Neću biti na saborskim listama. Ovo je kraj ove vrste karijere aktivne politike. Kraj komentiranja i pisanja o politici – nije”, rekla je nedavno Vesna Pusić, bez ikakve dvojbe jedna od stvarnih “teškašica” hrvatske politike unatrag više od dvadeset godina. Bivša predsjednica HNS-a, saborska zastupnica u više mandata, potpredsjednica Vlade i šefica diplomacije u Vladi Zorana Milanovića, odlazi u političku mirovinu – svojom voljom.
Isto tako, u političke almanahe odlazi i njezin politički antipod, nekoć najmoćniji političar istočno od Papuka, Branimir Glavaš. Suosnivač HDZ-a, strah i trepet osječkog područja na početku Domovinskog rata, kasnije osnivač HDSSB-a, nedavno nam je rekao kako odlazi u političku mirovinu; da mu je ovo bio zadnji saborski mandat, ali da HDSSB ide dalje i da će na srpanjskim izborima predvođen Josipom Salapićem pokušati zadržati status parlamentarne stranke.
Odlazak u političku mirovinu i prije isteka posljednjeg saziva parlamenta najavio je i Zdravko Ronko, bivši SDP-ovac koji je nakon što se politički razišao s Davorom Bernardićem u Saboru nastavio djelovati kao nezavisni u Klubu zastupnika Milana Bandića. Bivši gradonačelnik Požege i župan Požeško-slavonske županije posljednju godinu-dvije nije skrivao svoju ogorčenost Bernardićem i njegovim ljudima iz vodstva SDP-a, znao je čak reći da je pretrčao u Bandićev klub zastupnika i da podržava Vladu Andreja Plenkovića iz svojevrsnog protesta jer je na čelo “njegova” SDP-a došla njemu očito mrska osoba.
Globusova je procjena da će parlamentarni izbori koji će se održati 5. srpnja označiti kraj ozbiljnijeg političkog djelovanja za još neke (prijašnje) teškaše domaće političke scene. Tako će u raniju, možemo komotno reći i prisilnu politički mirovinu nekad drugi najmoćniji čovjek vladajuće partije Milijan Brkić, kao i nekadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač. Nakon što su uvjerljivo izgubili na unutarstranačkim izborima od Plenkovićeva tima, njih su dvojica završni udarac doživjela prije nekoliko dana kad su novinari iskopali imena osoba koje je zagrebačka organizacija HDZ-a poslala u “centralu” na konačni sud. Njihova imena nisu se našla ni na širem popisu koji je brojio čak 51 člana i članicu stranke. Brkića i Kovača nisu nominirale čak ni njihove matične, kvartovske filijale u Stenjevcu i Donjem gradu. Čuda se, naravno, i u politici katkad događaju, a upravo će to biti potrebno da Kovač i Brkić rehabilitiraju svoje dugogodišnje članstvo u prvoj hrvatskoj političkoj ligi.
Ranije nego što su to planirali, kraj ozbiljne politike stigao je i za još nekoliko moćnih HDZ-ovaca. Zbog nekretninskih i s imovinom povezanih afera Plenkovićevu Vladu u kratkom razmaku morali su napustiti Goran Marić, Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac, Milan Kujundžić i Lovro Kuščević. Bivši ministar, a ranije župan virovitičko-podravski Tolušić, nakon poraza na stranačkim izborima, očito je sam shvatio da je došao čas kad treba napisati toplo pismo s javnom ispovijedi da ga je napustila strast za bavljenje politikom i da će se ubuduće ozbiljnije posvetiti drugoj strasti – onoj za vinovom lozom. Potom je kolega Drago Hedl na Telegramu objavio priču o početku izgradnje Tolušićeve moderne vinarije i tako posredno otkrio da “strast za vinovom lozom” nije bila samo stilska figura u Tolušićevu oproštajnom pismu.
S druge strane, Marić, Kuščević, Kujundžić i Žalac nisu osjetili zov prirode, rodne grude ili enologije. Štoviše, oni se i dalje nadaju uskrsnuću svoje posrnule političke karijere. Jutarnji list je prošli tjedan otkrio kako je Gabrijelu Žalac njezina matična HDZ-ova županijska organizacija čak i predložila za jednu od kandidatkinja HDZ-a na saborskoj listi u V. izbornoj jedinici. Međutim, čak i da bude na listi, naša je procjena da će biti na neperspektivnom mjestu i da će doživjeti poraz na izborima, da neće ući u Sabor. A čak i da Plenković odluči riskirati salve kritika opozicije, građana i medija, i da doista na izborne liste HDZ-a stavi aferama opterećene bivše ministre – u što čisto sumnjamo, jer zašto bi to učinio? – procjenjujemo da nitko od njih ne bi prošao test kod birača i da se još jednog mandata u Saboru ne bi dočepali ni Goran Marić ni Lovro Kuščević ni Milan Kujundžić ni Gabrijela Žalac.
Iako je ista, vukovarsko-srijemska županijska organizacija HDZ-a na širi popis, uz Žalac, stavila i ime Steve Culeja, teško je zamisliti da će tog zastupnika poznatog po žestokim nacionalističkim, na rubu šovinizma ostrašćenim stavovima, šef stranke Andrej Plenković staviti na listu ili barem na mjesto s kojeg bi Culej imao realne šanse ući u parlament. Culej se, čini se, previše zaigrao u svojim kritikama usmjerenima direktno prema Plenkovićevoj bradi, a “glave” bi ga na koncu moglo doći što je (pre)dugo sjedio na dva stolca. Umjesto HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, on je javno i žestoko podržavao predsjedničke ambicije Miroslava Škore. Sve do prije desetak dana ozbiljno je razmišljao da novi saborski mandat pokuša izboriti na Škorinoj, a ne na listi svoje stranke. Da ne duljimo, čudo je potrebno i Stevi Culeju.
Kraj političke karijere svemir je namijenio i nekadašnjoj mladoj lavici HDZ-a i kninskoj gradonačelnici Josipi Rimac. Baš kada su do novinara počele dolaziti sve ozbiljnije indicije da bi i ona mogla dobiti mjesto na HDZ-ovoj listi za Sabor, aktualna državna tajnica u Ministarstvu uprave u petak je uhićena u sklopu veće akcije Uskoka povezane s istragom očito sumnjivog posla gradnje vjetroelektrane kod Knina. Iako u trenutku pisanja ovog teksta ne znamo epilog istrage, ne treba biti Nikola Tesla da bi se zaključilo kako su šanse Josipe Rimac da bude dio idućeg saziva Sabora samo teoretske.
Red nalaže da ovaj “HDZ-ov blok” (ne)forsiranih političkih umirovljenja zaključimo bivšim šefom stranke Tomislavom Karamarkom. Nakon što je dugo “cimao” novinarske, stranačke i političke krugove, prvo je abortirao ideju da se upusti u predsjedničku utrku, a potom je odustao i od kandidature na unutarstranačkim izborima. Istini za volju, odustajanje od stranačkih izbora i direktne konfrontacije s Plenkovićem može se razumjeti kada se zna da mu je baš u to vrijeme preminuo otac. Ali ako bivši šef tajne službe, ministar unutarnjih poslova i prvi potpredsjednik Vlade propusti i parlamentarne izbore u srpnju, njegov povratak u visoku politiku više neće biti moguć. Jednostavno, previše bi prošlo vode ispod mosta… A kako zasad stvari stoje bivši šef HDZ-a neće izaći ni na ove izbore. Da ga na HDZ-ovu listu stavi Plenković, gotovo je nemoguće zamisliti, a izgleda da je prošao i zadnji voz da se ukrca na neku ad hoc sklepanu desnu opciju i tako se pokuša vratiti u prvu ligu.
U fusnotama budućih politoloških radova i novinarskih rekapitulacija naći će se i Karamarkova nekadašnja politička štićenica Bruna Esih. Nakon što se razišla sa Zlatkom Hasanbegovićem njezini Neovisni za Hrvatsku de facto su nestali iz ozbiljne političke igre, a kako stvari zasad stoje, na izbore će, u najboljem slučaju, izaći s ostacima ostataka desne scene. U takvom, gotovo pa opskurnom aranžmanu ulazak u Sabor za Esih je, čini nam se, nemoguća misija. Izgledni poraz na parlamentarnim izborima tako će zapečatiti sudbinu prije samo par godina desničarske zvijezde u strašnom usponu.
Osim Karamarka, izbori 2020. označit će definitivan kraj ozbiljne političke karijere za još nekoliko bivših šefova parlamentarnih stranaka. U redu, donedavni saborski zastupnik i predsjednik HSLS-a Darinko Kosor dobrovoljno je odustao od sudjelovanja u ozbiljnoj politici; prvo je put do čela stranke trasirao bjelovarskom gradonačelniku Dariju Hrebaku, a onda je obznanio i definitivni odlazak iz visoke politike.
No, bivši predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak i dalje se grčevito bori za opstanak na političkoj sceni. Nakon što je s raskoljenim HNS-om pretrčao iz opozicije u vladajući većinu, povukao se s čela stranke. No na ove izbore ide s velikim ambicijama. U svojoj osječkoj, 4. izbornoj jedinici, prema zasad dostupnim informacijama, pokušat će u Sabor ući preferencijalnim glasovima sa začelja liste na kojoj je okupio nekoliko slavonskih (grado)načelnika, bivše HDSSB-ovce i osječkoga gradonačelnika Ivicu Vrkića. Svaka čast na trudu, ali Globusova je procjena da Vrdoljak neće proći u Sabor preferencijalnim glasovima birača. Kad smo već kod HNS-a, naša je procjena da će za tu stranku biti velik uspjeh ako nakon srpanjskih izbora zadrži parlamentarni status. Čini se da će u političku mirovinu nestranačka, ali iz njihove kvote regrutirana ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, da će u mirovinu i njihov dojučerašnji šef kluba zastupnika Milorad Batinić, a jedini koji bi od HNS-ovaca mogao preskočiti izborni prag jest novi predsjednik stranke Predrag Štromar.
Osim bivših, za puko političko preživljavanje bori se i jedan aktualni šef parlamentarne stranke. Mirando Mrsić i njegovi Demokrati, nakon što se, barem zasad, nisu ukrcali ni u jednu lijevo-liberalnu koaliciju, vrlo će teško preko izbornog praga.
Osim Mrsića, do novog saborskog mandata neće, procjenjujemo, doći još neki što aktualni (Nenad Stazić), što bivši SDP-ovci (Tomislav Saucha, Milanka Opačić i Siniša Varga). Dok je Stazić jednostavno zreo za mirovinu – ne samo političku – nakon “sto” odrađenih mandata, Sauchina je jedina ambicija, tako se barem čini, izaći iz maratonskog suđenja u aferi dnevnice nevin i uživati slobodan od tužitelja, ali i od politike. Varga, a navodno i Milanka Opačić, još se nadaju čudu, preživljavanju u politici. Oboje to mogu probati samo na listi Milana Bandića, kojem su pretrčali nakon odlaska iz SDP-a. No problem je što ankete sugeriraju da Sabor više neće vidjeti nijedan Bandićev “žetončić”, pa tako ni Željko Lacković, koji je, uostalom, bio dio prošlog saziva samo zato što je tamo mijenjao Milana Bandića. U Sabor više neće ući ni Marija Puh, koja se jednog dana jednostavno probudila i odlučila slijediti unutarnji glas koji joj je rekao da napusti HNS i pridruži se veseloj grupi Bandićevih “žetončića”.
Iz politike odlazi i nekad jaka uzdanica Mosta Ines Strenja, kao i njezin kolega Robert Podolnjak. Most je napustio i bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović, koji nema gotovo nikakve šanse da još jednom sjedne u udobnu saborsku klupu, čak i ako na srpanjskim izborima osvane na nekoj drugoj listi.
Nakon što se svojedobno Živi zid raspadao maltene u živom TV prijenosu, Sabor više nikada neće vidjeti, mogli bismo se okladiti, ni Ivan Pernar, koji je osnovao vlastitu stranku, ni Ivan Lovrinović, originalno mostovac, a sada čelnik stranke Promijenimo Hrvatsku, a parlament će samo na zaslonima mobitela i računala gledati i Lovrinovićev koalicijski partner i čelnik onoga što je od Živog zida ostalo Ivan Vilibor Sinčić. Isto vrijedi i za njegovu suprugu Vladimiru Palfi, koja je u ranim danima živozidaškog ponosa i slave bila, uz Pernara, spiritus movens tog ambicioznog političkog pokreta.
Političko umirovljenje, i to nakon samo jednog mandata, najavio je i Marko Vučetić, filozof sa Sveučilišta u Zadru, koji je u Sabor ušao na listi Mosta, a nastavio je kao nezavisni zastupnik. Na koncu možemo reći da nam je žao što Vučetića više nećemo gledati u Saboru: njegova rasprava o historijskom imperativu donošenja Istanbulske konvencije ostat će upamćena kao jedan od najmoćnijih govora u hrvatskom parlamentu.