Većina turista na primoštenskim plažama i terasama neće ni primijetiti da je statua u obliku stošca na vrhu obližnjeg brda Gaj zapravo kip Gospe od Loreta. Neki kažu da sliči na svjetionik, a drugi misle da je to samo još jedna antena kao i druge dvije koje stoje u njenoj neposrednoj blizini. Visok oko 17 metara i težak 45 tona spomenik je na vidikovcu iznad Primoštena posvećen početkom svibnja, dva tjedna prije nego što je u prvom krugu lokalnih izbora načelnik općine Stipe Petrina osvojio svoj peti mandat.
“Htjeli smo gore napraviti zanimljivu vjersku atrakciju, a što će to donijeti, nije na nama da sudimo. Namjera je bila da kip izgleda kao svjetionik koji će okupljati, svijetliti put”, komentira Petrina kojem svako malo zazvoni mobitel, a on se navikao javljati i na poznate i na nepoznate brojeve. Uglavnom ga zovu ljudi iz Primoštena u vezi s komunalnim temama i problemima. Turistička sezona je ove godine krenula iznad svih očekivanja pa se Petrina hvali službenim podacima koji pokazuju da u lipnju Primošten ima čak 20.000 noćenja više nego prošle godine, što je povećanje od 30 posto. Vjeruje da je tom povećanju pridonijela i Gospa jer je uz blagoslov pape Franje Primošten uvršten na hodočasničku rutu svetišta Gospe Loretske. U protekla dva mjeseca Gospu je, kaže načelnik, obišlo 50.000 posjetitelja, a znalo ih je biti i do četiri tisuće u jednom danu. Lako ih je, dodaje, izbrojiti jer je sve pokriveno kamerama visoke rezolucije.
“Kada dođem gore, dobro se osjećam. Svi su Primoštenci u svijetu povezani jednom niti koja se zove Gospa od Loreta bez obzira na to jesu li vjernici, ateisti ili agnostici”, ističe Petrina, a na pitanje u koju skupinu sebe svrstava prvo kaže da o tome ne bi govorio i objašnjava kako je vjernik, ali smatra da je vjera stvar intime, o kojoj ne želi razgovarati.
“Žao mi je da se vjera zloupotrebljava u bilo kakve svrhe. Da su kojim slučajem moji djedovi i pradjedovi bili hinduisti ili židovi, i ja bih to bio, ali su bili rimokatolici pa ja nosim tu vjeru. No to ne smatram ni teretom ni povlasticom. A Gospa od Loreta ima posebnu ulogu u mom životu kao i u životu moje obitelji”, tvrdi Petrina i naglašava da bi bilo jadno da je istina ono što neki govore – da je kip postavio kako bi zauvijek ostavio trag svoje vladavine. O njegovu radu, dodaje, govore rezultati, a oni su, kaže samouvjereno, “najbolji u Europi u vođenju lokalne samouprave”. Čak ni jedinice lokalne samouprave u Norveškoj, tvrdi, ne bilježe iskoristivost proračuna od čak 83 posto.
Iako je peti načelnički mandat osvojio uz podršku 73 posto birača, razočaran je što je izlaznost bila 62 posto, što je daleko iznad državnog prosjeka, ali on smatra da je to premalo. Na izborima prije četiri godine je, otkriva, dobio 70 posto glasova uz izlaznost od 75 posto.
“Pokušao sam ljudima objasniti da je svaki glas bitan. No, ljudi su komotni. U ova zadnja četiri mandata smo građane jako razmazili u usporedbi s drugim dijelovima Hrvatske i naše Šibensko-kninske županije. Čak 80 posto problema za koje saznamo rješavamo u istom danu. Ne postoji kuća koja nema asfalt, vodu, struju, javnu rasvjetu, put do polja... Ne postoji udruga ili sportski klub koji se ne financiraju iz općinskog proračuna. Zato je 62 posto mala izlaznost. Nikada do sada nije bila ispod 75 posto”, govori Petrina, koji je uvjeren da se sve što on radi u Primoštenu može primijeniti i na državnoj razini, i to mnogo lakše. Ali, zaključuje, za to nema volje.
Je li onda vrijeme pokazalo da ste bili naivni kada ste se počeli baviti politikom na nacionalnoj razini?
– Nisam bio naivan, nego avangardan. Jučer mi dođe čovjek da mu mjesec dana ne radi javna rasvjeta. Ja nazovem koncesionara i za nekoliko sati se sve riješi. Čovjek se čudi kako to nije prije bilo riješeno. Jer se nije obratio na pravo mjesto. Nisam bio naivan. Hrvatska zbilja puna je apsurda na štetu svih nas. Nije naivno znati da se može stoput bolje, ali ne mogu vjerovati da ljudi to ne shvaćaju. Kada smo 2001. došli na vlast u Primoštenu, izbacili smo novac iz lokalne politike. U Primoštenu već 16 godina nitko u općinskom vijeću ne prima naknadu. Uprave komunalnih poduzeća i turističke zajednice – nula kuna. Do ove godine ni ja ni moj zamjenik ni svi drugi koji su došli po političkim linijama nismo primili ni lipu za svoj rad.
Od čega živite?
– Imam mirovinu i dobrog sam imovinskog stanja. Zadnje dvije godine sam uzimao volontersku naknadu od 6500 kuna. U prvom mandatu sam koristio svoj auto i mobitel. I dan-danas koriste se privatni auti u službene svrhe. Ova plaža koju smo uredili je pet puta veća od nekih drugih u Hrvatskoj i isto toliko puta jeftinija. Upitajte se kako. Ovamo su dolazili specijalci hapsiti načelnika i silom gasili strojeve. Samo me Gospa od Loreta sačuvala. A danas svi grade šetnice, plaže, javnu rasvjetu... Model Primoštena se i te kako može primijeniti na državnoj razini. No pitanje je ima li za to želje.
Vama se vjerojatno učinilo da je Most nezavisnih lista platforma koja bi mogla nešto promijeniti u Hrvatskoj.
– Od osnivača Mosta dobili smo ponudu koja se ne može odbiti. No uvjet da uspijete u politici jest da budete slobodni. Most nije uspio jer nije slobodan. Božo Petrov nije slobodan čovjek. Božo Petrov i metkovska grupa su odabrani, smišljeni i nisu slobodni.
Tko stoji iza njih?
– Jasno je da stoje krugovi vezani uz dio Katoličke crkve. To ne mora nužno biti loše, ali je loše što njima netko upravlja. Ivica Relković je jako dobar strateg. Ali na koju stranu to vodi? Ne mislim na slobodu u anarhističkom smislu, ali ne može se vraćati unatrag. Koliko god se netko trudio, ne može se zaustaviti progres. U Mostu se nisu donosile strateške odluke. Po mojem mišljenju, svi su bili isti – i SDP i HDZ. Nisam ja vukao za SDP. U izbornoj večeri 4. prosinca 2015. u Mostovu stožeru u Zagrebu javno smo istupali Božo Petrov, Drago Prgomet i ja. Pa neka se provjeri tko je što govorio. Moja ideja je bila tripartitna vlast ili da idemo na nove izbore. Sve što sam ja tada govorio Most je šest mjeseci ili godinu dan kasnije reciklirao. Jasno je da oni nemaju instinkt, da netko manipulira njihovim razmišljanjima.
Je li se po nečijem naputku tako u prosincu 2015. Božo Petrov preko noći predomislio i umjesto s Milanovićem složio Vladu s Karamarkom?
– Jednom ćemo moći o tome govoriti.
Znate li točno što se dogodilo?
– Briljantno znam. Iz prve ruke.
Tko je napravio grešku u koracima – Zoran Milanović ili Božo Petrov?
– Božo Petrov. Ivan Kovačić je Boži Petrovu u jednom trenu rekao: “Pa, Božo, dobili smo sve što si tražio. I više od toga.” Ali to je ta sloboda. Da je Božo Petrov bio slobodan čovjek, danas bi bio...
Premijer?
– Ne, nema on kapaciteta za premijera. Na prvoj klauzuri sam mu rekao da ide za predsjednika Sabora. Godinu dana kasnije on shvaća koja je uloga predsjednika Sabora. Ali u državi koja treba reforme političar nema vremena učiti se poslu. Trebao se naučiti u Metkoviću.
Da je Most tada složio Vladu s Milanovićem, bi li ta vlast potrajala?
– Ne znam. Ali, u svakom slučaju, politička scena u Hrvatskoj bila bi sasvim drukčija. Bilo bi lakše. SDP se od HDZ-a bitno razlikuje samo po tome što je manje bio na vlasti. Bez sumnje, i SDP i HDZ dva su korova, ali bi se bilo lakše nositi s korovom koji ima plići nego onim koji ima jako, jako dubok korijen... Da su opet izbori, Most bi treći put sklopio koaliciju s HDZ-om. Da odu s SDP-om, priznali bi da su do sada dvaput pogriješili. Oni će, ako treba, ponovno ići s HDZ-om. Jer Božo Petrov i još neki ljudi u Mostu nisu slobodni. Oni su rezervna varijanta, odnosno suport HDZ-u. Meni je još 2009. bilo jasno da je budućnost politike u nezavisnim listama.
Po najnovijim istraživanjima, Mostu pada popularnost među biračima...
– Logično. Most je slomljen. Ne toliko na nacionalnoj koliko na lokalnoj razini. Kakav je to prorok Božo Petrov ako ne može u Metkoviću, u svom gradu, zadržati većinu? Tamo gdje je četiri godine vladao. Sada su izgubili vjerodostojnost. Nesuđeni predsjednik Sabora Robert Podolnjak u Varaždinu ne prelazi izborni prag. Pa imate Mira Bulja koji je jedna od najvećih prevara na hrvatskoj političkoj sceni. Ima punu torbu grijeha za koje proziva druge. On je u Sinju ostvario tek treći ili četvrti rezultat. Nitko od njih nije polučio dobar rezultat u svojoj sredini. Najteže je biti prorok u vlastitom mjestu.
Slažete li se s onima koji tvrde da su ovi izbori i gubitak vlasti u Metkoviću početak kraja Mosta?
– Ovakvoga kakav je, sigurno da. Ali nije kraj ideje o nezavisnim platformama. Most je posudio ili uzurpirao model Primoštena. U zadnjim intervjuima i Relković spominje kako je Stipe Petrina još 2009. prvi okupio nezavisne liste. No, Mostovi rezultati na državnoj razini su skromni, a na lokalnoj katastrofalni. Ne mogu se vaditi na birače koji su došli iz BiH. Nije alibi par stotina glasova koje je HDZ dobio iz Hercegovine. Njima je imperativ bio osvojiti Metković. Predstavljaju se kao nova nada hrvatske nacionalne politike, a gube tamo gdje su imali i škare i sukno. Gotovo. I Relković je rekao da Božo Petrov nije naučio biti u opoziciji i ne zna kako to izgleda.
Jeste li danas ponosni na svoju odluku da prvi od Mostovih zastupnika napustite tu platformu?
– Nije to važno. Kada su se oni premišljali, osobno sam nazvao Grmoju i rekao mu da to ne čine jer će ih odvesti u propast, da ne srljaju. Nudio sam da ću se vratiti i predati im svoj mandat. A on je na to javno rekao da ga je Stipe Petrina zvao i molio da se vrati. O takvim stvarima se šuti. To je ono što njih dijeli od dječaraca do ozbiljnih ljudi. Optužuju da je netko od njihovih ljudi u ponoć dolazio u Milanovićeve odaje. Zašto bi Milanović trebao reći tko je dolazio? Zašto ne potjerate one koji su dolazili? Ili tolerirate izdaju ili nije nitko išao Milanoviću. Imao je Most puno tih spački. No najtragičnije je što se o Mostu ne odlučuje unutar stranke i što tamo ima izuzetno nemoralnih ljudi. Bulj je iznikao zahvaljujući meni, a sada se hvali da je na izborima dobio 60.000 glasova. Pa i Josipović je na predsjedničkim izborima dobio milijun i sto tisuća glasova, pa kada je sam izašao na parlamentarne izbore sa svojom strankom, nije osvojio ništa. E to oni ne razumiju. Bulj, tvoja snaga je u Sinju! A tu si treći ili četvrti.
Kako komentirate koaliciju HDZ-a i HNS-a?
– To je slom politike u cjelini. A mi izabiremo najgoru mogućnosti – iseljavamo se. Ljudi gube vjeru. Prije godinu dana je bilo 300.000 nezaposlenih, a sada 150.000. Znači da se 150.000 ljudi iselilo. No, to je tako predvidljivo još od početka 90-ih. Jer, ova zemlja je prelijepa i prebogata da bi njome vladali balkanski divljaci. Prodajom banaka prvo smo izgubili financijski suverenitet. Onda smo za vrijeme rata uništili kompletnu industriju. Možeš imati političku ili svjetsku krizu, ali strateške industrije rade i osiguravaju opstojnost nacije, a mi to nemamo. A onda smo Slavoniju, jednu od najbogatijih regija u Europi, učinili siromašnom. Nakon Drugog svjetskog rata su ljudi iz Dalmacije odlazili u Slavoniju, a danas se događa obratno. I što nam je ostalo?
Turizam.
– Tako je. I to je završni čin. Vidjet ćete za godinu, dvije ili pet, sve sposobno stanovništvo doselit će se na obalu jer jedino turizam jamči kakvu-takvu egzistenciju. A turizam je najosjetljivija grana. U Domovinskom ratu se pokazalo da su pali oni krajevi koji su bili napušteni jer nije bilo domaćeg stanovništva da ih brani. Mi sada selimo stanovništvo na obalu i uvodimo porez na nekretnine kojih Hrvati još uvijek imaju dosta u svom vlasništvu zahvaljujući nekom drugom režimu koji se danas sotonizira iz opravdanih ili neopravdanih razloga. U naredno vrijeme će se napraviti neki scenarij da bi se za bagatelu preuzele te nekretnine. Ako ne bude turista, ostat će puste nekretnine opterećene kreditima i porezom na nekretnine. Ljudi će ih prodavati u bescjenje. I vlasništvo više neće biti naše nego njihovo. Hrvatska će biti raj na Zemlji, kao što je i danas, ali je pitanje tko će biti u tom raju. Nama upravljaju mračni centri moći.
Izvana?
– Nema potrebe jer imamo mi dovoljno i unutarnjih neprijatelja. Jednog će se dana to saznati.
Može li aktualna saborska većina opstati do redovnih parlamentarnih izbora?
– HDZ je usisao sve stranke koje su s njim išle u koalicije, od HSS-a do HSLS-a. No, nemojte zaboraviti da je HNS zajedno s HDZ-om i rušio Božu Petrova. Još 2015. prije raskola HDZ-a i Mosta niti jedan HNS-ov kadar nije izbačen iz državnih poduzeća. Uvijek je HDZ-u bio HNS rezervna varijanta. Kada HDZ-u više ne bude trebao HNS, ispljunut će ga. A SDP nikada više neće ići s HNS-om. Dakle priča zvana HNS je završena. A ova Vlada će funkcionirati sve dok HDZ ne ocijeni da može na izborima ostvariti bolji rezultat. Davno sam govorio o protestnim glasovima i tzv. trećim opcijama. Protestni glasovi su krema biračkog tijela, ljudi koji razmišljaju, za razliku od stranačkih poslušnika koji bez obzira na bilo što glasaju za jednu te istu opciju. Oni koji razmišljaju traže treću opciju.
Je li u Hrvatskoj uopće moguće biti poštena treća opcija?
– Nije. Da je to moguće, svi bi nezavisni zajedno izašli na izbore. Ti se protestni glasači zbog razočaranja u sve te treće opcije pretvaraju u apstinente. A poslušna stranačka vojska i dalje izlazi na izbore. U Šibeniku, na primjer, na ovim lokalnim izborima HDZ je dobio nikad manje glasova, a nikada više u postocima. Najpametniji i najpotentniji dio biračkog tijela ili apstinira ili emigrira. A HDZ i SDP su dirigirani iz istog centra, što se najbolje vidi po izboru ustavnih sudaca. Meni je Peđa Grbin bio simbol dobroga, a kada je digao ruku za izbor Davorina Mlakara, pokazao je da je jedak kao i on.
Gdje vi sebe vidite na hrvatskoj političkoj sceni?
– Vidim da imam 63 godine. Dobro, još sam politički potentan. Vidim se u nekoj opciji časnih i poštenih ljudi, ali koji bi prisegnuli na uspjeh ili smrt.
Nije, dakle, nemoguće da se pojavi neka takva opcija?
– Nije nemoguće. Ja sam u izbornoj noći 2015. kazao da su birači fantastično odlučili – gospodo iz treće opcije, sada je sve u vašim rukama. Imali smo 19 mandata. Birači koji su nam tada dali glasove i dalje su tu, samo je pitanje hoće li ih netko uspjeti privući i dati im nadu. Ne mogu ja lagati svojim biračima u Primoštenu jer me vide svaki dan i znaju sve o meni i mojoj obitelji. Dok je čovjek živ, ima nade. Ali 63 godine nije malo. Nisam htio ni ovaj mandat u Primoštenu. Prije ili kasnije moraš otići – biološki ili na izborima.
Možete, znači, zamisliti svoj život bez politike...
– Mogu. Imam 300 kokoši. I koze. U petak idem vaditi krumpire. Ugodno se osjećam i bez politike. Evo 16 godina nisam bio na godišnjem odmoru. Poslije posla se ljeti odem okupati. Borim se. Imam i mnogo sudskih postupaka za koje se moram pripremati, čak i za one najbezazlenije. A u Općini se jako puno radi. I moraš jako paziti što ćeš reći jer te svatko može tužiti. Sudstvo, Državno odvjetništvo i zapovjedni kadar u policiji u Hrvatskoj treba radikalno mijenjati.
Je li možda Most smetao HDZ-u baš zato što je držao ministarstva pravosuđa i policije?
– A što je Orepić to spektakularno napravio u dvije godine? Nisu se usudili. Što je napravio Šprlje? Može on biti drag i simpatičan momak, ali što je napravio? Ili reforma lokalne samouprave. Ne treba ti reforma – dovoljno je ukinuti stavku u proračunu o financiraju neodrživih lokalnih jedinica. I tko može, taj opstane, a država uštedi pet milijardi kuna. Most je od toga napravio Rat i mir. A na kraju – ništa.
Zabrinjava li vas jačanje desnice i konzervativnih struja u hrvatskom društvu?
– Jako. Desnica ne može opstati na izborima. Ni HSP nije početkom 90-ih mogao mnogo osvojiti. Hrvatska nema kulturu rigidne desnice, ali imamo galopirajući konzervativizam u društvu.
Što kažete na promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu?
– Ne zamjeram onima koji su pokrenuli tu inicijativu, nego Bandiću. No, on je sposoban. Osvojio je šest mandata. To su 24 godine vladavine. Proračun Grada Zagreba je 7,5 milijardi kuna. Kada se to pomnoži s 20 godina, dolazimo do 150 milijardi kuna. Bandiću, pokaži na što si ih potrošio! I šibenski gradonačelnik Željko Burić se hvali. Imao je više od milijardu kuna proračun. Neka pokaže na što ih je potrošio. Ja ću svoj proračun pokazati u lipu. No naši političari troše na kupovanje glasova i političku korupciju, a štite ih DORH i Uskok. I to je uzrok naših problema.