Vlašić: Pandemija i potres, invazija na Ukrajinu. Kako u ovim okolnostima izgleda početak turističke godine za Zagreb?
Jutt: Početak ove turističke godine izgleda dobro, a to je bolje nego što je izgledao početak prošle godine, i oneprije…
Vlašić: Je li to možda specifičnost vaših gostiju?
Jutt: Generalno, goste koji dolaze u Hrvatsku i u Zagreb primarno zanima ta destinacija, a onda oni u toj destinaciji probiru koji im hoteli odgovaraju, koji su po njihovu profilu. Ono što ste rekli na početku izgleda kao iz SF-filmova 80- ih. Neki dan sam razgovarala s kolegom koji je rekao: “Da slete izvanzemaljci, ja bih ih pitao – jeste li za kavu ili limunadu?” Jednostavno, više se ničemu ne smijemo čuditi.
Vlašić: Kako se to odražava na planove? Radite planove, zar ne?
Jutt: Planovi su vrlo elastični, nema više fiksnih planova. Planovi se jako dobro mijenjaju, znamo koje kolone u tablicama treba promijeniti da bude brzo up to date. To je ideja turizma. Turizam definitivno mora biti elastičan, mora biti osjetljiv, senzibilan i vrlo lako prilagodljiv. Mi zadnjih dana puno pričamo o otpornosti turizma, i, definitivno, on je otporan. Zašto je otporan? Zato što su putovanja, jednostavno, čovjekova potreba. To je postala bitna potreba da bismo živjeli dobro.
Vlašić: Znači, kod vas nema nikakvih pukotina?
Jutt: Ma ima, ali držimo se.
Vlašić: Kako izgleda generalna slika turističke ponude Zagreba?
Bienenfeld: Ona izgleda relativno u redu. Ono što je kolegica Jutt govorila s pozicije hotelijera mogla bih preslikati na cijelu destinaciju Zagreb i na ukupnost zagrebačke turističke industrije, s iznimkom, pretpostavljam, onoga što će Boris Kovaček govoriti iz svoje perspektive, iz event-industrije, jer su, čini mi se, oni najviše stradali. Jer, Zagreb je cjelogodišnja destinacija, mi nemamo sezonu, mi imamo turističku godinu. Ona je sad izuzetno dobro počela, i siječanj i veljača su bili sjajni, čak smo bili rezultatski na razini 2019. godine.
Vlašić: Bez obzira na potres?
Bienenfeld: Bez obzira na potres. Potres je svakako skrenuo pozornost na Zagreb, u smislu svega negativnog što potres sa sobom nosi za stanovnike. Međutim, što se tiče turizma, neki su se muzeji zatvorili, ali postoje neki drugi. Neke crkve ne možete posjetiti iznutra, ali ih vidite izvana. Dakle, sad je na nama da se prilagodimo trenutku i da počnemo promovirati i predstavljati ono što možemo. To smo i radili. U zadnje dvije godine naučili smo da dugoročni planovi više nisu prihvatljivi. Radimo ad hoc rješenja, i zahvaljujem turističkoj industriji Zagreba koja je preživjela i koja je, očito, izuzetno aktivna i ne da se, ne prepušta. Čini mi se da svatko daje svoj maksimum kako bi turizam u Zagrebu opstao.
Vlašić: Kakva je situacija s event-industrijom, kako ona dočekuje godinu?
Kovaček: Ja uvijek gledam evente kao jedan od ključnih razloga dolazakagostiju.
Vlašić: Vi radite Weekend Media Festival i druge…
Kovaček: Da, Weekend Media, Weekend Food Festival, sudjelovali smo u organizaciji Adventa, radili smo velike festivale poput Terranea, Dolce vite i druge, ali uvijek gledamo, bez obzira na to o kojem je eventu riječ, tko će imati najveću korist. Često od tih evenata najveću korist ima lokalna zajednica i destinacija. Evo, već dvije godine, ustvari, evenata u Zagrebu nema, zbog pandemije, potresa. Što će biti dalje, ne znamo. Vidimo, najavljen je In Music Festival, bio je nedavno izvrstan Festival svjetla, i odmah se tu nešto probudilo, odmah se osjetio pozitivan vibe u gradu. Mislim da ljudi koji dolaze na bilo koju destinaciju ne žele doći u neki grad gdje su tužni ljudi koji se žale na svoju trenutnu situaciju, nego žele doći da bi uživali, da bi bili sretni zajedno s građanima toga grada. Tu imamo veliki problem što event-industrija nije postojala zadnje dvije godine. Sad ćemo vidjeti kako će se nova gradska vlast postaviti prema organizaciji evenata. Za sada su dosta strogi prema nekim destinacijama u centru grada gdje su se pooštrila pravila što se može i gdje organizirati. To je, naravno, uvijek dobro, treba uvesti red.
Vlašić: Kako bi eventi trebali izgledati?
Kovaček: Uvijek se treba pitati koji je cilj, zašto se nešto organizira. Svatko tko radi event, ja kao vlasnik, kolegica Bienenfeld kao direktorica Turističke zajednice, svatko od nas ima različit povod i razlog zašto radi event. Naprimjer, Turistička zajednica radi super Festival svjetla da bi privukla što više ljudi, da bi pozicionirala grad kao destinaciju, da se promovira destinacija. Nama privatnim organizatorima to je sekundarni razlog organizacije. Naravno da svi mi gledamo što bi bilo dobro za naš grad, ali ti eventi moraju, jednostavno, biti profitabilni. Kako bi to trebalo izgledati? Za to su plaćeni u Gradu, oni trebaju osmisliti koncept da bi se zadovoljili svi ti uvjeti, da se pojednostave procedure dobivanja dozvola, da budu efikasnije, da se postave jasna pravila i da se uspostave cijene s tržištem. Vi morate znati da kad se radi, recimo, In Music Festival, u isto vrijeme imate festivale u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj koji se natječu za iste izvođače. U Danskoj je cijena ulaznice dvjesto, tristo eura, a kod nas ne može biti više od sto eura. O tome moramo razmišljati kad postavljamo okvire organizacije, taj netko tko radi festival mora sebi postaviti pitanje zašto to radi, isto kao što Grad samom sebi mora postaviti pitanje zašto radi sve te evente i trebaju li nam eventi i festivali ili ne trebaju. Naravno da mi s ove strane mislimo da trebaju.
Vlašić: Pa, ja mislim da svi smatramo da nam trebaju razna događanja, ne samo na razini koncerata nego i izložbi. Trebaju nam svi oni sadržaji radi kojih mi sami putujemo. Pojača li se posjet Zagrebu kada se održava, primjerice, In Music?
Bienenfeld: Apsolutno. Prije pet-šest godina proveli smo istraživanje s pitanjem koji su glavni eventi, događaji zbog kojih ljudi dolaze u Zagreb i pokazalo se da su bila dva velika eventa radi kojih su se ljudi odlučivali doći. To su bili, kao što ste vi i kolega Kovaček spomenuli, In Music i Advent. Međutim, poslije se to promijenilo jer smo počeli kreirati brojne druge sadržaje. Mi u Zagrebu kao city break-destinaciji moramo stvarati umjetne sadržaje. Tu nam veliku podršku daje eventindustrija sa svojim projektima jer ona generira dodatni interes za dolazak na određenu destinaciju. Ne mora, dakle, biti dolazak samo da napravimo city break da upoznamo grad, vidimo što on ima, budemo u dobrom hotelu ili da odemo na dobar ručak, večeru ili pogledamo neku dobru izložbu nego da i s ovakvim sadržajima o kojima je govorio kolega Kovaček, a koje kreira Turistička zajednica sa svojim partnerima, dakle umjetno, opet dodatno stvaramo dobar razlog produženja boravka naših gostiju u gradu.
Vlašić: Jesam li u krivu kada kažem da je Zagreb prije pandemije bio grad s dvjesto šezdeset festivala? Kino Europa cijelu je godinu imalo niz festivala…
Bienenfeld: Mi smo u ljetnom periodu imali oko tristo različitih kulturnih ili društvenih događaja koje je Turistička zajednica podržavala ili financijski ili logistički ili smo ih promovirali, a tu ima i niz drugih koje nismo ni spomenuli, koji nisu bili prijavljeni u Turističkoj zajednici. Ovo što kažete, Zagreb je uistinu živio punim plućima što se tiče evenata u kulturi te sportskih i društvenih događaja. To se polako, nadam se, vraća, a to je otvorio Festival svjetla Zagreb, koji je pokazao koliko je zagrebačka publika, a i naši posjetitelji turisti, gladna takvih kvalitetnih programa.
Vlašić: Hilton ima, koliko mi je poznato, tri adrese u Zagrebu? Pojavljuju li se gosti uoči ovakvih događaja?
Jutt: Da, svakako. Danas je već usvojen taj termin bleasure. Danas, kad idete na put, gledate što možete u to vrijeme doživjeti. Ili planirate put ako već znate da ima nešto zanimljivo za vas, neka izložba ili događanje. Često nam se gosti koji dolaze jednom godišnje u Zagreb, a to bude u neko doba godine u koje su se navikli dolaziti, obrate pitajući događa li se što zanimljivo. Ove su godine pitali hoće li biti Advent jer su to planirali. U doba Festivala svjetla bila sam na putu i dobila sam barem deset fotografija Festivala koje su mi slali ljudi koji su došli kao posjetitelji, kao klijenti. To je pokazatelj da su ljudi željni događanja i da će se vrlo brzo vratiti na takve stvari. Moramo biti svjesni da je pandemija napravila najveći utjecaj na to. Ni vani nije bilo događanja; broj ulaznica u muzeje nije se samo prepolovio nego se smanjio za čak tri puta jer su postojali limiti za broj ljudi koji će ući na neku izložbu, bili su veliki redovi za čekanje, sve ono zbog čega ljudi kažu: “Ako baš ne moram, ne idem.” Veliki svjetski muzeji kao MoMa u New Yorku uvijek imaju online izložbe, Andrea Bocelli je održavao koncerte online. Na neki način se držala poveznica s ljudima koji prate događanja, kulturu, ali sada je dosta. Idemo napokon uživo. Mislim da smo sada više svjesni te blagodati društvenog života nego što smo bili ikada prije. Ljudi su željni interakcije uživo.
Vlašić: Nedavno je objavljen tekst koji kaže da će turisti iz Amerike možda izbjegavati Hrvatsku jer se njima čini da smo preblizu Ukrajini, ratnom području. Koliko to utječe na vaš booking?
Jutt: Ja to ne bih opisala tako.
Bienenfeld: Ne bih ni ja. Ma kakvi.
Jutt: Na početku, kada se to dogodilo, što je nama svima šokantno jer smo mislili da su takve situacije ostale iza nas, sve je zastalo. Promatramo još uvijek što se događa. No zagrijalo je sunce, ljudima je dosta, maske padaju. Prošli vikend otvorio se Rim, Barcelona i ne mislim da je tu Hrvatska bitno zakinuta. Kad pogledate to geografski, Italija i Hrvatska su vrlo blizu. Imamo čak i neke letove direktno za Hrvatsku, i ne mislim da bi to trebao biti neki ozbiljan problem. Ako to ostane sukob na razini jedne regije u Europi, vrlo brzo će se na neki način život u drugom dijelu Europe nastaviti, koliko je moguće, jer ljudi će htjeti živjeti.
Vlašić: Sprema li Zagreb nešto ove godine?
Bienenfeld: Apsolutno, jako puno događanja u završnoj je fazi. Već imamo najavu prekooceanskog leta iz Toronta za Zagreb od početka svibnja, tijekom ljeta će to biti dva leta tjedno. United najavljuje ponovno letenje za Dubrovnik, što pokazuje da Amerika i Kanada imaju veliki interes za Hrvatsku. Sjedala su već prodana. S te strane mislim da smo napravili veliku stvar u odnosu na prošlu godinu.