Bilješke na polovici drugog mandata Vlade Andreja Plenkovića: Odlazi Zdravko Marić, to nije dobro, ali nije nužno presudno za slijed događaja ove jeseni. Nasljednika još nismo upoznali, uvodne karakterne crtice iz biografije teorijski dobro potkovanog Marka Primorca nisu obećavajuće, ali - kada su bile? Čak i većinom uspješnog Marića, čiji se mandat protegao kroz posljednje tri hrvatske Vlade, pratila je sjena Agrokora. Koncerna više nema, vlasništvo Fortenove raspršeno je na miks rusko-europsko-američkih dioničara, sa značajnim ruskim utjecajem. The Moscow Times prvi je 30. lipnja citirao Sergeja Lavrova, Putinova ministra vanjskih poslova: "Spušta se nova željezna zavjesa između Moskve i Zapada."
Na ulasku u drugu polovicu mandata prolazni rezultat druge Vlade Andreja Plenkovića je neodređen, dvojak. S izvjesnim eurom i najavom Schengena Plenković je solidan na europskom terenu, manje može pokazati kod kuće. Na pragu eurozone, ali pred vratima vjerojatne globalne krize, po mnogima najopasnije od 1945., Hrvatska je financijski i ekonomski zdravija nego 2009. kada ju je na početku velike recesije ostavio Ivo Sanader, dotad, smatralo se, jak premijer. Zdravija je i nego 2016., kada je Most pokušao rušiti politički duopol HDZ-a i SDP-a.
Nešto je, međutim, slično današnjem i svim prethodnim razdobljima - unatoč čvršće postavljenim temeljima financijskog, monetarnog i bankarskog sustava (suradnja Banskih dvora, Ministarstva financija i HNB-a bolja je nego ikada), pa i djelomično odrađenoj reformi poreznog sustava, posao osuvremenjivanja države gotovo je netaknut. Borba s pandemijom zaustavila je pomake u zdravstvu, trebalo je preživjeti udar; sve ostalo, a to je pravosuđe, obrazovanje, niz institucija državne i lokalne uprave, stalo je kada se izgubila ionako slaba inercija. Pandemija je poremetila opskrbne lance, rat u Ukrajini zagrizao je u problem energetike, inflacija je prvo ugrizla standard građana.
Usprkos svemu, Hrvatska se na globalnoj ljestvici konkurentnosti pomakla značajno naviše, prvi put ušla je među prvih 50; na 46. mjestu ljestvice, sada je ispred Grčke (47.), Slovačke (49.), Poljske (50.), Rumunjske (51.) i Bugarske (53.), a s ulaskom u eurozonu očekuje se i značajan skok kreditnog rejtinga.
Što zapravo može poći ukrivo?
Sve.
Kao i 2009., Hrvatska je osjetljiva na promjene u europskom i globalnom okruženju. Kao i 2009. institucionalno je i kadrovski potkapacitirana da se suprotstavi njihovom lošem utjecaju. Unatoč nekim osjetnim pomacima nabolje, pogotovo kada je riječ o procesima integracije u Europsku uniju, u Hrvatskoj se nije razvilo povjerenje između nacije i njenih lidera. O povjerenju u Bruxelles niti se ne razgovara. Za jesen najavljeni scenariji teško da će donijeti pozitivnu promjenu.
Visoka inflacija više nije pitanje, nego izvjestan slijed događaja s neizvjesnim rokom trajanja. Dođe li do hiperinflacije na globalnoj razini, građani ovaj put ostaju bez rezervne valute. To vodi masovnom siromašenju, značajnom padu potrošnje i urušavanju ekonomije.
Dobra je vijest da smo od hiperinflacije zasad još daleko, ona počinje kada vrijednost valute prokliže desetak, pa i više desetaka posto mjesečno (današnja inflacija u Hrvatskoj na razini je desetak posto godišnje), ali, za razliku od većine prijašnjih inflacija, sadašnja je, iako različita od zemlje do zemlje, globalna, malo koja investicija može poslužiti kao pouzdano sidro za spašavanje životnog standarda.
Hrvatska ima još jedan vlastiti dodatni problem: s naglim porastom cijena, pogotovo u energetici, prehrambenoj industriji, turizmu i građevinskom sektoru, državni proračun ponovo se suočava sa starim neprijateljem - na velika vrata vratila se porezna evazija. Ostane li, a razmjeri naplate rada i usluga u kešu sugeriraju dugotrajan trend, zdravstveni i mirovinski sustav prvi su na popisu ugroženih, nakon toga slijedi erozija svega što se financira iz proračuna.
Kao nekada u Poljskoj i u baltičkim državama nakon njihova ulaska u Europsku uniju, danas i hrvatske biznise muči manjak radne snage, uz spor uvoz većinom slabo prilagođenih radnika iz Azije. Ukrajinci koji su dosad bježeći od Putinova streljiva stigli u Hrvatsku većinom su iz platnih razreda koji u Hrvatskoj još nisu dostignuti. Manjak radne snage utječe na rast plaća, što vodi u novi val inflacije, ali i na rast sivog i crnog sektora zapošljavanja.
Početak ljeta donio je i prvu naznaku mogućeg velikog povratka pandemije. Pokaže li se novi soj virusa opasnijim, ili jednako opasnim kao prijašnji, posljedice će biti teške. Malo koja ekonomija može pretrpjeti još jedno razdoblje zamrzavanja. Hrvatska je tijekom pandemije dosegla najvišu razinu zaduženosti. Taj prag ne prelazi se višekratno.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
