StoryEditor
GLOBUSOVA ANALIZA

Izbori u SAD-u bit će neslobodni i nepošteni. Da se to događa negdje drugdje, svi bi tražili promatrače

Ove je godine kampanja jedinstvena jer se odvija u sjeni pandemije koja je SAD pogodila osobito snažno
Donald Trump 
 Jim Watson/AFP

Do izbora za američkog predsjednika, cijeli Zastupnički dom i trećinu Senata ima još točno 83 dana. A s punom sigurnošću mogu reći da će dan poslije, u srijedu 4. studenoga, samo jedna stvar biti potpuno jasna: nećemo znati tko je novi američki predsjednik. Možda ćemo moći nazrijeti odnose snaga u Zastupničkom domu Kongresa i Senata - s velikim izgledom da demokrati zadrže prvi, dok će bitka za drugi biti izjednačena. Nije isključeno da se ponovi 2000. godina kad je konačnog pobjednika odučio Vrhovni sud. Što je imalo duboke, negativne posljedice na globalnoj razini.

Trenutni se globalni poredak može definirati multipolarnim. Razdoblje hladnog rata i bipolarnosti je davno prošlo, a SAD je od 2003. godine učinio sve u svojoj moći da možemo promatrati kako izgleda zalazak monopolarnosti. Za potrebe ovog članka sam napravio trenutno vrijedeću rang-listu globalnih sila koristeći tri kriterija: politički utjecaj, ekonomska i vojna snaga. Prema navedenim kriterijima, moderni bi svijet imao pet velikih sila: SAD, EU, Kinu, Rusiju i Indiju.

Indija je najmnogoljudnija demokracija. Funkcionirajuća, s mnogo problema, ali koja ih demokracija nema? S lošom navadom da svoje čelnike, posebno one iz obitelji Gandhi, ubiju. Sadašnji premijer Narendra Modi izabran je 2014. godine kad je pobijedio Kongresnu stranku obitelji Gandhi, a zatim je pobjedu ponovio prošle godine kad je doslovce pomeo Kongresnu stranku. Ali njegova je pobjeda ostala regionalna vijest, važna za Pakistan, Kinu, Rusiju, Ujedinjenu Kraljevinu; nije izazvala šire globalne reakcije. I bez obzira na njegovu snažno nacionalističku politiku njegov poraz na izborima 2024. značio bi mirni prijelaz vlasti.

Što se nikako ne može reći za Vladimira Putina. Globalna javnost pomno prati svaki njegov korak, svaku rečenicu, a posebno odluku da si stvori okolnosti za produljenje mandata nakon što mu ovaj istekne 2024. godine: prema rezultatima referenduma, Putin bi mogao vladati do 2036. godine. U jednadžbu se mora uključiti nepoznanica koja izaziva veliku zabrinutost globalne zajednice: što ako se sadašnji prosvjedi iz Habarovska preliju na druge dijelove Rusije? Politički kaos u Rusiji bio je najveći strah Zapada nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine: ta zemlja ima najveći arsenal nuklearnog oružja.

image
Skup u Južnoj Dakoti 
Michael Ciaglo/AFP

Situacija u Kini je nešto, ali ne puno, bolja. Xi Jinping je na vlast došao 2012. godine da bi u sljedećih pet godina uspio sve poluge vlasti staviti pod svoju kontrolu: 2018. godine postigao je i konačni cilj, ukida se politika ograničavanja mandata na dva uzastopna. Xi bi tako mogao postati doživotni predsjednik, kao Mao Zedong. Differentia specifica u odnosu na Rusiju je postojanje trajnijeg okvira vlasti, Kineske komunističke partije. Xi ima relevantan broj protivnika u samom partijskom vrhu. Ali i njima za sada odgovara njegova politika “pomlađene Kine” koja je skršila Hong Kong i otvoreno prijeti Tajvanu. I zato svijet pokušava, gatajući iz listova čaja, saznati što se događa iza čvrsto zatvorenih partijskih vrata: svi ćemo sada napeto pokušavati iz svih dostupnih izvora saznati kakav je omjer snaga nakon uobičajenog ljetnog sastanka u primorskoj rezidenciji Beidaihe. Svaki potres u Kini uzdrmao bi svijet, ali za razliku od Rusije opći je konsenzus da, čak i u slučaju da u nekom trenutku dođe do pobune protiv Xija, Partija ostaje čvrsti jamac stabilnosti.

EU je, realno, jednako nedemokratska kao i Rusija i Kina. Bliže ipak Kini. Postoje izbori nakon kojih se formira Europski parlament u kojem dobijemo neke snažne političke grupacije - pučani, socijalisti, liberali - ali konačni dogovor o vodećim pozicijama događa se u kuloarima, kao u Zabranjenom gradu. Da tomu nije tako, sada bi Manfred Weber bio predsjednik Komisije. A ne Ursula von der Leyen. Predsjednika Europskog vijeća izabiru sami članovi Vijeća, šefovi država i vlada. Postoji ipak golema razlika, iza svih tih dogovora stoje demokratski izabrane vlade pa je riječ o specifičnoj translaciji suvereniteta naroda država članica EU. Da se nešto dogodilo Jean-Claude Junckeru, bivšem predsjedniku Komisije, ne bi došlo ni do kakvih potresa, nemira ili bilo čega. Komisija i cijela EU bi normalno funkcionirale dalje.

image
Joe Biden
Brendan Smialowski/AFP

Američki predsjednik ikona je svjetske demokracije. Sadašnji je, na žalost Donald Trump, 45. izabran. Bilo je i likvidacija, u vrlo osjetljivim trenucima (Abraham Lincoln), ali sustav koji se s pravom diči djelujućim mehanizmom “checks and balances” (provjere i ravnoteže) i moćnim Kongresom, pokazao je da je demokracija uistinu najbolji mogući sustav koji smo dosad uspjeli izgraditi: otporan, snažan, fleksibilan, moćan. I zato izbor novog predsjednika Amerike predstavlja ključnu vijest u godini, vijest nakon koje se mijenjaju strategije, ponašanje, trgovinski planovi, razmišljanje ostalih država. A ove godine sasvim sigurno nećemo 4. studenoga znati ime pobjednika. Ostaje li u Bijeloj kući narančasti Donald Trump ili se onamo, ali u Ovalni ured vraća Joe Biden. Ime pobjednika ćemo znati samo u jednom slučaju, ako bilo koji od dvojice kandidata premoćno pobijedi.

Kolegij izbornika (electoral college) ima 538 glasova, a za pobjedu je potrebno 270. Ronald Reagan je 1984. osvojio 525. Ove godine tako nešto ne možemo očekivati, ali zato možemo očekivati zahtjeve za novim prebrojavanjem glasova, sudske procese, javno blaćenje i sve najgore što možete zamisliti. Donald Trump je svoju kampanju impostirao na premisi o zavjeri da mu se ukrade pobjeda. Joe Biden neće smjeti dopustiti da bude tijesno poražen. Evo što je o tome rekao Ian Bremmer, predsjednik ugledne agencije za strateško promišljanje Eurasiagroup: “Izbori u studenom će, sve je izglednije, biti neslobodni i nepošteni. Da se to događa u nekoj drugoj zemlji, tražili bismo međunarodne promatrače.”

Trenutno u SAD-u vlada apsolutni kaos. Ove je godine kampanja jedinstvena jer se odvija u sjeni pandemije koja je ovu zemlju pogodila osobito snažno, pa tako neće biti velikih predizbornih okupljanja. I nacionalne će stranačke konvencije biti komorne: Biden zbog koronavirusa neće putovati na konvenciju u Wisconsin koja će se vjerojatno održati virtualno. Trump je rekao da bi govor na republikanskoj konvenciji, koja će se održati u gradu Charlotte, savezna država North Carolina, mogao održati uživo iz Bijele kuće.

Težak udarac za njega bilo je premještanje konvencije s Floride gdje nije dobio odobrenje zdravstvenih vlasti za održavanje javnog skupa. Facebook je 5. kolovoza uklonio video na kojemu Trump govori da su djeca “gotovo imuna na Covid-19”, uz obrazloženje da su njime prekršena pravila kompanije protiv širenja dezinformacija o koronavirusu. Trump je 7. kolovoza ustvrdio da je njegov protivnik na američkim predsjedničkim izborima u studenome Joe Biden “protiv Boga”. Zaključak je jasan: Trump radi sve kako bi privukao pozornost javnosti, polazeći od svoje stare teze - “mogu nasred Pete avenije (u New Yorku) ubiti nekoga i neću izgubiti glasove”. I to je točno.

image
Donald Trump
Jim Watson/AFP

Nakon sveg nereda koji je nastavio s epidemijom, njegovih svađa s novinarima, liječnicima, pada američke privrede za 32,9 posto, niza knjiga koji ga opisuju onakvim kakav jest - neznalica, umišljen, narcisoid, rasist, mizogin, a uz sve to uvjeren da zna sve najbolje na svijetu - posljednja anketa koju je za Yahoo News napravio You Gov, objavljena 30. srpnja, potvrđuje da Trump ima podršku 40 posto ispitanika unatoč tome što 65 posto smatra da zemlja ne ide u dobrom smjeru. Prema toj anketi Biden stoji dobro, ima prednost od 9 posto, ali to je nedovoljno jer je 8 posto birača još neopredijeljeno.

Trump nije miran, brojni njegovi ispadi rezultat su anketa koje pasionirano prati. U subotu je potpisao četiri izvršne uredbe koje predviđaju smanjenje poreza na prihode, produženu pomoći za nezaposlene od 400 dolara na tjedan, zaštitu za najmoprimce kojima prijeti izbacivanje iz stana i odgodu naplate studentskih kredita. Pregovori između demokrata i republikanaca o produljenju tih mjera nisu dali rezultata. Nije isključeno da su neki republikanci svjesno otežavali pregovore kako bi Trumpu dali prigodu da se pokaže kao spasitelj najpotrebitijih, onih najteže pogođenih krizom.

Ipak, čak i na Fox Newsu su se oglasili drugi republikanski senatori koji su kritizirali ovu odluku. Jer zaobilazi uobičajeni zakonodavni postupak. No republikanci su i dalje uz Trumpa. Ne libe se kritizirati ga, kao kad je rekao da bi izbore trebalo odgoditi, svjesni su da moraju čuvati temeljne vrijednosti američke demokracije koje Trumpu ne znače baš ništa. Ali ne idu protiv njega, njihov je kandidat, s 40 posto podrške. U SAD-u vlada dihotomija po stranačkim preferencijama koja je postala temeljna kulturna odrednica društvene pripadnosti, što je izravna posljedica binarnog američkog političkog sustava. U njemu dvije velike stranke u svoje redove usisavaju razne političke struje svjesne da im to katkad i nije idealno - Tea Party, primjerice - ali znajući da bi pojava treće političke opcije dovela do supstancijalnih promjena unutar sustava (čuvanje tradicije i po cijenu gušenja društvenih procesa).

image
Prosvjed u New Yorku
Angela Weiss/AFP

Od toga zaziru, ali upravo je to stvorilo Trumpa kao politički fenomen. On je za sebe tvrdio da je glas “šutljive većine”, što nije točno, ali je dobro zvučalo. Trump je postao personifikacija mračnog predmeta žudnje svih rasista, bjelačkih suprematista, ljudi iz zadrtih patrijarhalnih zajednica uvjerenih u neki “red” koji mora postojati na svijetu. Većinom neobrazovanih koji često slušaju (tele)evangeliste koji mrze sve što ima primisao liberalnog ili socijaldemokratskog. Oni su glasali i ranije, mnogi od njih, ali su se rasipali, za njih nije bilo velike razlike između oca Busha i Billa Clintona, ili sina Busha i Ala Gorea; nitko od njih nije u potpunosti artikulirao njihove političke želje, regresivne i u mnogim segmentima opasne, ali postojeće. Prvi su put kao cjelina iskoračili na izborima 2008.: John McCain dobiva većinu glasova samo bijelaca. A onda se 2016., nasuprot toliko mrskoj Hillary Clinton, kao mana s neba pojavio Trump. I ne daju ga. U navedenom biračkom tijelu leži Trumpova snaga. Nakon svega što je rekao i napravio protiv crnaca i žena, prema spomenutoj anketi, za njega će glasati 36 posto žena, 13 posto crnaca i 29 posto Hispanoamerikanaca.

Mnogo je toga jasnije sa sljedećom brojkom: 54 posto sveg ruralnog stanovništva Sjedinjenih Država. A dobar dio njih čini biračko tijelo Iowe, Ohia, Virginije, klasičnih swing states (država koje mijenjaju svoju naklonost). U takvoj je situaciji ključno pitanje može li Biden osigurati dovoljnu podršku javnosti da skupi dovoljno elektora, glasovi nisu u pitanju. Njegova je kampanja svjesna da ovaj katolik nosi sa sobom veliku popudbinu koja se u svakom trenutku može okrenuti protiv njega. Crna Amerika će mu se okrenuti u velikoj mjeri zbog Baracka Obame, ali mnogi neće zaboraviti da je još 1970-ih sudjelovao u donošenju zakona koji su imali segregacijske karakteristike. Tu je i pitanje dobi, Biden bi sa 78 godina postao najstariji predsjednik koji ulazi u Bijelu kuću. I njegovih redovitih gafova koji više nisu smiješni nego sugeriraju moguću mentalnu nekoordiniranost. Trump poziva na što više predizbornih debata, demokratski se tabor drži dogovorenih pravila svjestan da bi Biden mogao biti gubitnik. Ovaj je tekst završen u nedjelju. Biden je bio obećao objaviti ime svoje potpredsjednice do kraja tjedna. Nije. Što je jasan signal da i dalje ispituju sve opcije kako bi im ta odluka postala kriptonit protiv sadašnjeg predsjednika.

Bez obzira na trenutno stanje, svaki američki povjesničar će reći da je rezultat predsjedničkih izbora nemoguće predvidjeti 80 dana prije izbora. U subotnjem tekstu u The Washington Postu direktor Nacionalnog kontraobavještajnog i sigurnosnog centra William Evanina objavljuje da Rusija već aktivno radi na ocrnjivanju Bidena jer žele Trumpa u Bijeloj kući. Kina i Iran jednako tako rade u korist Bidena. Pa tako američki izbori postaju globalni. Allan Lichtman, profesor povijesti koji je razvio sustav 13 ključeva kojima predviđa pobjednika na predsjedničkim izborima - i koji je jedini 2016. godine rekao da Trump pobjeđuje - ovaj put poručuje da pobjeđuje Biden. Tijesno, sa samo jednim ključem više, ali pobjeđuje. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. kolovoz 2020 08:41