te kompanije Krešimira Bubala, bivšeg HDSSB-ova župana osječko-baranjskog, a kasnije i gradonačelnika Osijeka. Uz Miroslava Škoru bio je (pogotovo u ranijoj fazi kampanje) dio Crkve, a imao je i medijsku potporu u desnim krugovima veoma utjecajnog TV voditelja Velimira Bujanca. Uz predsjedničkog kandidata stali su i lideri nekih braniteljskim i konzervativnih udruga, a podržavao ga je i manji dio HDZ-a, protiv čije je kandidatkinje i tada aktualne predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović Škoro jurišao. Najveći dio tih HDZ-ovaca za Škoru je drukao potiho, ali neki, poput tadašnjeg HDZ-ova saborskog zastupnika Steve Culeja, nisu nimalo skrivali da je Škoro, a ne Grabar-Kitarović njihov izbor.
Kad su se u Škorinu predsjedničku kampanju u jesen i zimu 2019. aktivno uključili Zlatko Hasanbegović i njegov Blok za Hrvatsku, Hrvatski suverenisti Ruže Tomašić i Hrvoja Zekanovića, te Most Bože Petrova i Nikole Grmoje, stvari su počele izgledati jako opasnima za HDZ Andreja Plenkovića, jer se nakon mnogo godina gotovo cijela desna politička scena ukrcala u isti, u ovom konkretnom slučaju – Škorin vlakić.
U prvom krugu predsjedničkih izbora održanog 22. prosinca 2019. Škoro je ostvario vrlo dobar rezultat, osvojio je 24,45 posto glasova. Za njega su glasala čak 465.704 birača, čime se našao korak do ulaska u finale izbora, jer je HDZ-ova Kolinda Grabar-Kitarović osvojila samo 42 tisuće glasova više od njega. Nakon takvog rezultata apetiti, ne samo Škorini, nego i cijele ekipe koja je gurala njegovu kampanju, momentalno su porasli. Već su računali kako će na parlamentarnim izborima 2020. ostvariti rezultat koji će im garantirati ulazak u vlast, jer bez njih, smatrali su, Plenković i njegov HDZ neće moći sastaviti novu Vladu. Po mišljenju mnogih njegovih saveznika, Škoro je nakon predsjedničke kampanje uzeo preveliki “godišnji odmor” jer je svoju stranku osnovao tek zadnji dan veljače te prijestupne 2020. godine. Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ) službeno je postao stranka prije točno godinu dana – 25. ožujka 2020. upisan je u Registar političkih stranaka. Prvi rođendan Škorine stranke dobar je povod za jednu veliku inventuru tog, pokazat će se brzo nakon osnutka stranke, vrlo turbulentnog i ne sasvim uspješnog razdoblja za DPMŠ.
Na osnivačkoj skupštini Škorine stranke održanoj 29. veljače 2020. u zagrebačkom hotelu Panorama okupilo se 175 osnivačica i osnivača, a fotoreporterima i novinarima najzanimljiviji, sudeći prema izvještajima s tog događaja, bili su već spomenuti Mario Radić, poznati vinar Ivan Enjingi, glumac Vedran Mlikota, Škorin menadžer Miljenko Ćurić, Škorina sestra Vesna Vučemilović, liječnik Milan Vrkljan, legendarni vukovarski branitelj Stipo Mlinarić, novinar i publicist Josip Jović te nekadašnji drugi čovjek Hrvatskog helsinškog odbora Igor Peternel.
I ovaj mali uzorak dovoljan je indikator teze da je Škoro tada strateški još uvijek planirao svoju stranku razvijati kao široki pokret u kojemu zajedno djeluju ljudi vrlo različitih životopisa, ali i ideoloških pozicija. Logika takvog postavljanja stvari jest, naravno, da članstvo stranke-pokreta brzo raste i da na predstojeće parlamentarne izbore kontra HDZ-a stane Škorina “moćna gomila”. No, već prvi problemi i odlasci iz Škorine stranke poprilično su omeli takav plan jer su se počeli događati prebrzo nakon osnutka stranke. Prvi udarac Škori zadao je vinar Ivan Enjingi. U intervjuu za Jutarnji list u svibnju 2020. jedan od osnivača DPMŠ-a objašnjava da je stranku napustio nezadovoljan što je, ukratko rečeno, Škoro počeo oko sebe okupljati političare za koje Enjingi smatra da se motaju oko njega samo da spase svoje (polu)propale karijere, te zato što pogrešnim drži Škorinu strategiju okupljanja (pre)velike koalicije za parlamentarne izbore. “Koji su to političari za vas sporni u koaliciji?” pitao ga je kolega Zlatko Šimić.
“Pa zna se, Zekanović, Hasanbegović, Markićka i da ih ne nabrajam dalje. Zbog njih sam napustio koaliciju i poželio im sreću. Oni ne mogu dobiti niti 0,2 posto glasova pojedinačno. Još na osnivačkoj skupštini sam rekao da ako su oni sposobni prijeći izborni prag, neka se jave pa ćemo pregovarati”, potpuno je jasan bio legendarni vinar. Problemi su uoči parlamentarnih izbora za Škoru i njegovu ekipu postali još ozbiljniji kada je Most, njegov partner s predsjedničkih izbora, odlučio samostalno izaći na parlamentarne izbore. Iz Škorine stranke na Mostovu košaricu reagirali su tako što su Petrova i Grmoju optužili da su bili previše pohlepni i tražili za svoju stranku enorman broj takozvanih “ulaznih” mjesta na listama za Sabor.
Premda je na izborima koalicija predvođena Škorinom strankom osvojila respektabilnih 16 mandata, čime je postala treća politička sila u zemlji, mnogi analitičari već su u izbornoj noći s 5. na 6. srpnja 2020., kao i neki od Škorinih partnera koji su izborne rezultate čekali u zagrebačkom hotelu International, upozoravali da i koaliciji i samoj stranci prijeti veliko osipanje, jer je za mnoge članove Škorine koalicije najvažniji cilj bio osvojiti toliko mandata da nakon izbora HDZ može samo s njima sastaviti novu Vladu. Dakle, da je participacija u novoj vladajućoj garnituri u državi bio najvažniji motiv, najjače lijepilo i najsnažnija pokretačka sila “Škorina vlakića”. Brzo se pokazalo da su u dobroj mjeri bili u pravu. Odmah nakon izbora DPMŠ napustio je još jedan od osnivača Josip Jović, koji je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju rekao da prema njemu Škoro i ekipa nisu bili korektni. “Obećavali su mi da ću biti nositelj liste u 10. izbornoj jedinici, koja je moja prirodna sredina. A onda su nahrupili oni iz raznih strančica i tzv. nezavisni s jedinom idejom ‘osvojiti mandat’ i mene su jednostavno izgurali, deložirali u 9. jedinicu. Nevoljko sam pristao. Nisam trebao to prihvatiti, a nisu me zapravo ni pitali. No, ušao sam u vodu i morao sam zaplivati. Slično su prošli i neki drugi osnivači DP-a...”, rekao je Jović.
Odmah nakon formiranja novog saziva Sabora Suverenisti su osnovali vlastiti Klub zastupnika s četiri člana, pa je DPMŠ spao na 12 zastupnika. Danas njihov Klub zastupnika ima samo deset članova, jer su u međuvremenu Škoru napustili Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan, još jedan od osnivača stranke i tadašnji šef Kluba zastupnika. Stranku su u međuvremenu napustili brojni pojedinci, čak i neki friško izabrani čelnici županijskih ili gradskih organizacija DP-a...
A zašto se to događalo, je li za to krivo u određenoj mjeri i vodstvo stranke zbog očito nespretnog upravljanja nekim od pobrojenih procesa, pitali smo saborskog zastupnika i šefa Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Stjepu Bartulicu.
- Nijedna politička opcija nije nastala bez određenih teškoća i problema. To nikad ne ide glatko. Strateški gledano, ne bismo danas imali ovakvu trgovačku koaliciju na čelu s Plenkovićem da su DP i Most išli zajedno i žao mi je što nije postignut dogovor. HDZ je imao korist od toga, a izborni zakon, koji nije dobar, i dalje će nagrađivati konsolidirane jake liste. Ne prihvaćam logiku onih koji opravdavaju samostalni izlazak na izbore jer to, de facto, znači biti u “vječnoj oporbi”. Što se tiče bivših kolega u našem klubu, njihov je odlazak nas iznenadio i želim im sve najbolje u budućem radu. Odlazak drugih pojedinaca, koje nisam nikad upoznao, ne bih posebno komentirao. Obično je to rezultat nerealnih očekivanja. Za razliku od HDZ-a i SDP-a, Mosta i drugih, nikad nismo imali poluge moći, tako da je DP krenuo iz ničega. Mnogi žele prikazati rezultate g. Škore kao neki poraz, ali to jednostavno nije tako. Bez ikakve infrastrukture i kao autsajder dobio je gotovo 500 tisuća glasova. Koliko je dobio kandidat Možemo! na predsjedničkim izborima? Zatim, na parlamentarnim smo s partnerima osvojili 16 mandata, a oni sedam. Suvišno je dalje komentirati takve spinove – kaže za Globus Stjepo Bartulica.
O razlozima osipanja, odlazaka iz stranke manje ili više istaknutijih članova DP-a upitali smo i člana Predsjedništva Domovinskog pokreta Igora Peternela.
- Krenuli smo od nule, a par mjeseci nakon osnivanja stranke mi smo na parlamentarnim izborima osvojili 16 mandata. Naravno da je pri ostvarenju takvog rezultat dominanta bila uloga Miroslava Škore, zato je i nazvao taj pokret svojim imenom, jer se znalo da tada još nemamo jačinu na terenu, jer nismo stigli u tako malo vremena razviti lokalne stranačke organizacije, nego smo na ime i na mišiće Miroslava Škore dobili veliku potporu birača. Nakon parlamentarnih izbora – na kojim smo postigli odličan rezultat, jer osvojiti 16 mandata, bez ikakve patetike, smatram pobjedom – na terenu smo razvijali mrežu lokalnih podružnica, što je užasno težak posao. Tko god je to radio, to vrlo dobro zna. Moramo tu biti i malo samokritični, jer kada se stranačka mreža brzo razvija, dolazi ponekad i do kadrovskih promašaja i do odlazaka nekih članova, do nezadovoljstva pojedinaca i slično. Vjerojatno će promašaja još biti, ali mi sve to ispravljamo, sve ćemo mi na kraju dobro posložiti – tvrdi Peternel.
Osim što je iz Škorina vlakića sastavljenog prije predsjedničkih izbora prvo otišao Most, a nakon parlamentarnih izbora i Suverenisti, problemi su se nastavili. Zlatko Hasanbegović nije ispunio obećanje da će ugasiti Blok za Hrvatsku i pridružiti se DP-u, a vukovarski gradonačelnik Ivan Penava isto tako nije ušao u DP, nego je osnovao vlastitu stranku. Znači li sve to da je Domovinski pokret u jednom trenutku prestao biti “pokret”, dakle platforma koja okuplja puno šire i puno brojnije političke grupacije i pojedince nego klasična stranka? Preciznije, je li danas DP samo još jedna u nizu desnih stranaka koja više nema magnetična svojstva da bi ikada više mogla okupiti širu frontu i privući širi spektar biračkog tijela?
- S g. Hasanbegovićem svakodnevno dobro surađujemo u Saboru i proces njegova ulaska u DP je započet. Međutim, gašenje postojeće stranke ne ide preko noći. S Ivanom Penavom također blisko surađujemo i ima našu podršku za osvajanje novog mandata u Vukovaru. U kakvom obliku će nastaviti svoje političko djelovanje, dogovorit ćemo nakon ovih izbora. Mislim da je pokret dobar naziv jer omogućuje da svi pronađu svoje mjesto, ali istovremeno se jasno ideološki profiliramo. To, prije svega, znači da se zalažemo za suverenističku politiku koja inzistira na pravu nacionalne države da donosi strateške odluke, umjesto institucije u Bruxellesu. Za razliku od Plenkovića, nemamo veliko povjerenje u birokraciju EU, što se pokazalo opravdanim u ovoj koronakrizi. Njegova Vlada slijepo slijedi Europsku komisiju, i to nas već košta. Takav je pristup, naravno, lakši, ali naši nacionalni interesi nisu adekvatno zaštićeni – kaže, između ostaloga, Stjepo Bartulica.
Unutarstranački problemi u DP-u brojni su, a proces osipanja članstva i dalje traje, što je za DP jako opasno baš sada u tijeku kampanje za svibanjske lokalne izbore. Samo tijekom ožujka mediji su zabilježili da su čelništva DP-ovih organizacija u Požegi i u Pakracu podnijela “kolektivnu ostavku na sve svoje dužnosti u DP-u”, a da su, po svemu sudeći zbog kadrovskih i unutarstranačkih problema, u istarskim gradovima Medulinu i Poreču raspuštene stranačke organizacije. Kako mnogi članovi mnogih političkih stranaka naprosto ne podnose opozicijski rad i svrhu svog “strančarenja” vide samo ako sudjeluju u vlasti i uživaju sve beneficije koje idu uz to, veliku važnost za budućnost DP-a imat će rezultati lokalnih izbora. Brojni politički insajderi tvrde da Miroslav Škoro svoju stranku može sačuvati od daljnjeg procesa osipanja samo ako negdje skinu vrijedan skalp. Naravno da bi najvredniji bio onaj zagrebački, međutim sve dosadašnje ankete Škoru još ne vide u drugom izbornom krugu, a kamoli kao gradonačelnika Zagreba.
Stoga smo šefa Kluba zastupnika DP-a pitali što bi za njih bio uspjeh, a što neuspjeh na lokalnim izborima, te koje će konzekvence nastupiti za Miroslava Škoru ako izgubi i utrku za gradonačelnika Zagreba.
- Nastali smo prije godinu dana i smatram da ovi lokalni izbori nisu od presudne važnosti za našu budućnost. Broj ostvarenih vijećnika će pokazati kakva nam je snaga u današnjem trenutku. Vjerujemo da će g. Škoro ostvariti odličan rezultat i da ima sve predispozicije da uspješno upravlja Zagrebom – kaže Stjepo Bartulica.
Slično govori i član Predsjedništva DP-a, tvrdi da Domovinski pokret igra na duge staze i da će se do idućih parlamentarnih izbora potpuno kadrovski i organizacijski posložiti i ostvariti odličan rezultat, a lokalne izbore ponajprije gleda kao priliku da se DP etablira kao nacionalna stranka, koja je prisutna i jaka u svim dijelovima zemlje.
- Na svibanjskim lokalnim izborima očekujemo vrlo dobre rezultate, ali ja ne bih pred DP postavljao presing da mi moramo imati načelnike, gradonačelnike, župane... Mislim, ipak smo mi mlada stranka. Uostalom, to nitko ne traži ni od nekih od DP-a starijih stranaka, recimo Mosta. Mi smo stranka koja nudi alternativu i alternativne politike, a naravno da sistemske stranke – HDZ i SDP – u tim personaliziranim kampanjama za lokalne izbore preko svojih velikih stranačkih mreža imaju prednost već u startu. Meni je jako važno da osvojimo dobar broj općinskih i gradskih vijećnika te zastupnika u županijskim skupštinama, ali i da budemo ravnomjerno regionalno zastupljeni. Da osvojimo puno mandata i u Slavoniji i u Zagrebu i u Međimurju i u Dalmaciji... da se ne stvori percepcija da smo mi regionalna stranka, nego da u svim krajevima Hrvatske osvojimo puno vijećničkih mandata. Osim toga, po meni je ključno da Miroslav Škoro uđe u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba, jer i ja kao i cijela stranka smatramo da je on jedini kvalitetan kandidat na “plavom dijelu” biračkog spektra. Ali bez obzira na rezultate lokalnih izbora, mi imamo tri godine vremena da do idućih parlamentarnih izbora u potpunosti posložimo i osnažimo stranačku mrežu po cijeloj zemlji i da stvorimo i lokalno i nacionalno prepoznatljiva lica. Vrijeme radi za nas, i to je super – uvjeren je Igor Peternel.