Europa mora izvući pouku iz koronakrize i zajamčiti svoju stratešku neovisnost u ključnim područjima poput proizvodnje lijekova, stvaranja zaliha i čak premještanja proizvodnje”, ustvrdio je nedavno šef europske diplomacije Josep Borrell naglasivši kako nije normalno da Europa ne proizvodi ni gram paracetamola, najčešćeg lijeka za smanjivanje tjelesne temperature i ublažavanje bolova, te da Kina osigurava 80 posto svjetske proizvodnje antibiotika.
Europska unija, čija je članica i Hrvatska, sudeći prema izjavama njenih čelnika, želi u budućnosti biti manje ovisna o kineskoj robi, a vrijeme će pokazati hoće li to dovesti do dramatičnog pada ekonomske suradnje i zahlađenja odnosa koji su prije samo godinu dana djelovali kao nikada bolji.
U travnju prošle godine Hrvatska je bila domaćin 8. samita zemalja srednje i istočne Europe s Kinom koji je u Dubrovniku okupio šefove vlada 16 država i kineskog premijera Lija Keqianga. Hrvatska i Kina su potpisale niz sporazuma o suradnji te je najavljeno više projekata, a platformi “16 plus 1” se kao 17. europska zemlja pridružila i Grčka. Prije 10 godina, kada je platforma oformljena, manje razvijene europske zemlje htjele su privući kineske investicije, osobito u infrastrukturne projekte, a Kini je odgovaralo širenje utjecaja u Europi.
Hrvatska se do danas nipošto ne može ubrojiti u države u koje su Kinezi mnogo investirali, pri čemu treba naglasiti da je kineska kompanija samo izvođač radova na Pelješkom mostu koje većim dijelom financira EU, a manjim hrvatska država.
Zbog globalne zdravstvene krize i ekonomske recesije preslaguju se i odnosi između svjetskih sila pri čemu najjače karte u rukama i dalje imaju dvije najveće, SAD i Kina, iako je malo vjerojatno da će i jedna iz ove igre izaći kao apsolutni pobjednik. Hrvatska slamku spasa vidi u Europskoj uniji, a obećanja iz Pekinga danas se čine jako dalekima i blijedima. Na krilima prošlogodišnjeg samita kineska tvrtka Zhongya nekretnine se ubrzo javila na natječaj za kupnju derutnog kompleksa bivše političke škole u Kumrovcu za koji je ponudila gotovo 14,1 milijun kuna.
Početkom ove godine Ministarstvo državne imovine je objavilo da je investicija propala jer suvlasnica tvrtke Jiang Yu nije u roku uplatila novac, a Ministarstvo je zadržalo jamčevinu od 598.000 kuna. Ista Kineskinja stajala je i iza kompanije Z-Run WellTon Industry u ime koje je lani s velikogoričkim gradonačelnikom Draženom Barišićem potpisala memorandum o gradnji 150 milijuna eura vrijednog stadiona u Velikoj Gorici s 30 do 35 tisuća mjesta.
Budući da gradnja još nije započela, pitali smo Barišića je li i taj projekt propao.
“Grad Velika Gorica i kineski partneri imaju potpisan Sporazum o suradnji koji je i dalje na snazi. Projekt, što se nas tiče, nije propao, a vjerujemo da nije ni od strane kineskih investitora budući da su kupili i udjele u nekim građevinskim tvrtkama iz Hrvatske. Razlog trenutnog zatišja prema našem mišljenju leži isključivo u koronakrizi budući da su se predstavnici naših partnera po izbijanju pandemije vratili u Kinu. U svakom slučaju, s normalizacijom epidemiološke situacije, očekujemo i normalizaciju, odnosno nastavak naših partnerskih odnosa”, otkriva gradonačelnik Velike Gorice.
Kinezi su lani u Dubrovniku iskazali želju da sudjeluju u gradnji nizinske pruge od Rijeke do Karlovca, ni ni po tom pitanju nisu učinjeni značajniji koraci. A podsjetimo i da su Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva i kineska kompanija Huawei potpisale memorandum kojim se želi potaknuti suradnja na područjima digitalizacije i digitalne transformacije. Izvrsna poznavateljica situacije u Kini u kojoj je godinama živjela i radila kao dopisnica slovenskog Dela, danas vanjskopolitička analitičara tog lista Zorana Baković smatra kako će buduća suradnja Hrvatske i Kine dobrim dijelom ovisiti o Hrvatskoj koja će se pridržavati pravila Europske unije, a koja pak sve više zauzima jedinstvenu politiku prema Kini i sve je manje spremna tolerirati kineske uvjete.
“Čak 85 posto svih dosadašnjih kineskih investicija u EU je ostvareno u Velikoj Britaniji. Ta se zemlja posljednjih godina sve više zatvara prema Kini koja će se brzo konsolidirati i pokušati opet značajnije zakoračiti na europsko tržište. Kini njezino vlastito tržište više nije dovoljno da bi njezine tvrtke bile profitabilne i zato mora investirati u inozemstvu, i to osobito u zemljama u kojima postoji tehnološko znanje koje joj je još uvijek i te kako potrebno”, kaže Zorana Baković i navodi primjer kineskih respiratora u koje je ugrađeno samo 30 posto kineskih dijelova.
Stoga ona smatra da je danas Kina više ovisna o Europi nego Europa o Kini jer su EU i SAD glavna kineska tržišta. Prema njezinim riječima, mnoge kineske tvrtke su dosta radile u afričkim državama, a kada dođu u Europu, često se ponašaju kao da su u Africi gdje su poslovni standardi daleko niži. Stoga je Kinezima lakše poslovati u Srbiji nego u državama EU, u kojima su pravila mnogo stroža.
“Mislim da će Kina sada promatrati koje će se zemlje EU smatrati zakinutima u raspodjeli europskog novca za prevladavanje koronakrize te će im ponuditi pomoć kao što je prije nekoliko godina otkupila dio talijanskog duga, koji Europska centralna banka više nije htjela financirati, ali je zauzvrat tražila i dobila prava u luci Trst. Kinezi sada odmjeravaju situaciju u mnogim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, da bi, kada završi doba konsolidacije, odlučili kroz koja će vrata pokušati investirati u Europi”, zaključuje Zorana Baković.
Hrvatski veleposlanik u Narodnoj Republici Kini Dario Mihelin nam kaže kako su od početka epidemije sve zemlje više usredotočene na sebe i Kina nije iznimka. “Kina je jedna od rijetkih država koja će i ove godine imati rast BDP-a iako mnogo manji od željenog i zato se i tamo uvode mjere koje idu za time da novac ne izlazi iz zemlje, nego da se kroz domaća ulaganja potiče proizvodnja i potražnja kao faktori rasta gospodarstva i BDP-a.
Od 2017. godine kineska ulaganja Europi su u značajnom padu, a u Hrvatskoj ih uglavnom nije ni bilo, osim dva primjera. Prvi je vjetropark pokraj Senja kineske tvrtke Norinco koji se još širi i, kada bude gotov, bit će riječ o investiciji od 160 milijuna eura. Drugi je tvrtka Aoyuan, koja bi u Zadru ulagala u luku”, govori Mihelin te dodaje kako su za izgradnju željezničke pruge Rijeka-Zagreb-granica s Mađarskom Kinezi ponajprije zainteresirani kao izvođači radova, a ne kao investitori te će se njihove tvrtke vjerojatno javljati na natječaje, kao i u slučaju Pelješkog mosta.
Kinezi bi, prema njegovim saznanjima, rado uložili svoja sredstva u razvoj luke Rijeka u kojoj bi voljeli imati osigurane kapacitete jer im Trst i Pirej u Grčkoj nisu dovoljni. Vide, dodaje, potencijale riječke luke i htjeli bi da ona bude novo važno mjesto ulaska kineske robe na hrvatsko i europsko tržište i obratno. Hrvatska s Kinom, otkriva nam on, razgovara o različitim modelima suradnje i ulaganja u luku Rijeka, možda i u Zadar i Ploče.
Mihelin ističe kako su politički odnosi Hrvatske i Kine korektni, dok se u odnosima Kine i Europske unije odvija nekoliko procesa. Vode se pregovori o sveobuhvatnom europsko-kineskom sporazumu po kojem bi europske tvrtke imale jednake uvjete za ulaganje u Kini kao i kineske u Europi. Europska komisija želi te pregovore okončati ove godine da bi se stvorio okvir za veća europska ulaganja u Kini. S druge strane, tijekom proteklih mjeseci pandemije su se pokazale slabe točke globalizacije i prebacivanja proizvodnje tamo gdje je jeftinija jer je bio otežan transport.
“Na globalnoj razini se situacija preslaguje. Sigurno će se dio proizvodnje lokalizirati ili regionalizirati, što za Hrvatsku znači veće okretanje prema EU. Europske države će vjerojatno početi više proizvoditi lijekove poput paracetamola dok će Kina zbog američkih pritisaka sada više sama proizvoditi čipove koje je do sada uglavnom uvozila”, kao primjer navodi Mihelin ističući kako se neovisno o koronakrizi radi na otvaranju kineskog tržišta za hrvatske proizvode, pa je tako Kina 23. srpnja objavila da je nekolicini hrvatskih tvrtki - među kojima su Belje, Zdenka i Agrolaguna - omogućen izvoz mliječnih proizvoda, prije svega sira za kinesko tržište. Hrvatski veleposlanik je uvjeren da bismo, da nije bilo korone, ove godine prvi put imali i izravne avionske linije između Hrvatske i Kine.
Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević za Globus kaže kako je već jako vidljivo odustajanje Zapada od globalizacije, a SAD, ali i EU pokušavaju onemogućiti kinesku globalnu ekspanziju, odnosno nastoje Kinu zaustaviti u pokušaju da preuzme ulogu svjetskog gospodarskog i u perspektivi političkog lidera. “Amerika je pod Trumpom odustala od globalnog vodstva, ali ne želi to mjesto prepustiti Kini. Posljedica su brojne zabrane poput otkazivanja suradnje s Huaweijem na razvoju tehnologije 5G. Zaoštravaju se i politički odnosi dviju zemalja koji su dovedeni do ruba vojnog konflikta.
Nije to više samo trgovinski rat, nego i pokazivanje mišića na Južnom kineskom moru. To je mjesto na kojem bi mogao izbiti treći svjetski rat”, ističe Kovačević i dodaje kako Peking još nije odustao od globalne inicijative “Jedan pojas, jedan put”, ali je pitanje može li si kinesko gospodarstvo uzdrmano koronakrizom dopustiti takvu ekspanziju osobito nakon što će se Zapad potruditi da Kini više ne budu dostupna jeftina sredstva za razvoj Svjetske banke i MMF-a. Kina će ubuduće više ovisiti o svojim resursima, a to će s porastom opće političke napetosti otežati kineski prodor na europsko tržište.
U Africi se Kina uspješno nadmeće sa Zapadom. Na području srednje Azije su Kinezi i Rusi saveznici, ali je pitanje hoće li i njihovi interesi uskoro tamo biti suprotstavljeni. Uz to, Kina je na rubu rata s Indijom iza koje sada otvoreno stoji SAD. Amerika bi očito željela jedan tzv. proxy rat, odnosno zamjenski rat u kojem bi Indija za račun SAD-a ratovala protiv Kine, a sve u cilju da Kina bude zauzeta tim ratom i da se smanji njezina ekspanzija u Južnom kineskom moru kao i ekonomski utjecaj u svijetu, zaključuje Kovačević.
Od svih hrvatskih političara u Kini daleko najveći ugled uživa bivši predsjednik Stjepan Mesić koji redovito posjećuje tu zemlju i rado ističe kako se susreo s njihova tri predsjednika - Jiang Zeminom, Hu Jintaom i sadašnjim Xi Jinpingom. Savjetnik je u njegovoj inicijativi “Jedan pojas, jedan put”, koja se bavi proširenjem gospodarske i kulturne suradnje svih naroda i država koje su bile na nekadašnjem putu svile. Također je visoki savjetnik pekinškog Instituta za istraživanje suvremenog svijeta. “Korona je svakako jedan od faktora koji je utjecao na smanjenje svih aktivnosti između Hrvatske i Kine.
No, u Hrvatskoj ni prije nije bilo dovoljno zainteresiranosti za suradnju s Kinom. Znamo koliko je bilo otpora odluci da kineska tvrtka gradi Pelješki most. Kinezi su i dalje zainteresirani za poslovanje u Hrvatskoj, no problem je što SAD želi blokirati kineske projekte u svijetu, a druge zemlje onda to prihvaćaju”, kaže Mesić i priča kako je prije otprilike godinu dana išao na sastanak vodstva inicijative “Jedan pojas, jedan put” na kojem se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.
“Prije odlaska sam nazvao tajnicu naše bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s namjerom da mu prenesem njezine pozdrave i poruke i između njih dvoje uspostavim kontakt. Nije mi se javljala tri dana, pa sam opet nazvao i tajnica mi je prenijela predsjedničino pitanje koja će biti tema mog razgovora sa Xijem. To je neprimjereno pitanje. Pa neće valjda biti tema Island! Rekao sam joj neka pozdravi šeficu i poruči joj da nemam vremena za razgovor s njom.
Ona nije razumjela koliko je to važno. Nadam se da hrvatski politički vrh shvaća da moramo najviše surađivati s našim susjedima i EU, ali i drugim zemljama kao što su SAD, Rusija, Kina… Ne smijemo nikoga odbacivati”, govori Mesić koji vjeruje da će se inicijativa “17 plus 1” opet aktivirati jer svaka pandemija ima svoj početak i kraj. Prema njegovim riječima Kina je već dugo vremena otvorena prama državama Azije i Afrike, a sada sve više uviđa koliko joj je važna i EU, kao i europske zemlje izvan EU.
“Ova pandemija je iznenađenje za cijeli svijet. Još nema efikasnog lijeka i zaštite, ali društvo se ipak organiziralo. Svaki je rat završio mirom, pa će tako i cjepivo zaustaviti i ovaj rat s koronavirusom. Nema formalnog razloga da Hrvatska ne surađuje s Kinom, ali mi se čini da kod nas ima premalo hrabrosti da uz politiku Europske unije vodimo i svoju vlastitu”, komentira Mesić koji vjeruje da će ove jeseni opet putovati u Kinu koja će i ovaj put, kao i uvijek do sada, snositi i njegove putne troškove.
Dodaje kako isto vrijedi i za njegovo putovanje studenom u Indiju, kamo također odlazi barem jednom godišnje jer mu je, kaže, cilj doprinositi svojoj zemlji dok je god fizički u formi.
